lud, zbunjen, normalan

[lillifee]

ja sam mama, normalna mama. bar tako mislim....prestala sam raditi prije dvije godine i posvetila se klincima i domacinstvu. pokusavam to izgurati sama uz pomoc muza. puno vremena sam s djecom i to gledam kao nesto jako pozitivno i kao veliku prednost u danasnje vrijeme. igram se s njima skoro pa uvijek kad to zazele, izlazimo van, druzimo se sa drugom djecom, citamo, crtamo, glupiramo se, pjevamo, plesemo....a s druge strane volim kad mi je kuca uredna, roba oprana i ispleglana, a rucak u 95% slucajeva zdrav i raznovrstan. naravno da ne uspijevam svaki dan sve ono sto bi htjela, neki put mi fali popit kavu a da me nitko ne povlaci za rukav ili izaci sa muzem bez djece. nista extra, bar tako mislim. i bili mi sad u njemackoj posjetit nase i SVE, ali bas SVE njemice (izuzev sogorice ali ona je pola-pola, pa se ne racuna) s kojima sam gore pricala gledale su me kao da nisam normalna. ja djecu odgajam kao invalide koji nece biti sposobni brinuti se za sebe kad odrastu, zapostavljam sebe, negiram svoje ja, sto nikako ne moze biti dobro jer cu kad tad puknut. trbala bi ih vise ostavljat kod nekoga (naravno bilo koga) da izgrade svoju osobnost i samostalnost i naravno, najveci hendikep je taj da sam ja sebi UMISLILA da sam zadovoljan ovakvim zivotom.
i mislim ja o tome vec danima, pa pretjerujem li ja mozda!? ili je mozda posrijedi samo razlika u mentalitetu?
drage mame, dajte mi, molim vas, napisite koliko je za vas vazno biti sa djecom i posvetiti se njima dok su ovako mali kao i moji. nadam se da vas ima jos takvih slicnih meni, jer ove njemice, bas su me ubile u pojam.

[Trina]

razlika u mentalitetu

[Sun]

drage mame, dajte mi, molim vas, napisite koliko je za vas vazno biti sa djecom i posvetiti se njima dok su ovako mali kao i moji. nadam se da vas ima jos takvih slicnih meni, jer ove njemice, bas su me ubile u pojam.

meni je užasno važno i strašno sam tužna što si više ne mogu priuštiti biti doma. Daj zanemari te njemice i furaj svoj film. svak je kovač svoje sreće

[Monchou]

Meni je moje dijete i druzenje s njim trenutno zanimljivije, zabavnije i potrebnije od većine frizerki, maserki, kava, shoppinga, putovanja i drugih aktivnosti kojima bih se bavila bez njegovog sudjelovanja. Sad mi je za drustvo najbitnije da li ce njemu pasati, za putovanje mi je bitno sto ce on dozivjeti, a za klopu da li u tom i tom restoranu imaju sto zdravo i hranjivo za djecu. Prije sam imala svo vrijeme za sebe i MMa i tako ce sigurno biti opet, sve vise sto klinci budu odrastali. Naravno, da imam osjecaj da zanemarujem sebe, na bilo koji nacin, nesto bih tu probala promijeniti. Sigurno svi ljudi ne razmisljaju slicno ali meni tudje ponasanje nije mjerilo ili putokaz kako bih se ja trebala ponasati.

[Nataša,Sarajevo]

Prvo - nemoj sebi dozvoliti da te tuđe mišljenje ubija u pojam.
Neko je sretan samo kad je naspavan, neko je sretan samo kad si kupi bilo šta, neko nije sretan nikad i nikako, bez obzira na sve.

Ako se ti osjećaš ispunjeno životom kojeg vodiš, kakve veze ima sviđa li se to nekom drugom ili ne?

Ti ljudi čije ti mišljenje stvara pritisak tebe ne razumiju. Ne opterećuj se

[Loryblue]

dokle god si ti zadovoljna stanjem u kojem se nalaziš ne vidim razloga da se opterećuješ tuđim mišljenjem i razmišljanjem.
sto ljudi-sto čudi, nekoga zadovoljava ovo, nekoga ono.....

mene je zadovoljavalo i činilo sretnom bit 2 godine doma s malom, a onda sam postala "nesretna" takvim stanjem stvari i počela radit, dala malu u vrtić. i opet postala zadovoljna i sretna jer su se stvari drugačije posložile, odnosno sama sam svoj život učinila sretnijim.

a je li to bilo dobro ili nije, ispravno ili ne, nekome drago ili ne - briga me ko za snig u zimbabveu 1958.

[mandy]

razlika u mentalitetu
potpisujem
oni su svi tako samoživi;imam prijatelje gore,on naš,ona Njemica-jedva se odlučila na 1 dijete,ne pegla svu robu,nego samo svoju,vegetarijanka je i kuha samo za sebe (ne podnosi ni miris mesa),tako da on kuha za sebe i dijete;
što se tiče mog mišljenja na ovu temu:pristalica sam toga da majka bude uz djecu barem do treće godine,mislim da je nitko u to vrijeme ne može zamijeniti,ja nisam bila u toj poziciji,već sam išla raditi nakon 1.god. i bilo mi je jako teško,kao i djeci,bez obzira što su ostajale kod baka,a ne u jaslicama;iskreno,teško se i bakama brinuti o jednogodišnjacima;sada,kad su mi djeca veća,idu u školu i samostalnija su,situacija je malo drugačija-manje me trebaju,imaju svoje aktivnosti,prijatelje,veći dio dana im ode na školu,vole da sam doma kad dolaze i odlaze,a i ja sam onda mirnija,nego kad radim i stalno zivkam jesu li jele,napisale,itd.Kroz posao sam se afirmirala,faks sam završila zajedno sa drugom trudnoćom i uložila puno truda i muke u sve;sad kad sa 36 razmišljam o trećem djetetu,puno sam mirnija i zrelija,ali se situacija na poslu promijenila-sve se tako brzo mijenja i napreduje, kad se vratiš nakon godinu dana moraš sve iz početka,a svaki poslodavac negativno reagira kad sazna za trudnoću.Bez obzira što sam mišljenja :da nisam majka,ništa mi drugo u životu ne bi bilo dovoljno vrijedno,ipak tražim vrijeme za sebe.Što se tiče djece,često sam,kao i ti u dvojbi,da li sam previše zaštitnički raspoložena,stroga,popustljiva.Mislim da svi roditelji imaju takve dvojbe.Često imam priliku vidjeti djecu koja su stalno po ulici,a roditelji rade-ta djeca su snalažljiva u školi,malo truda ulažu,a postižu osrednje rezultate.Moje uče puno,odlične su,ali i opterećene i odgovorne.Kad se okrenem oko sebe u životu bolje prolaze snalažljivi,nego odgovorni.Pitam se trebam li biti popustljivija,fleksibilnija,pa što život donese?
Što se tiče tvog stava prema provođenju vremena s djecom-ako si ti zadovoljna i ništa ti ne nedostaje,nemaš se oko čega brinuti.I ako ti na kraju priče u danu ostane barem malo vremena da budeš i žena i ljubavnica i prijateljica i nečije dijete,osim što si divna mama.

[lillifee]

u biti, stvarno me ne bi trebalo biti briga tko sto misli, ali osjecala sam se ko mali svemirac medju njima. gdje god bi dosla svi su me pitali kako se osjecam, kao da imam neku neizljecivu bolest, pa su mm govorili kako kako izgledam ispaceno, a koja mama ne izgleda tako nakon mjeseci nespavanja nocu????????
sad mislim da je to jednostavno razlika u mentalitetu, jer one pricaju jedno, kao da su se dogovorile, a nama je ipak nesto drugo bitnije.
vec mi je lakse.

[mandy]

ne brini lillifee,od svih stvari na svijetu,posla,faksa ,najvažnije mi je da budem svojoj djeci najbolja mama na svijetu,a kad sam prije neki dan čula svoju mlađu kćer kako kaže "Hvala ti Bože što smo izašli iz ovako dobre mame!" mislim da sam na najboljem putu da to postanem

[lillifee]

ima jos jedna stvar koju sam vec davno primjetila. posto je gore zimi uglavnom ruzno i kisovito, sa klincima se cesto ide u one velike igraonice, gdje se oni mogu iskakat do mile volje. u tim igraonicama prevladavaju balkanci, grci, turci, talijani...koji sa svojom djecom skacu i ludiraju se. ja bi rekla da na 10 takvih obitelji idu mozda dvije njemacke.

[sofke]

i eto opet jednog od puno naših nacionalnih mitova - a to je kako smo mi super i topao južnjački narod, a oni tj. Nijemci (odnosno svi drugi koji nisu mi) samoživi i hladni

naši drugi nacionalni mitovi su kako smo najpametniji narod, kako su naše žene najljepše žene na svijetu, kako je naša zemlja najljepša zemlja na svijetu, itd.itd. Zato ćemo sad tako pametni i lijepi uskoro i kolektivno bankrotirati...ali sve to je ionako OT

[lillifee]

mi smo drugciji. ni bolji ni gori, drugciji....kad pricas s njima, vjeruj mi da ti nece dati osjecaj da si im ni ravan, a kamoli bolji.
i dobro je da smo drugciji.

[mandy]

je ,to sam i ja primjetila,bila sam u parku sa djecom, a uz mene su bili Turci i Bosanci;ali znaš što me uistinu brine:što primjećujem jedan negativan trend i kod nas,u zimsko vrijeme se djeca vode po trgovačkim centrima i često čujem komentar kao pohvalu"u nedjelju smo lijepo bili u trgovačkom centru cijeli dan".Sigurna sam,a to sam čula i iz komentara djece da im je važno da su sa roditeljima,a ne gdje su; a vrijeme nasamo sa djecom je puno kvalitetnije provedeno nego u nekom trg.centru.S druge strane smo im počeli prenositi i potrošački mentalitet.

[mandy]

i eto opet jednog od puno naših nacionalnih mitova - a to je kako smo mi super i topao južnjački narod, a oni tj. Nijemci (odnosno svi drugi koji nisu mi) samoživi i hladni

naši drugi nacionalni mitovi su kako smo najpametniji narod, kako su naše žene najljepše žene na svijetu, kako je naša zemlja najljepša zemlja na svijetu, itd.itd. Zato ćemo sad tako pametni i lijepi uskoro i kolektivno bankrotirati...ali sve to je ionako OT
Šta nismo????
o, da samo znaš prije koliko su oni bankrotirali,samo se drže tako da nitko ne zna,a mi budale kako smo prihvatili dobre strane zapada,tako i one lošije,potrošačku,površnu i bezglavu
Ali znaš onu staru:kad već propadamo,neka otmjeno propadamo (u benettonu,sisleyu i čizmama od 1000 kn,na ove plaće) 8)

[ninolina32]

