Tako smo malo zajedno

[Vlvl]

Ustajemo se prije 6, malog ostavljamo u vrtiću oko 6,30, velikog istresamo iz auta oko 7, popodne pobiremo malog oko 16, kad ima engleski u 17, na putu kući po potrebi obavimo kupovinu. Veliki dva puta tjedno u 18,30 odlazi na traning i vraća se oko 23. Kad veliki ima popodne školu vraća se kući oko 21. Vikendom ga treba odvest na sat gitare i utakmicu, ili bar do glavne ceste.
Premalo smo zajedno. Svi četvero - rijetke zgode. S malim provedemo tri četiri (polu)budna sata radnim danom. Velikog ne viđamo kad ima školu popodne, pa znamo uz njega sjesti navečer pred televizor samo da budemo neko vrijeme skupa. To plaćamo težim ustajanjem ujutro.
U kući još treba toliko toga napraviti, zapustili smo obitelj i prijatelje, plaćam zakasninu za knjižnicu i ne sjećam se kad smo otišli pogledat neku izložbu. Kad smo se uhvatili da prebacujemo dijete jedno drugome "samo dok obavim ovaj posao" odlučili smo stat na loptu. Od sada radovi na kući samo subotom, možda. Ne smijemo se ubit, ne želimo biti živčani od umora. Nadam se da će biti bolje kad se malo naviknemo na novi tempo.

Sami smo izabrali otići na selo i ne mislim da je to pogrešan izbor. 45 minuta u autu do posla imala bih i da živim u gradu - znam, kolegica tako putuje. Također znam i da nismo jedini koji dolaze doma iza pet popodne i s djecom provode malo budnog vremena.
Možda sam razmažena dosadašnjom blizinom posla. Ili tih sat i pol dnevno stvarno tako mnogo znači.
Možda nas previše uspoređujem s bivšim udomiteljskim obiteljima naše djece, gdje je uvijek bar jedan odrasli bio doma.
Dala bih ne znam što da mogu imati kliznije klizno radno vrijeme, da jedan dan mogu odraditi više, da bih sljedećeg došla kući za dana, na vrijeme da smireno napravim ručak i izvedem dijete u šetnju. Ma, čak žalim što nemamo baku u kući što bi užasnulo moju deset godina mlađu verziju željnu samostalnosti.

Sigurno ima još takvih?

[krumpiric]

IMA!
Dižemo se u 6/6:30
Ostavljamo se u vrtiću/poslu u 7:30
Kupimo se iz vrtića u 4. Doma smo u 5i20.
Ide spavat u 8.
Ima gimnastiku 2xtjedno od 7 do 8.

[Svimbalo]

Joj ja se stavrno ne smijem buniti
Budimo se u 6 15, u vrtiću je već oko 7 15, pa ga pokupim kod mame oko 16
Ali i to mi je premalo
već oko 19 30 počne uspavljivanje, oko 20 00 već hrče
A vikendi su takooo kratkiiiiiii

[brane]

prestala sam se zamarati oko toga
u 6:45 se dižem, kuham starijem djetetu ručak za taj dan(ili ga nadokuhavam), spremam si kavu u termosicu (preskupo mi je postalo svaki dan u caffe-u uzimati kavu), spremam mlađeg za vrtić i sebe za posao, ujedno obavezno moram jednu mašinu veša stavit nasušilo ili jednu skinuti sa sušila

u 7:30 ljubim starije dijete i znam da ću ga viditi tek u 17:00 a ako ima trening (3x tjedno) u 18:15
u 7:55 ostavljam mlađeg u vrtić i dajem mu pusu do 16:05 kad ga kupim iz vrtića i s njim se probijam do doma u odvratnoj gužvi

vikendi su nam uvijek prepuni nekih rođendana, posjeta, susreta, druženja s prijateljima - dakle...opet nismo skupa...

jednostavno sam se pomirila s tim da nam je životni ritam talav kakav je...boli me sve to...i štrecka me oko srca svaki dan ali sam se prestala brinuti koliko sam se brinula....

