Kako ste proživjeli prva dva mjeseca (ili preživjeli)?
Što ih je obilježilo? Što ste najviše zapamtili iz tog burnog razdoblja?
Što je bilo lako, a što teško?
Lijepo i naporno…tako bi ih ja opisala.
Oporavak od poroda je bio najlakši do sad i obilježile su ga jutarnje vrtoglavice i niski tlak. To je značilo da me velika čaša vode morala čekati ujutro kraj kreveta, a zatim odmah pravac frižider da nešto pojedem.
Budući da sam ga rodila doma prvi put sam pošteno vidjela mekonij. Sad mi je jasno zašto beba dosta padaju na težini prvih dana…on je kakako, kakao, kakao...crno, masno, ljepljivo i u velikim količinama.
Druga stvar koju sam na neki način propustila s curama je pupkovina. Ovaj put sam je cijelu ispipala dok smo još bili povezani. I fascinantna je, čvršća nego sam mislila.
Ian je bio dobrica.
Dramatično se debljao (isto kao i moje kćeri).
Od malog žgolje za dva mjeseca je postao beba s dva podbratka. Rođen je s 3500 g, peti dan smo ga kod pedijatrijce izvagali 3300, a s 5 tjedana je već bio na 5 kila.
Jučer s dva mjeseca i dva dana smo na 6 i pol.
Dojenje je i ovaj put obilježio jaki let down. Čini mi se da je sa svakim dojenjem sve jači. Prvih mjesec dana nisam osjećala peckanje kad bi mlijeko krenulo već bol, pravu bol. Ian se davio i zagrcavao, uopće ga nisam mogla dojiti ležeći jer mu je mlijeko liptalo na nos, već sjedeći. Nakon dojenja bi se svinjski podrigavao koliko se nagutao zraka i bljuckao, bljuckao, bljuckao…
Ova dva mjeseca je definitivno obilježilo brdo pobljuvane odjeće, što moje što njegove.
A znali smo zapasti u začarani krug dojenja i povraćanja. Nakon hranjenja je bio nezadovoljan jer je bio prepun, onda bi bljucao i nervozirao se i htio se tješiti cicom, ali iz nje je opet išlo mlijeko koje nije stalo u njega pa ga je ispovraćao, ali opet je želio natrag na cicu.
Ta njegova želja za cicom je bila tako jaka da se okretao i sisao mi nadlakticu dok sam ga nosila. Kako je tu tanka koža ruka mi je bila sva šarena jer bi mi odmah nastao hematom. Ili bi navalio na moj vrat ili bi se zalijepio za rub vilice ili bradu. Znao je ugurati svoj kažiprast u usta i navaliti na njega. (Probala sam s dudom, ali to je bila uvreda koja je rezultirala deranjem.)
Jedan dan sam pukla kad mi se zbljuvao u dekolte nako cijelog jutra nacicavanja i sve mi je iscurilo do pupka u majicu koju sam prije minutu presvukla i onda sam ga nosila i mazila, plakao je on, plakala sam ja, ali nisam mu dala cicu. Smirio se i zapao tek kad je još dvaput bljucnuo višak i onda smo opet uhvatili ritam.
Sad s trećim djetetom sam još svjesnija kako su ta prva dva mjeseca dramatična, kako iz nemoćnog novorođenčeta odjednom imaš bebu koja te prati pogledom i nasmije se.
Prebrzo mi je prošlo. I nisam se naspavala.
 |
|||
Odgovori s citatom
Anci prvotno napisa
) i puno nam je pomagao - tako da smo uživali u našoj "proširenoj" maloj obitelji.