Imam 32 godine i curu od (još malo) 4 godine. Počela sam raditi sa 18 godina, i radila sam konstantno do unazad 4 godine, dakle doma sam od Nininog rođenja. Dok nisam ostala trudna zaista sam se nauživala, bilo što se tiče izlazaka, putovanja... zapravo sve sebi iz gušta i šta je samo meni pasalo i odgovaralo. Dok nije bilo Nine jedina briga u mom životu je bila gdje ću izači, šta ču obuči, u kom kafiću je nekakva "špica" i slično Sada razmišljam u koji ćemo park otiči, kada će doči novi "Barbie" časopis, dali ima koja nova predstava u lutkarskom kazalištu ili neki novi crtani u kinu.... I jedino njene potrebe i želje su trenutno centar mog svijeta. I ostat će i dalje... možda ne u ovolikoj količini kao sada dok je još mala, ali uvijek je ona na prvom mjestu. Ponekad i ja imam neke svoje "žute minute" kad se sa nostalgijom prisječam da sam radila, izlazila, bila po cijele dane na kavicama... ali ovo sada je moj izbor koji mi nitko nije nametnuo ili da je to nešto što ja moram... Ja se jednostavno osječam super što sam sa Ninom doma i što sam svaki trenutak tu za nju, i što je ja mogu voditi u park (a ne neka teta čuvalica), što joj ja mogu svaki put kad padne obrisati suzu i poljubiti (a ne neka teta čuvalica), što svaki put kad ide spavati ja idem sa njom i držim ju za ruku i mazimo se (a ne neka teta čuvalica)... Mogu se samo zahvaliti nekome gore što imamo sreče pa ne ovisimo o nekakvoj mojoj plači i što ja radi toga mogu ostati kuči sa svojim djetetom :D

[mama courage]

ne mogu ti ovako reći jesi li ti u pravu ili su to te njemice, jer ne poznam dovoljno tvoju obiteljsku situaciju. mada donekle smatram neumjesnim to što su one secirale tvoj život i tvoj odabir. tko su to one da se tako usude, pa i da su u pravu.

negiram svoje ja, sto nikako ne moze biti dobro jer cu kad tad puknut.

jedan primjer ti mogu navest. taj primjer naravno ne mora bti pravilo. moja bliska frendica, također naša, živi u njemačkoj je mene svojevremeno ubijala u pojam time da ona želi biti doma s djecom, da je ona to "zaslužila" nakon 8 godina rada i sva ta spika koja ide uz to o tome da se žena treba / mora odlučiti između djece i posla (ne pričamo o karijeri, nego o poslu). mi smo o tome već raspravljali i ovdje na forumu, nisam uopće tog mišljenja, dapače (da sad ne dužim). znam da sam joj tada rekla da mi je jasno da se njoj više ne konobari (jer je to radila sve te godine i znam da je to užasno naporno), al da mi je nejasno da nema neke (barem neeekeee) ambicije da radi u onome u čemu se uspjela školovati (hotel managament). ona se izvlačila i s time da je njoj satnica užasno malena (pa naravno da u početku je) i da bi je prebacili u veću poreznu klasu da radi i blabla. i da će radije sjediti doma i dobivati socijalnu pomoć il šta već, neke silne te dječje dodatke koje se dobijaju u njemačkoj, nego ići raditi za crkavicu (donekle je tu razumijem, al opet velim, ako nikad ne počneš uvijek ostajes na toj crkavici).

rodila je dvoje djece, već 8 godina ne radi (ne znači da se ne druži i sl., al ne znači ni da nešto jako intenzivnije provodi vremena sa svojom djecom. teško je uopće reći koliko su djeca profitirala od toga) i nedavno je pukla. dobija napade panike i ide psihijatru. i sad si traži posao tj. našla je nešto da volontira. sad je ne samo spremna ići raditi za crkavicu, nego je spremna raditi i besplatno. ja sam ju jako podržala u toj njenoj odluci, jer vidim da je vremenom postala i nesigurna. a ja smatram da je ona u biti super osoba i da bi to trebala "prenijeti" i dati drugim ljudima, ne samo svojoj djeci.

osobno tj načelno više naginjem mišljenju tih njemica, al opet ponavljam, smatrala bih neumjesnim, bez da me se pita ili nekoj nepoznatoj osobi (što ti za njih u biti jesi) prožvakivati njen životni odabir. o tome možemo ovako načelno raspravljati na forumu. mene poziv kućanice nikad nije privlačio (koliko god da mi kuća blista i sjaji, smatram to nužnim zlom) a i moj suprug često zna ostati bez ručka, posebice kad je doma, pa si i sam može nešto skuhati. , a samo majčinstvo mi nije dovoljno, da zanemarim sve moje druge aspekte ličnosti.

inače potpisujem sofku. no, nešto moraš znati, naš sistem i njemački je potpuno drugačiji, no to ne znači ipso facto da smo mi good guys, tj. ladies, a one bad mothers, tj, rabenmuetter.

[tanjads]

Vjerojatno je ženi koja je "samo" majka i domaćica važno revidirati svoju ulogu, želje i ciljeve kako djeca rastu i sve manje je trebaju, ali u principu svim roditeljima je ta situacija slična, jedino što roditelji koji su zaposleni raspodjeljuju svoje ambicije i ciljeve na više područja (djeca, obitelj, posao, hobiji- tj. postoji bitan i posao) pa im je porast neovisnosti djece katkad manji stres (ili lakše se separiraju).
Osobno znam žene koje su "samo" majke i domaćice i koje to vrlo dobro rade- i mislim da je to za njih dobar izbor koji zadovoljava njihove ambicije. Ja to ne bi mogla, ma koliko sam katkad umorna i fali mi vremena za moje dijete, muža i samu sebe- volim svoj posao i ne bih ga se htjela odreći.

Komentari tih Njemica mi se čine krajnje neumjesni i površni. Druga je stvar ako netko poznaje obitelj pa vidi da majka previše "investira" u svoju ulogu majke i ne pušta djecu od sebe (što postoji, ali puno češće kod žena koje su željele nešto drugo, a nisu uspjele, pa im je važno da im djeca "uspiju"). Sasvim sam sigurna da žena koja se svjesno odluči za ulogu majke može dati puno svojoj djeci i obitelji i da je to uloga koja je bitna i koja puno pomaže stabilnosti obitelji i djece. Nije čudo da se broj razvoda toliko povećao u modernim obiteljima gdje oboje roditelja rade- jer to povećava stres.

[corny]

Ja potpisujem MC u ovome.

I sama sam bila u toj situaciji.. Sve za obitelj, druge...

A onda se nešto promijenilo...kada? Kad sam trčala po gradu dok je mala bila s bakom, uvjerena da je njoj dodijalo i da plače zamnom. Došla sam a njih dvije u smijehu, na podu... I kasnije si razmišljam...

Čovjek se kod kuće zapusti, zanemari. Sad će me mnoge mame satrt, ali eto... ja ne mislim da će tvoja djeca patiti ako ti recimo nađeš posao s pola radnog vremena- i vuk sit i ovce na broju.

Djecu ćeš već nekako zbrinit. a ti ćeš se našminkana i isfrizirana ljepše i zdravije osjećati.

Nije problem što te Nijemice pričaju, ali je problem što to tebe smeta, što znači da donekle bar priznaješ da trebaš promjenu.

A otkaz uvijek možeš dati.

[radost]

hm... ja sam "nasa" koja zivi u Njemackoj.

Isto sam odlucila biti kod kuce sa svojom djecom do njihove trece godine, sto ce reci vec sam 3 godine kod kuce i imam jos dvije godine, dok drugo dijete napuni 3.

Sto se tice Njemica, naravno da ih vecina ne radi ovo sto i ja, zapravo ne poznajem niti jednu, ali ne bih ni njihov nacin opisala tako crno bijeli.

Ono sto sam ja primjetila, znaci samo u krugu gdje zivim i ljudima koje poznajem, ne pricam o cijeloj Njemackoj, je da je istina da su puno manje s djecom i obicno su djeca na cuvanju svagdje i kod svakog, ali

oni isto tako stvarno jako puno rade s djecom, znaci vikendi su puni ljudi s djecom na - skijanju, bicikliranju, bazenima, trcanju, rolanju i svim mogucim i nemogucim sportovima, parkovima itd., oni imaju kulturu da vikendom ne idu u goste ili shoping centre (sto je kod nas dosta slucaj) nego su iskljucivo vani i bave se fizickim aktivnostima doslovno svake vrste i tada stvarno sve vrvi od djece. Njima je prilicno nezamislivo da jednu nedjelju provedes s djecom negdje u kuci kod nekog na rucku ili kavi satima, bez obzira na vrijeme.

To je recimo jedna prednost sto sam ja primjetila isto tako se ponasaju u odgajanju bitno manje zastitnicki prema djeci nego sto to nasi ljudi cine. Banalan primjer dijete padne nista strasno ona kaze ok, ustani i ides dalje, moja djeca nesto tule pa dolaze meni i onda mama ljubi ranu i onda malu mazukanja i onda je ok. Sad pricam o maloj djeci kao sto su moja, znaci 3 godine i 1,5 godina. Djeca su im prilicno "samostalnija" nego nasa.

E sad koje su prednosti i mane svega toga nije na meni da sudim, ali to je neko moje zapazanje i njima je isto strasno cudno moje dojenje, to sto djecfa jos uvijek spavaju sa mnom, sto ih nitko drugi ne cuva i sto mm i ja ne izlazimo itd itd, kuhanje svaki dan dva-tri obroka - za njih Boze sacuvaj i tako ima jos primjera.

U svakom slucaju mislim da imaju dosta stvari sto bi mi mogli nauciti od njih a i sigurno dosta toga sto je u nasem mentalitetu normalno, a ja smatram boljim.

[radost]

samo da ispravim, nije im cudno dojenje, nego to sto "jos" dojim mladju koja ima godinu i pol.

[ninet]

i eto opet jednog od puno naših nacionalnih mitova - a to je kako smo mi super i topao južnjački narod, a oni tj. Nijemci (odnosno svi drugi koji nisu mi) samoživi i hladni

naši drugi nacionalni mitovi su kako smo najpametniji narod, kako su naše žene najljepše žene na svijetu, kako je naša zemlja najljepša zemlja na svijetu, itd.itd. Zato ćemo sad tako pametni i lijepi uskoro i kolektivno bankrotirati...ali sve to je ionako OT

Potpis. Samo bih prosirila "vas" mit na "juznoslovenski"... a bankrot je irelevantan, u odnosi na to sta mi tako topli, lijepi i pametni (duhoviti nadasve) kosmopoliti - jedni drugima i sami sebi radimo...

Ja hocu da budem Svabo!

[ninet]

samo da ispravim, nije im cudno dojenje, nego to sto "jos" dojim mladju koja ima godinu i pol.

A ovdje se pak cijelo drustvo satra od kolektivne podrske iskljkucivom i produzenom dojenju. I niko se ne cudi. 8)

[Loryblue]

mene poziv kućanice nikad nije privlačio (koliko god da mi kuća blista i sjaji, smatram to nužnim zlom) a i moj suprug često zna ostati bez ručka, posebice kad je doma, pa si i sam može nešto skuhati. , a samo majčinstvo mi nije dovoljno, da zanemarim sve moje druge aspekte ličnosti.

ovo debelo potpisujem.
zato sam ja i dala malu u vrtić i postala "koristan član našeg društva" radeći ono što volim.
ja bi ustvari ispalila na živce da sam samo mama, domaćica i kućanica.

[Cookie]

Meni je od svega najzanimljivija ova tvoja rečenica kako su one tebe uvjerile da si ti samu sebe zanemarila... A kako ti možeš znati da one tebi zapravo ne zavide i da uvjeravajući tebe zapravo nisu uvjeravale same sebe kako je njima super? Meni nije normalno ni prirodno da netko ide tako secirati nečiji život i razbacivati se dijagnozama ako ga ne muči nešto u vlastitom životu. Kome je dobro u vlastitom dvorištu, taj ne gleda preko ograde.

Ja sam u sličnoj situaciji kao ti, iako sam si otvorila firmu pa radim od doma po par sati dnevno, ali ne mogu reći da me taj posao veseli niti da uživam u njemu. Nekad se dogodi da budem zadovoljna, naravno, ali u 90% slučajeva mi ide na živce i najradije bi ga sterala nekamo, ali nam financije to ne dopuštaju.

Imam susjedu koja ima curicu od dvije godine, iste dobi kao i moj sin. I gledam je kako svako jutro odlazi na posao, sva sređena, našminkana, isfrizirana... Lupa potpeticama da cijelo stubište odzvanja, a u hodniku se još nakon pola sata osjeti njen parfem... I vraća se svojoj curici u šest navečer. Nakon nje se iz zgrade iskobeljavam ja, neumivana i raščupana, i u deset godina starim starkama, na desnoj imam i rupu, i odlazim sa svojim sinom u park... I ne zavidim joj ni najmanje. Nikad se ne bih mijenjala s njom, a po svojoj prilici ne bi bi ona sa mnom.

Poanta? Ljudi su različiti i ispunjaju ih različite stvari. To što netko živi drukčijim životom od tebe ne znači ni da je sretan ni da je nesretan. Ljudi su skloni sve mjeriti vlastitim ravnalom, ali ti si jedina koja može znati jesi li ti sretna i zadovoljna životom kojeg si odabrala. Ako jesi... Nek Njemice trube što hoće, briga te. A ako nisi, opet si ti jedina koja to može promijeniti

[ninet]

Citajuci ovo sve, ja ne mogu da osjetim jedan generalni nedostatak tolerancije prema drukcijem, pa ma sta to drukcije bilo...Njemice su netolerantne prema nama (A mi opet sve do jedne - majke hrabrost ), nas vecina prema njemicama, cookie prema napirlitanoj komsinici, napirlitana komsinica prema njoj u poderanim starkama itd...
Tolerancija bi u ovom slucaju bila - ne komentarisati tudji nacin zivota (pogotovo nacin roditeljstva) ukoliko nekog ne tangira ili ugrozava...


PS Svi mi "gledamo" preko ograde, a i to nam je sastavni dio folklora...i hajd sto gledamo, ali zasto UVIJEK, ali UVIJEK moramo komentarisati...I mislim da jee i to jedan od razloga zasto nas tudji komentari "diraju"...

[lillifee]

nisu one mene nikako navele na to da posumljam u ispravnost svoje odluke, jer da mi nije dozlogrdilo budit se u 5:30 skoro svako jutro i ostavljati dijete roditeljima na cuvanju do 18:00 i provoditi s njim minimalno vremena, nikad se naravno ne bi odlucila za zivot kakav ga vodim sad. ne fali meni bas ni posao, ni stikle, ni frizure ili sminka....i sve sto ide s tim. nego sam se ja zapitala koliko je nama hrvaticama stajanje na raspolaganju vlastitoj djeci-muzu, tj. obitelji kao takvoj, vazno. i naravno da je nepristojno secirati neciji zivot, pogotovo ukoliko ste tu osobu vidjeli dva puta u zivotu, ali to sad manje vise.
u kojoj je mjeri moguc balans izmedju davanja sebe obitelji i osvarivanja vlastitih interesa (posao, hobi...)?

[mama courage]

mislim da prvo treba razlučiti posao koji veliki dio ljudi obavlja čisto da bi preživio (jer jedna plaća nije dovoljna) sa zadanom satnicom koja fakat ubija. satnica ostaje često takva i ako čak obavljaš posao koji iznimno voliš. rijetki su oni koji si mogu priuštiti satnicu kakvu žele, u poslu kakvom žele, a rijetke su i one kojima financijska situacija dozvoljava da uopće ne rade, nego da se mogu samo posvetiti kućanstvu, mužu i djeci. a i to što je neka žena od jutra do mraka u kući ne znači da nema trenutaka kad se i ona napirlita, a bome još manje znači da ona aktivno i vrijedno provodi vremena s djecom iliti da joj kuća sjaji i blista. možda imam predrasude, al kad vidim na njem. tv one kako oni nazivaju asocijalne slučajeve koji imaju po nekoliko djece, mater ima nekih 150 kg u prosjeku, isprženi minival i hoda u legginsima, djeca od jutra do mraka vise u biti pred tv-om smazani, onda mi se okrene želudac. i ona naravno također priča o tome da je njoj najbitnije biti s djetetom i da je za to zapustila karijeru kao preslagivačica kartona u obližnjem supermarketu.

i onda upada onaj knjigovođa koji ih treba izvaditi iz financijske gabule od nekoliko tisuće eura. al bitno je da imaju LCD televizor preko cijelog zida (da, priznajem, ljubomorna sam )

bilo bi zanimljivo se zapitati kakva bi konstalacija bila kad bi muškarac u obitelji odlučio provoditi vrijeme doma, jer smatra da na to ima pravo. tko bi onda radio i privređivao u toj obitelji ?!