[Sun]

uf da, ja ponekad s posla vozim doma i suze mi krenu niz lice.
3-4 sata s djetetom, strašno mi je to malo. u tih nekoliko sati treba još i štošta drugo obaviti, budem i umorna, trebala bi i učiti i baviti se s njim i družiti se s mužem i napravit nešto za jesti i počistiti i istuširat se...
Užasno me to muči, imam osjećaj da ne pružam dovoljno svom djetetu

[vikiikatja]

ista stvar......
radne dane podnesem jer je takav ritam, takve su nam obaveze....ali zbog vikenda sam jadna k'o pas.

[cvijeta73]

mene nerviraju te njegove slobodne aktivnosti. a šta ću - on bi stalno išao na nešto, a ja bih da barem popodna provodimo zajedno

[gitulja]

evo i nas.
ja se dižem u 6, gitu u 6:30. oko 7:30 ostavim je u vrtiću, oko 17 je pokupim kod bake. u 21 ide spavati. peče me savjest što u tih par sati onda još sređujem kuhinju, peglam, ... sad već i nju polako uključujem u to, ne da mi pomaže nego npr. da se igra "kuha" ili mi dodaje stvari za peglanje.

[Anci]

Sad kad ovo čitam, sretna sam da nema slobodnih aktivnosti

JE, i ja mislim da smo malo zajedno. Nekih 3, 4 sata.
Ono što sam ja primjetila kod sebe: ta neka moja odsutnost prvih sat vremena nakon što dođem s posla. Presretna sam kad ih pokupim u vrtiću i uživam slušajući njihove glasiće kad dođemo doma, ono...puna nas je kuća odjednom
Ali...treba mi nekih sat vremena da "dođem k sebi" i da ih mogu skoncentrirano slušati i ful im se posvetiti.

Onda im pustim neki manji crtić dok nešto pojedem , popijem kavu i onda sma ko nova.
Dotad sma sva neka odsutna... :/

Jesam jedina?

[Peterlin]

Ma ima nas još... Mi dovedemo djecu iz škole (do lani je bio i vrtić) i onda jedemo ručak, a djeca gledaju crtiće tih pol sata. Inače ih baš ne potičemo da to rade, ali tih pol sata (da imamo mir za ručak, a i da oni predahnu) tv je uključen.

Kasnije - kako koji dan, jer imamo i drugih aktivnosti, ali barem svaki drugi dan popodne provodimo s djecom. Nije puno, ali je ok.

Živimo za vikende, kao i većina drugih!

[Vlvl]

Mi smo u nekakvoj žurbi prvih pola sata-sat. Brzo da dođemo doma, brzo oprat ruke, presvući se, ako treba otuširat, brzobrzo postavljaj stol, podgrij jelo, skuhaj, ajmo jest, dečki gdjeee stee, čekamo vas... i onda phjuu... čisto čujem kako para šišti i kotačići usporavaju.
Valjda se trudimo što prije obavit sve to i bit slobodni. Ali dignemo se od stola često toliko umorni da iako ima vremena ne obavimo što smo htjeli - ni za sebe, ni s djetetom, ni po kući.

[pipi1]

I meni se nekad čini da smo premalo skupa a kad vidim koliko ste vi malo onda bolje da šutim

starijeg sina ujutro vodim u vrtić a mlađeg izljubim jer je budan i ponekad ga vodim kod bake ako je taj dan i MM na poslu

radim do 16 što znači da ih vidim većinom već u 16.05 (starijeg neko pokupi oko 14 sata iz vrtića)

nemamo nikakvih slobodnih aktivnosti i ne planiramo ih ni ovu godinu

u vrtiću su nešto nudili ali ništa u sklopu radnog vremena vrtića, npr. od 13 do 15 sati kad neka djeca spavaju a druga se kao tiho igraju, nego u večernjim satima i zato se nismo na ništa upisali

vikendom smo stalno skupa nas troje ali nam malo nedostaje tata jer on ima smjenski rad tako da radi i za božić ako mu tako dođe smjena

prošle godine jer stariji trenirao judo ali mu je dosadio nakon par mjeseci, ove godine ga se sjetio kad sam ja od negdje izvukla kimono ali je rekao da ipak ne bi išao

[maxovamama]

Evo bar negdje prednosti mog malog grada. Radim od 7-15 i već smo u 15.15 svi kod kuće. Baka čuva mlađe dijete i skuha ručak za sve nas, tako da smo u 16 već slobodni da radimo što želimo.

Preko ljeta odemo na vikendicu, koja je udaljena samo 9 km od stana, a opet u totalnoj divljini, uz rijeku. Kupamo se, roštiljamo, uživamo zajedno.
Zimi se družimo s prijateljima ili se doma nečim zabavljamo.
Uglavnom, nekad mi je i previše tog zajedničkog vremena. Malo bi se "luftala" sama.

Vikendi su nam slični radnom danu, opet smo puno zajedno.

U mladosti sam patila za Zagrebom, sada niti u ludilu ne bi podnjela taj stres i vječitu gužvu.

[zajecka]

I ja sam se ajmo reći u prošlom vremenu nervirala zbog nedostatka vremena koje provodim s djecom, više se ne nerviram evo ovako protiću naši dani:

-buđenje 6.30h
( maženje u krevetu s djecom ili ja ili muž, dovršavanje ručka od navečer da ne moram kad dođem s posla, veš ili stavljam sušiti ili prati, nahranim zeca i ribice a muž dotle sprema djecu za vrtić i vozi ih - ravnopravna podjela)
-vrtić 7.30h,
-pokupi ih deda u 15.45h ili ja u 16.20h oba dvoje, dođemo doma ručamo SVI ZAJEDNO (nas četvero) za stolom, muž uvijek nešto mora raditi (u fušu ili na dvorištu) skoro uvijek uzima sa sobom jedno dijete i s njim je, provode vrijeme zajedno (nije u parku ali nije ni ovo loše), ja sam s drugim djetetom, crtamo, igramo se a usput veš, npr.usisavam, pospremam.
-Osim 2x tjedno kad imaju aktivnosti (stavili smo ih u isti dan, tako da su samo dva dana veliki moving) jedan u 17.15h drugi u 18h pa ja vozim prvo a muž drugo, dotle ja u shoping s kćeri i opet svi zajedno dođemo doma u 19h.
Moram napomenuti da pokušavamo uvijek voditi djecu sa sobom makar imamo u kući baki i dedu i skoro nikad ih ne ostavljamo doma (prvo djeca to ne žele), a i mi želimo biti s njima, sebi smo ih stvorili.......
-navečer večera oko 20h , uglavnom smo svi doma, tuširanje djece, priprema za spavanja to sve radi MM, ja dotle počinjem kuhati za drugi dan, čitanje slikovnice OBAVEZNO uz maženje u krevetu.
-e onda ja još kuham barem do 22h a MM gleda tv, pa se malo i podružimo....ne idem spavati prije ponoći.........
VIKENDOM smo uvijek zajedno, ali su nam i puni, idemo u kazališta, parkiće kad je lijepo, rođendane, na vikendicu gdje klinci uživaju a naravno i pospremam u subotu.
I što je najvažnije barem meni NE VODIMO KLINCE po shoping centrima uz izliku da kupujemo nešto jer mislim da je to njima tlaka, barem mojima, prije ćemo izabrati kino, ili druženje s klincima od prijatelja........

Mislim da smo s klincima ustvari od kada dođem s posla do spavanja ali ne uvijek u aktivnostima koja samo njima pašu negi i nama.

Meni jedino što trenutko fali da mi netko uzme djecu na dva dana da temeljitije pospremim neke stvari doma ali eto budem već, i jesam umorna da ali sam se pomirila da je to tako dok su oni još mali.........

[Anemona]

Evo i ja imam povlasticu "seoskog radnog vremena". Radim od 7-15. Budim se u 6.30, malom dam flašicu, on dalje spava, čuva ga baka, na gablec dođem doma na pola sata, pa ga nahranim. U 15.05 sam doma, maleni još spava, ja legnem s njime, taman kad se probudi i ja napunim baterije. MM dolazi oko 17-18, ako nije na putu. Maleni ide spavati oko 22-23, tako da imamo nešto zajedničkog vremena (nama premalo, ali kad čitam vaše priče, čini se kao svo vrijeme svijeta). Pospremamo samo nužno (čitaj vrlo rijetko), obično brzinsko pospremanje za vikend kad maleni i MM popodne spavaju.

[jadro]

mene to ubija, a tek smo na pocetku..sta ce tek biti kad krene sa aktivnostima, bilo kakvim i bilo koliko. Ja sam bas tuzna zbog toga

dnevni raspored je vise manje kao vecini gore, i nece biti bolji, osim ako ne dobijem na lotu :/

[Nataša,Sarajevo]

Sad kad ovo čitam, sretna sam da nema slobodnih aktivnosti

Baš mi ovo na um pade !

A raspored nam je, čini mi se, svima više-manje isti. Pola sata gore-dole.

Sinoć pričam sa kolegicom koja radi u smjenama i zgražavam se nad njenom "drugom smjenom" koja završava u 22:30 tako da kući stiže iza 23:00!!!!

Jest, kaže ona, ali kad je prva smjena onda bude kući već u 15:15 tako da joj nije mrsko.

Svako se srodi sa svojim rasporedom. Bitno je samo odrediti prioritete.

[BP]

isto i kod nas

dizanje u 6
dolazak doma u 17:30
spavanac u 20:30

pa ti vidi...svi se ubijamo

a jedva spajamo kraj s krajem

[zajecka]

Vidim svi smo znači na istome jedino kaj mi nekako to spavanje navečer pomičemo ponekad i do 22h jer se onda i više družimo. A b+na svu sreću moj predškolarac još uvijek u vrtiću spava tako da mu to teško i ne padne a cura u vrtiću spava i po 3h u komadu, vele tete.

Meni jedino više fali vrijeme provedeno s MM jer smo iza 22h tak već umorni.........

[flower]

neki dan sam rekla da se osjecm kao fultajm zaposlenica i partajm mama

[mandy]

Ja idem pješke na posao,djeca u školu,ali mi je isto kao i vama;one su veće,samostalne,imaju svoje aktivnosti (a Bože moj, mama,i mi imamo prijateljice i moramo imati život i van škole-reče moje dijete nedavno);kroz tjedan se mimoilazimo,ali nedjelja ima strogu zabranu bilo kakvih radova,ona je samo za nas.Prije neki dan smo išli prijateljima pomoći u berbi maslina(nisam baš oduševljena poljoprivredom)-čitav dan u polju,bez tv-a,telefona,sloboda kretanja,svi starim krpama,jeli u papirnatim tanjurima,bez stresa........dan za pamćenje

[anchie76]

neki dan sam rekla da se osjecm kao fultajm zaposlenica i partajm mama

Dobro receno

[piplica]

mene nerviraju te njegove slobodne aktivnosti. a šta ću - on bi stalno išao na nešto, a ja bih da barem popodna provodimo zajedno

I kod nas isto ovako.

Sada i mlađi želi na nogomet, pitala sam trenera da ga ubaci sa starijim u grupu, rekao je da može poslije Nove godine. Super.
Stariji nije oduševljen, ali nedamo se. Pa neću valjda na istu aktivnost vozati duplo, da se njemu ne remeti individualnost? Valjda i obiteljsko zajedničko vrijeme ima neki značaj pri donošenju odluka...

[summer]

ustajanje oko 7:00
njega ostavljamo kod bake, mi radimo od 8-8:30
doma smo oko 16:30 - 17
on ide spavati oko 22

Zbog njega mi je tesko uzeti neku dodatnu aktivnost, francuski, rekreaciju, jer imam dojam da kradem od naseg vremena.

Vikende smo zajedno, ne razdvajamo se ni pola sata, ne ostavljam ga bakama jer ga ionako preko tjedna cuvaju, vec gustamo sami. Mozda sam samo navikla na ovaj ritam, ali sad nemam dojam da se prestrasno malo vidjamo. Znam da ce biti drugacije sto bude veci i bude imao slobodnih aktivnosti, o tom potom.

I da, Anci, ja imam taj osjecaj odsutnosti. Mi ga rjesavamo ruckom Malisa dobije ili crtic ili se uhvati igracaka, kao da i on zna da nam treba mira/vremena za rucak, mi pojedemo, ispricamo jedno drugom svoj dan i onda se posvecujemo njemu i ostalim aktivnostima, ali uvijek tako da se jedno s njim zabavlja, ako ne svi skupa.

[tanjads]

Ove godine prvi put razmišljam o bolovanju zbog djeteta. Nitko nije bolestan, ali sam skužila da mi fale ono spajanja oko Svih svetih-nekako bi me baš u to vrijeme gadno pekla savjest koliko malo provedem s djetetom, pa uleti 4-5 dana slobodno, pa se malo izguštamo zajedno, pa ispočetka- u mlin.

Malo mi je, a opet sve što radim volim raditi, pa se ni toga ne želim baš odreći. Ono što me malo umiruje je što vikende provodimo zajedno i ugl. kvalitetno te što MM radi doma tako da svako od nas provede po 3-4 sata dnevno s Filipom.

A dnevni ritam: ja odem oko 7, njih dva ustanu u 8, pa u 9 u vrtić, u 15 ga kupi ili MM (češće) ili ja. Kad ima engleski ostaje u vrtiću do 17 i 15, ali onda ujutro ide kasnije, oko pol 11. S roditeljima tako provede od 15 ili 17,15 do 21,30 kad ide u krevet- no na moju žalost više je s mm-om, nego sa mnom, a i ja znam biti tako grozno umorna da mu zaspivam u pol razgovora. Ako i mm i ja imamo nešto navečer (npr. 1x tjedno) uskoči moj tata ili svekrva pa ga čuvaju što Filip obožava- jer su oni odmorniji od mene i još mu sve dopuštaju.

Najgore mi je kad mi se sklope dva dana da radim cijeli dan (posao, pa poslije klijenti ili mi uleti seminar za skolu u "tkoznagdjegradu"), onda kužim da me je Filip željan, a i ja njega, a još sam i crknuta i na 0%strpljenja i snage. Tim danima samo čekam vikend. :/

[marta07]

kod mene je u kući bila slična situacija: zbog posla roditelja i mojih aktivnosti viđali bi se sat-dva svaki dan + vikendi nešto više

i ne sjećam se da sam trpjela zbog toga
tih par sati bi ili jeli ili gledali tv, za vikende nešto sadržajnije
smijali smmo se, razgovarali i komentirali emisije taman toliko vremena da si ne dosadimo 8)

al kad bi tata uzeo godišnji i bio doma, nakon tri dana
dakle, svi znamo da je kvaliteta bitnija od kvantitete

ali, potpuno shvaćam - moj je malac 16 mj. i još sam s njim 24h dnevno
ponekad padam s nogu od umora, ali ne znam kako ću se odljepiti od njega kad dođe vrijeme :/

[Anci]

I da, Anci, ja imam taj osjecaj odsutnosti. Mi ga rjesavamo ruckom

Ajde dobro
Glavno da jelo riješi sve probleme

[zhang]

kod mene je u kući bila slična situacija: zbog posla roditelja i mojih aktivnosti viđali bi se sat-dva svaki dan + vikendi nešto više

i ne sjećam se da sam trpjela zbog toga
tih par sati bi ili jeli ili gledali tv, za vikende nešto sadržajnije
smijali smmo se, razgovarali i komentirali emisije taman toliko vremena da si ne dosadimo 8)

al kad bi tata uzeo godišnji i bio doma, nakon tri dana
dakle, svi znamo da je kvaliteta bitnija od kvantitete

potpis na ovo...baš sam htjela nešto slično napisati.
mislim da mi odrasli tragičnije shvaćamo stvari nego djeca...

