Stranica 2 od 2 PrviPrvi 12
Pokazuje rezultate 51 do 55 od 55

Tema: Kako ste proživjeli prva dva mjeseca (ili preživjeli)?

  1. #51

    Datum pristupanja
    May 2008
    Postovi
    849

    Početno

    mare...kolko vec traju ti grcevi? mi imamo grceve vec 2 mjeseca i sad se nadam da ce biti gotovi s 3 mjeseca..valjda nismo od onih luzera gdje grcevi traju 6 mjeseci

  2. #52

    Datum pristupanja
    Jun 2008
    Lokacija
    Sesvete
    Postovi
    28

    Početno

    Pa oni strašni su trajali jedno mjesec dana treči i nešto malo četvrtog mj.Sad imamo deset mj. i povremeno se jave (jednom ili dva puta mjesečno),ali nisu tako strašni kao oni prvi.Vele da mogu trajati do prve godine, a pretpostavljam da je razlog privikavanje na krutu hranu. :shock:

  3. #53

    Datum pristupanja
    May 2008
    Postovi
    849

    Početno

    ma uzas..nas su uhvatili odmah 2 tjedna nakon poroda i jos ih imamo (za 10 dana cemo 3.mj.) ali mi se cini da su nesto slabiji..uzas ako to potraje..

  4. #54

    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Lokacija
    s ponistre se vidi Šolta...
    Postovi
    73

    Početno

    Preživjeli smo 8) .Prva tri smo proveli uglavnom na ciki,maratonski podoji (niti jedan nije trajao kraće od 2 sata, a bili su otprilike svaka 3 sata i imali smo jedan duuugi svaki dan od 17-23),grčeva se ne volim niti prisjećati.Imala ih je svaku večer po sat,dva od mjesec dana do 2,5.Ali sve se to zaboravi....Sad kao imamo nekakav ritam

  5. #55
    Tiwi avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2006
    Lokacija
    on the edge
    Postovi
    3,230

    Početno

    Tek sad vidim topik.. i mislim si - kaj me zahebavaš??

    Preživjeli smo. fala bogu.

    Rodila sam u rodilištu (VŽ) ali sam i ja tek ovaj put vidjela mekonij. Isto je kakao prva dva dana ko sumanut, a i nastavio je u dobrom ritmu dalje.

    Dojenje nam je išlo od samog početka, nekih 2 sata nakon poroda.

    Ian je miran, sladak, pospan, smiješan... kako je imao žuticu, tako je prvih tjedan dana zbilja jako puno spavao.

    Kad sam došla doma, prvih nekoliko dana je bila zanimljiva idila, dečkić od dvije godine oduševljen "malenim" bratom a muž cijelom pričom. Pomagao mi je i stvarno mi je bio super, ali je ubrzo morao ponovno na posao.

    Nažalost, prvih par mjeseci su obilježile i MMove popdnevne smjene, što znači da smo dečkići i ja bili sami od 13 do 23,30. Koma.

    Dojenje - tandem.

    Često sam plakala.

    S mjesec dana mi se otvorio ožiljak od carskog, na 5 mjesta.
    Bilo je prevruće pa nam je bilo dosta teško sve to podnositi.

    Ian je super napredovao, rođen s 4300, doma došao 4170 a s 13 dana smo morali na kontrolu zbog žutice, imao je 4550 Mlijeka je bilo u potocima, Patrik (stariji) je uživao zajedno s malenim. Obojica su se zapravo buckali

    Spavali smo svi zajedno, jer iako je Ian pristajao na to da ga stavim u kindać pored kreveta ai noću je dojio samo 2 ili 3 puta, dogodilo se da sam uzimajući ga na podoj primjetila da je dosta hladan i više ga nisam vraćala. Od tada me po noći gurkaju i pipkaju još jedne male tople ručice i nožice.

    Puno je bljuckao, imao je one neke fantomske grčeve, koje sam "izliječila" cjelodnevnim nanašanjem u marami. Jedino je to pomagalo, biti jako blizu mene.

    Zapravo, jedino što mi je istinski pomoglo je iskustvo drugih mama s djecom male razlike - a to je da će biti pakleno, ali će i brzo proći i poslije je super

Stranica 2 od 2 PrviPrvi 12

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •