Evo i moje iskustvo.
Prvi porod s.c. zbog stava zadkom i IUGR.
drugi porod 6 g kasnije. trudnoća uredna, dijete glavom. U KB Sestre Milosrdnice me naruče da sa 39 tj. dođem u bolnicu i čekamo porod ( naime takva je praksa kod drugog poroda nakon prvog carskog). Ja stigla u bolnicu ujutro i navečer mi pukne vodenjak. Liječnici me pregledaju. otvorena tek 2 prsta, bez svojih trudova, portio održana. kaže doktor to će biti ponovno carski. Ali ipak me stave u predrađaonu na lagani drip (najmanje što smiju zbog reza), jer su imali prije mene još jedan s.c.. Nakon sat vremena trudova situacija se potpuno promijenila. Ja se počela otvarati. Odlučili su još malo pričekati ( na carski uvijek stignem). Uglavnom 4 sata nakon početka trudova ja sam rodila curicu. Nisam rezana, nisam pukla. osjećala sam se kao da i nisam rodila. Liječnici su bili super. Kod svake vizite sam bila javno pohvaljena " Vidite kako se može roditi prirodno nakon carskog!"

I kada sada uspoređujem ta dva iskustva S.C. - VBAC ( tj. prirodan porod) rezultat je: prirodan porod je meni bio neusporedivo lakši. Nikako se ne može mjeriti 2 sata najjačih trudova s nekoliko dana užasnih bolova rane nakon s.c.

Drage žene, sve koje ste rodile carskim, ne trebate se bojati VBAC-a.

Posebo se želim i zahvaliti dr. Rudman Sabolović i dr. Bilandžija koje su bile uz mene. I naravno veliko hvala babicama ( nažalost ime im ne znam).

pozdrav, Vlatka
:D