[Trina]

kod mene je u kući bila slična situacija: zbog posla roditelja i mojih aktivnosti viđali bi se sat-dva svaki dan + vikendi nešto više

i ne sjećam se da sam trpjela zbog toga
tih par sati bi ili jeli ili gledali tv, za vikende nešto sadržajnije
smijali smmo se, razgovarali i komentirali emisije taman toliko vremena da si ne dosadimo 8)

al kad bi tata uzeo godišnji i bio doma, nakon tri dana
dakle, svi znamo da je kvaliteta bitnija od kvantitete

potpis na ovo...baš sam htjela nešto slično napisati.
mislim da mi odrasli tragičnije shvaćamo stvari nego djeca...

Ja ipak mislim da se mi odrasli volimo tješiti tom famoznom rečenicom o kvantiteti i kvaliteti.

[Anci]

Ja ipak mislim da se mi odrasli volimo tješiti tom famoznom rečenicom o kvantiteti i kvaliteti.

Potpisujem Trinu...
Naravno da je kvaliteta bitna, no teško je nadomjestiti kvantitetu.

[Svimbalo]

Ja isto potpisujem Trinu, pa time i Anci
Već smo raspravljali na tu temu, na nemrem sa točno sjetiti kojem topicu upravo na ovom pdf-u

[Svimbalo]

Pogledah, na Pospremanje naših života i roditeljstvo

[zhang]

naravno da se ne može u svakom segmentu kvantiteta nadoknaditi kvalitetom.
ja sam govorila o svom djetinstvu, odrastanju...i zaista nisam mislila: joj, da samo barem više zajedno....
meni je važno (i tada i sada) da ja znam da su oni tu za mene

[zrinka]

ja mislim da je ovajnritam, koji nam je uglavnom nametnut, ubitacan
mislim da opce nije zdravo ovako godinama zivjeti, ni za koga, ni za velike, ni za male

nekad bi najradije iskocila iz tog kola koje se okrece, nekad se osjecam da ne mogu drzati korak sa svime, a nekad mi pomogne sto s vremenom stanem ii nastojim vidjeti kamo nas sve to vodi i da postanem svjesna opasnosti u koje se moze dovesti (otuidjivanja jedno od durgog i od nas samih)...

mislim da nije lako zivjeti i imati obitelj u danasnje doba i u doba ovakvog kapitalizma
fali mi nesto kao svedski socijalni model kapitalizma...

ne vidim bas neki izlaz iz svega, nekad se osjecam rob i posla i vremena koje prebrzo tece...
hm :/

[flower]

potpisujem zrinku. i dodajem da sam neki dan pricala sa obitelji koja se iz svedske vratila ovdje - kaze ni svedska nije u realnosti ono sto se o njoj prica.
ubitacno je...mene najvise ljuti sto sam takoooo umorna da i ono malo vremena zna biti neko - lose vrijeme za nas.

[anchie76]

Zrinka ubola si u bit problema

[Maxime]

Kod nas je ritam ovakav:

07.30 Ustajanje
08.30 Bjezim na posao i dadilja dolazi
15.00 Dolaze baka ili tata
18.00 (u najboljoj varijanti) Stizem kuci
21.00 Spavanje

Nije mi drago sto smo tako malo zajedno ali to je jednostavno tako i za sada nemogu mjenjati stvari, ne dramaziziramo oko toga.

Kad dodjem doma kompletno se posvetim malenoj, nitko nije umro od malo prasine ili neispeglanog vesa. Uzmem se spontano slobodan dan i idemo na izlet ili dodjem ranije doma nakon suludog radnog tjedna i onda nasoj sreci nema kraja.

Bitna nam je kvalitetna provedema s obitelja a ne kvantiteta ...

[llella]

baš me to muči ovih dana, počela sam raditi, pa sam u komi.
vidimo se možda 2-3 sata dnevno.
ja se budim u 7h, nju probudim u pola 8 i u 8 je vozim mojoj mami, i mm dođe po nju u 6, a ja sam doma oko pola 7 u najboljem slučaju, a večinom u 7. ide spavati u pola 10.
a ja sam tako umorna kad dođem s posla da ne znam za sebe više, tak da nam vrijeme provedeno zajedno nije baš kvalitetno.
možda mi treba da se malo uhodam u ritam, ne znam, ali sad je stvarno grozno.

[Maxime]

llelle, malo si daj vremena da se uhodas na poslu bit ce bolje vidjet ces

[Vlvl]

ubitacno je...mene najvise ljuti sto sam takoooo umorna da i ono malo vremena zna biti neko - lose vrijeme za nas.

To je to.
Moj otac je imao predavanja popodne, pa je bio doma ujutro i hranio nas prije škole. Kad smo bili zajedno doma mi smo radili svoje (il se zabavljali), roditelji svoje, ali navečer kad smo sjeli zajedno razgovarat... A mm i ja smo sad tako umorni da jedva rečenicu dovršimo, kvaliteta mi se zasad svodi na to da se ne obreckavam na djecu.

[marinna]

Mi živimo u raju na zemlji, sve laganini i sve što nam treba je unutar 2 km. Sjećete se kada se zatvorila jedna tvornica i ljudima je ponuđeno da se presele u Kanfanar u Istri - došlo je do opće pobune i otpora. Kasnije sam gledala reportažu o ljudima koji su otišli i preporodili se, nikada se više ne bi vratili u Zg. Dakle, ako niste zadovoljni svojim životom mijenjajte ga, teško će to učiniti netko umjesto vas.

[zvjerka]

Ja buđenje u 5.20 (jer imam 60km do posla)
MM u 6.15 budi klince da su do 7 u vrtiću ( oko 100 km do posla)
Ja ih u 16,30-17,00 kupim iz vrtića. I sad tu moramo ubaciti šoping, razne aktivnosti.
Spavanje u 20.00 sati.
Nakon toga kuhanje za sutra.....
MM kad dođe,dođe ak dođe (terenac).
Zakomplicira se kad ih ja moram vodit u vrtić jer obično čekamo pred vratima da se otvori.
......živimo za vikende...... i snalazimo se nekako.

[rinama]

I mi imamo više manje sličan ritam kao i svi vi, ali sve lakše podnosimo zato jer su nam sve aktivnosti blizu kuće.Pa tako i ja i MM do posla imamo 7 min autom, do škole 5 min, do vrtića 5 min, do treninga 5 min.
Živimo na selu, ali "priljepljeni" uz grad i tako izbjegavamo gužve.
Najvažnija nam je organizacija, kad sve isplaniramo kak spada, nema stresa ni žurbe. Kad nam bude previše, jednostavno stanemo i odmorimo se. Neće ništa propasti ako tjedan dana ne odlaze na treninge,ako se vikendom "pravimo" da nas nema doma, a ustvari pećemo kolaće i ležimo u šatoru od deka i popluna na sred djećje sobe, ako umjesto da kuham, mijesim glinamol ili izrađujemo nakit od kukuruza, a slijedeći dan za ručak kupim pečenog piceka i kisele krastavce od podravke.
Mora se ponekad usporiti, dugotrajan stres ne donosi ništa dobrog ni djeci, a ni nama. Evo možda nemam neku formulu, ali Vam od srca želim da nađete to čarobno vrijeme za obiteljska druženja, na uštrp svih onih obaveza koje vam kradu to vrijeme.

[smoki]

Ja mogu priznati ovdje gdje me niko ne zna da kradem vrijeme od poslodavca. Takva sam,... i nije mi žao. Sreća je što radim blizu velikog šoping centra pa kupovinu obavim na poslu, račune plaćam internetom s posla, ako odem na put ne vraćam se u ured nego bježim kući. I, nije me stid. Kad oni meni mogu propisati i ne platiti 10 satno radno vrijeme i radne subote mogu se i ja praviti luda.

[mamasch]

rinama, MM i ja ozbiljno razmatramo da se iselimo iz Zg, npr. u Jasku, Zaprešić (dakle na Zapad ). Mislim da bismo sačuvali ovo malo zdravog razuma. Jer ovako kako je krenulo...

[rinama]

rinama, MM i ja ozbiljno razmatramo da se iselimo iz Zg, npr. u Jasku, Zaprešić (dakle na Zapad ). Mislim da bismo sačuvali ovo malo zdravog razuma. Jer ovako kako je krenulo...

Da, mi smo s ove jugo-istočne strane, sve nam je na dohvat ruke, ali ono kaj je najvažnije je radno mjesto koje nam je blizu.
Kad se sjetim sebe prije nekog vremena i začaranog kruga u kojeg sam upala baš zbog ovakvog stresnog života, nebi više hvala.
Ja sad sve laganini. Kad mi bude previše, sve srežem i oporavim se.
Kažu ljudi oko mene da im baš idem na živce kad me vide ovak flegma, kao da nemam niti jedan problem na svijetu. A ja ih imam, ali ih stojećki hendlam.

[Gost]

Draga Vlvl da znaš da se ježim od toga.Moj posvojiteljski traje još nešto malo više od mjesec dana i ne mogu zamisliti da ću ga viđati po 2-3 sata dnevno

[dalmatinka]

kad čitam vas , imam dojam da sam rođena pod sretnom zvijezdom
kad radim ujutro , to je od 6.30 do 13.30 ( njega tata vodi u vrtić oko 7 )
do vrtića mi treba 3 minute
i ostali dio dana je samnom
kad radim popodne , ujutro je isto u vrtiću
ja radim u kući mojih roditelja , i dijete mi je udaljeno 4-5 metara
a veći dio dana mi se mota oko nogu
( osim ako ne ode okolo kod nekog na igru )

:D

[sanja74]

07.00 buđenje
07.30 budim Keti, spremamo se i žurno van
08.00 Keti ostaje u vrtiću
08.30 dolazim na posao
17.00 MM kupi Keti iz vrtića
ili dođu po mene, ili se vidimo doma.

Laptop skoro pod obavezno nosim svaki dan doma, i radim ili kad Keti gleda crtić (dogovor je da smije gledati prije spavanja max 1) - pored nje sam i radim (ona kaže "laptam" )

Keti ide spavati oko 22-23.

Cijeli vikend provodimo zajedno - ne ostavljamo je ni baki, ni čuvalicama.


Željela bi biti s njom više, ali.. ovo vrijeme koje sam s njom joj se dajem totalno (ili barem nastojim).

Voljela bi klizno radno vrijeme, ili da radim 4h dnevno.. Ali u mojoj struci je to SF.
Posao volim, i ne mislim da bi me zadovoljavao 24h boravak doma (čak i da možemo to financijski). A i bolja sam mama kad nisam samo mama.. već i poslovna žena, osoba za sebe...

[ikana]

nakon što sam pročitala vaše postove i ja bih za sebe mogla reći da sam rođena pod sretnom zvijezdom.
jedno dijete ide u vrtić od 7 do 15.40, a drugo je u to vrije sa bakom. svi smo na okupu oko 16.45 kada tata dolati sa posla i tako do 21.00 kada oni idu spavati, usput eventualno skuham ručak za drugi dan, dok druge obveze ostavljam za vrijeme nakon 21 sat i sve stignem (što ne stignem danas ostavim za sutra). ne žalim se dobro je.