Mene je moj gin totalno podržavao za VBAC, beba se bila lijepo smjestila u zdjelici. Doktorica u porodilištu koja me je primila na moju primjedbu da bih probala prirodno je rekla "vi ste jedna od rijetkih koja tako razmišlja, ali mi to ne praktikujemo, dođite tad-i-tad da vas primimo u bolnicu, i sutradan na carski". Ja došla tad-i-tad na prijem i rekla (i potpisala) da odbijam carski i da bih pričekala prirodni. Ljekari rekli OK, ali će te ostati da vas pratimo. Bolnica ko bolnica, hajde izmjeri zdjelicu, 3x dnevno CTG, prvi u 6 u jutro, ne možeš nikud, slušaš ljudske, u glavnom tužne priče. Na UZV-u rekli beba jako velika, hajte se vi urazumite. I ja se urazumila, zakazali carski za ponedeljak, i tako ode moj prirodni za uvijek. Nije mi žao, mislim da sam dobro odlučila (a jako mi je značajno da su me pustili da JA odlučim). Problem je očito bio u veličini bebe (rodio se sa 400g, 55cm) i njihovom strahu od komplikacija tokom poroda (operaciona sala je relativno daleko od rađaone).
Mislim da bi stvari bile dosta drugačije da se radilo o bebi prosječnih dimenzije, jer kod velikih beba i materica je više razvučena, time i ožiljak više stanjen.
U mom slučaju niko nije spominjao indukciju.