[nenaa]

drage mame, dajte mi, molim vas, napisite koliko je za vas vazno biti sa djecom i posvetiti se njima dok su ovako mali kao i moji. nadam se da vas ima jos takvih slicnih meni, jer ove njemice, bas su me ubile u pojam.

Ja sam sušta suprotnost tebi. Imam vlastitu firmu i od 3. mj. moje bebe radim. Moram. Sa njom sam svo slobodno vrijeme. Često imam grižnju savjesti i rado bi radila to što ti radiš. Eh da barem mogu. Te tvoje njemice očito su ti probudile grižnju savjesti. Ali to je tvoj život. Tako si ga postavila. Najvažnije je kako se ti osjećaš zbog toga što radiš. Ako je tebi dobro, super. Ako nije, na nečemu poradiš i popraviš. Ja barem tako radim.
Ja ne bi mogla da se ujutro ne našminkam i uredim, a moja vjenč. kuma ima bebu 2.5 mj stariju od moje i vječito je u trenerkama i sa malom doma i jako je sretna i samouvjerena i to se vidi. I ja je uopće ne gledam ko čudakinju, kao niti ona mene.
A za rodbinu i tetke i babe me nije briga jer one uvijek nešto imaju za popljuvati.

[dutka_lutka]

moja bliska frendica, također naša, živi u njemačkoj je mene svojevremeno ubijala u pojam time da ona želi biti doma s djecom(...) sva ta spika koja ide uz to o tome da se žena treba / mora odlučiti između djece i posla nisam uopće tog mišljenja, dapače

osobno tj načelno više naginjem mišljenju tih njemica, o tome možemo ovako načelno raspravljati na forumu.

mene poziv kućanice nikad nije privlačio (koliko god da mi kuća blista i sjaji, smatram to nužnim zlom)a samo majčinstvo mi nije dovoljno, da zanemarim sve moje druge aspekte ličnosti.

:?
Sorry MC, ne kužim s kojih pozicija govoriš. Ti radiš, ideš na posao?

[mama courage]

ne znam što te muči, s kakvih pozicija to trebam govoriti ?! :?

[dutka_lutka]

Pa jel' ideš na posao ili si doma s djetetom?

Ja sam doma s malom.

[radost]

samo jos nesto zelim dodati, ne znam zasto biti 24 sata s djecom iskljucuje posvecivanje sebi? Osobno sam uvijek tip top namazana i fino obucena naravno ne u kostimima ali daleko sam i od izguzvanih trenirki. Hocu reci mislim da niti jedna mama koja je kod kuce nije bas cijeli dan u parku s djecom ili se bavi samo aktivnostima vezanim za njih ili? Mislim covjek moze biti posvecen sebi i svojim hobijima i kad su djeca tu, malo je "naknap" ali se sigurno moze. Malo mi uvijek sve ide u krajnosti, zena koja radi odmah naci da su dijeca po cijele dane sama ili pred TV-om, a kucanice odmah znaci da su 100 posto samo majke. Mislim da to i nije bas tako crno-bijelo.

Samo jos nesto vezano za "njemice" odnosno eu drzave sto se meni svidja je to sto dosta zena s djecom rade i omoguceno im je da rade 4 sata dnevno, skoro u svakom poslu mozes naci i smjenu od 4 sata i mislim da bi tako nesto obavezno trebali uvesti i u HR. To mi je idealna opcija za zene s djecom.

[mama courage]

Pa jel' ideš na posao ili si doma s djetetom?

Ja sam doma s malom.

previše je komplicirana, a i intimna situacija da bih sad objašnjavala, niti ona ima ikakve veze s mojim stavom. on stoji kako si ga citirala. trenutno nisam zaposlena. al nisam ni doma s malom.

[nenaa]

Samo jos nesto vezano za "njemice" odnosno eu drzave sto se meni svidja je to sto dosta zena s djecom rade i omoguceno im je da rade 4 sata dnevno, skoro u svakom poslu mozes naci i smjenu od 4 sata i mislim da bi tako nesto obavezno trebali uvesti i u HR. To mi je idealna opcija za zene s djecom.

U kojim si to zemljama čula da je tako. Možda Švedska. Italija ne, Njemačka ne, Austrija ne, Nizozemska, Belgija...
U Eu se ljudi moji radi tri put više nego kod nas. Porođajni je mrtvo slovo na papiru. U teoriji postoji, u praksi sve majke idu raditi. Za zemlje koje sam navela znam iz vlastitog provjerenog iskustva, na temelju partnerskih firmi sa kojima surađujem.
Žene rade npr: od 9 ujutro do 18 navečer. 2 sata putuju do posla pa dva natrag. Primjerice na jednoj obilaznici oko Milana ili još gore Minchena, svatko tko je jednom bio i probao u 8 ujutro zna o čemu pričam. Takvih primjera ima puna Europa što ne znači da nema nekih iznimki.
Djeca su im u dnevnim, produženim i šta ti ja znam kakvim boravcima. A mame po uredima, tvornicama itd. Da vidim talijanku koja će pitati u fabrici na traci da bi radila pola radnog vremena.
Ja sam iznimka koja si nije mogla dozvoliti da budem doma sa bebom, ali rađe bi da sam još doma.
Odskočila sam od teme, ali kad čujem te bajke o EU ne mogu si pomoći, moja iskustva su drugačija, pa me brišite ako sam pretjerala.

[sofke]

bez obzira na tu ljepotu i bajku dugog porodiljnog i tko zna čega sve drugog koja kod nas vlada, zašto je onda u hr tako veliki trend depopulacije ?

ili ako hoćete jedan od najnižih postotaka djeteta po majci?

uz sve te bajne mjere i požrtvovne matere?

ili su ljudi ovdje sebičniji i komotniji nego vani (gdje majke rade od 9 ujutro do 18 navečer pa imaju više djece)?

[nenaa]

bez obzira na tu ljepotu i bajku dugog porodiljnog i tko zna čega sve drugog koja kod nas vlada, zašto je onda u hr tako veliki trend depopulacije ?

ili ako hoćete jedan od najnižih postotaka djeteta po majci?

uz sve te bajne mjere i požrtvovne matere?

ili su ljudi ovdje sebičniji i komotniji nego vani (gdje majke rade od 9 ujutro do 18 navečer pa imaju više djece)?

E ovo sada govorim što se meni čini, a ne mora značiti da je tako, ja kad gledam te turiste razvijenih nam europ. zemalja sve su mi te mame malo stare i imaju po jedno dijete, a nedavno je bila na htv-u emisija snimljena od bbc-a da je prosjek u EU 0.77 djece po ženi. A mi se izgleda usklađujemo sa tom EU i u tom pogledu.

[sofke]

fertility rates za 2006 (sa stranica EC)

švedska 1,85
UK 1,84
nizozemska 1,70
francuska 2,00
austrija 1,40
hrvatska 1,38
njemačka 1,32 - eto, imale ste pravo za njemice

sad zvučim ko ante baković, a najiskrenije, bole me briga za brojnost nacije

eto, nismo baš toliko požrtvovne majke koliko smo mislile da jesmo

[mama courage]

po onome što znam nije baš ovako kako nenaa piše. itekako žene rade poluradno (il kako se to već zove). u njemačkoj konkretno je manjak vrtića/jaslica ogroman problem. a i dvokratno vrijeme škola, kad djeca preko podneva dolaze doma, pa izluđene matere trče kući da naprave nešto za jesti. i sl. u njemačkoj je postojala (ne znam jel postoji još i danas) mogućnost da žena 3 godine ne radi, da joj se čuva mjesto na poslu. pa ako zareda dijete za djetetom, moguće je tako da joj se do 6-9 godina prolongira to "pravo".

emalja sve su mi te mame malo stare i imaju po jedno dijete

pa to upravo govori o tome da su žene svjesne da nemaju mogućnosti (barem od strane države) da rade i da imaju djecu. zato ih tako kasno rađaju i uglavnom po jedno dijete. u biti, ako si rodiš dvoje djece teško, teško ćeš ostati u poslu. jer u tim zemljama baka-servis se ne podrazumijeva kao kod nas, a bome ni jaslice ni vrtići. saznanje da jedna žena iz zuericha, neki profa biologije ako mi se ne čini vodi svoju malu u jaslice u luzern (sat vremena udaljeno) mi govori dosta o tome.

nedavna istraživanja, barem u njemačkoj, su pokazala da 95% mladih žena želi raditi. istovremeno, kao što rekoh, svjesne da će teško pomiriti rad i dijete. zato ih se toliko malo njih odlučuje biti majka. meni potpuno razumljivo. ne može se cijela natalitetna politika graditi na plećima žena. (tj. zaboravljamo da ni muškarci više nisu tako spremni ženiti se i biti očevi prije tridesete).

[Tashunica]

U kojim si to zemljama čula da je tako. Možda Švedska. Italija ne, Njemačka ne, Austrija ne, Nizozemska, Belgija...

ne znam za druge zemlje, ali u njemačkoj sigurno postoji 4-satno radno vrijeme, a mislim da je isto i u austriji.

[sofke]

i još, a vezano za eu bajku

u svim bajkovitim eu državama visoka je stopa fertiliteta

u onim manje bajkovitim i tranzicijskim (čitaj bugarska, slovačka etc)- ko i kod nas

eh, koji sam ja mythbuster

[nenaa]

[quote="Tashunica"]

ne znam za druge zemlje, ali u njemačkoj sigurno postoji 4-satno radno vrijeme, a mislim da je isto i u austriji.

Ma postoji, daleko od toga, ali rijetke su takve mame koje to koriste. I kod nas postoji zakon da ti smiju donijeti dijete na dojenje. Govorim o tome da što se smije i koristi nema veze jedno sa drugim.

[sofke]

zanimljivo je da je u poljskoj koja je osvjedočeno ortodoksna rimokatolička zemlja najmanja stopa fertiliteta u europi

pa mojim zadnjim saznanjima, upravo su rimokatolici ti koji su najuporniji u tome da ženinu ulogu svedu isključivo na ulogu majke, a pobačaj i kontracepcija drže se zlom moderne civilizacije

s druge strane, u velikom postotku samohrane i zaposlene majke sjeverne europe imaju najviše djece

zato ne treba iz osobnog iskustva majke koja doma odgaja određeni broj djece donositi zaključak o komotnosti cijelih nacija

[BP]

ne svidja me se da te netk cudno gleda ako si doma sa djecom i domacica.
Naprotiv, to je idealno za obitelj cijelu, i mislim da si danas zaista rijetki mogu priustiti taj luksuz da jedan on roditelja ne radi. Tako da...pusti ti njemice u njemackoj...uzivaj maksimalno. Tek ako tebi to postane opterecenje, nadji posao ili neku drugu zanimaciju, cisto da se malo maknes, a do ona, UZIVAJ u svakoj dragocjenoj sekundi sa svojom djecicom.
Samo jedan mali primjer. Mene je cuvala moja nona...vise sam snjom provela nego sa roditeljima apsolutno, i moram priznati da je ona meni bila najvaznija i najvoljenija osoba na svijetu. To puno govori.

[Kaae]

Meni se opcenito ne svidja da me netko cudno gleda.

[ina33]

razlika u mentalitetu

Potpisujem. Većina Nijemaca s kojima sam u kontaktu vjeruju u to nekakvo jačanje i ostamostaljivanje djeteta čim prije i općenito su drugačije obiteljske veze nego kod nas, prijatelji su nekako više bitni. To sam pričala sa starijim i, recimo to, konzervativnijim ljudima. Isto tako se sjećam razgovora jedne dalmatinske mame i jedne nizozemske mame (već sada su u godinama - tipa 50) di se nizozemska mama nije mogla načudit toj "mediteranskoj" vrsti majčinstva i povezanosti s djetetom do duboko u pubertet, a i preko, uz iste argumente - bit će razmažen, treba se čim prije osamostalit itd. Ta nizozemska mama ima djecu iz bivšeg braka koja žive s tatom (to su sada već odrasli ljudi) i, ako sam shvatila, to njima skroz štima i ne zvuče mi hladni, ali sigurno nisu ovoliko topli kao npr. u Dalmaciji. Moj tata je komentirao na to onaj slučaj kad su u Francuskoj poumirali starci u domovima kad je bilo vruće da "vraćaju djeca roditeljima" taj manjak brige. Ne znam, ja sam uvijek za neku sredinu, ali taj zlatni gral najteže je pronać' i super kome uspije.

[ina33]

Pardon, "manjak brige" = "manjak povezanosti".

[mama courage]

ina, zlatna sredina. upravo to. mislim da mi južnjaci pretjerujemo i da, donekle od svoje djece pravimo hableke koji nisu spremni za život.

s druge strane meni je bilo nevjerojatno vidjeti švicarsku mamu koja svom studentu koji dođe vikendom doma iz studentskog doma skuha - špagete. a on cijeli tjedan samo jede tjesteninu i takve stvari u menzi ili si sam pravi. da se radi o nekoj našoj materi, ona bi napravila čitav potpourri hrane, kao u onoj djoletovoj pjesmi: al se nekad dobro jelo... i rezanci s makom

[dutka_lutka]

trenutno nisam zaposlena. al nisam ni doma s malom.
previše je komplicirana, a i intimna situacija da bih sad objašnjavala

Dobro, onda neću to dalje propitkivati.

Međutim, svaki stav za mene vjerodostojnost dobiva tek ako je potkrijepljen i vlastitim primjerom. Ili barem da vlastiti primjer taj stav ne pobija.

Npr., ja sam doma, pa ne mogu vjerodostojno zastupati stav: "Žene, na posao, a djecu u vrtić!".

[mama courage]

Npr., ja sam doma, pa ne mogu vjerodostojno zastupati stav: "Žene, na posao, a djecu u vrtić!".

pa mogu ti reći da ovih oko tri godine što (prisilno) ne radim itekako je samo još više potvrdilo moj stav o svemu što sam razgovarala svojevremeno s mojom frendicom. tad sam radila, al bila bez djeteta. ostati doma s djetetom nikad nije samo igra s djetetom. nego i vođenje kućanstva i sve što uz to ide. jer koji bi ja bila bejter da muž mi radi, a ja doma sjedim i to sve zapustim?! al odgovorno tvrdim (nakon godina i godina iskustva ) da mi spremanje stana iz dana u dan, famozno peglanje, pranje, čišćenje, pospremanje, kupovina hrane, pa donekle i kuhanje uopće nije nikakav izazov u životu, nikakvo ispunjenje mojih dugogodišnjih želja. u usisavanju ne vidim izazov za sebe kao.... pametnu i obrazovanu ženu. a mind is a terrible thing to waste on housework. doslovno se zatupljuje i postaje još veći freak u svemu tome. naravno da nastojim to spriječiti. zato načelno i dalje mislim da se žena ne treba samo vidjeti kao majka il domaćica. al o tome smo već raspravljale na jednom drugom topicu, pa se ne bih ponavljala.

no, ja sam gore fino navela i da treba praviti razliku između posla iz nužde i posla iz ljubavi. to da bi neka žena otkantala posao iz nužde (koji najčešće ima ubitačnu satnicu) i izabrala ostati doma s djetetom mi je potpuno jasno, kao što mi nikad neće biti jasno da postoje žene koje ne osjećaju potrebu za poslom iz ljubavi (nebitno jel ga mogu konkretno realizirati ili ne). mada, ne treba zanemariti ni muški rod, kod njih se valjda podrazumijeva da oni moraju obavljati posao, bilo kakav, da bi prehranili obitelj. nitko se ne pita jel je njima teško što propuštaju prve dječje korake, i zar ne bi oni više voljeli vodati dijete po parku, nego jurcati ujutro na sastanke ?!

što bi bilo da je muž moje frendice s rođenjem djeteta rekao: eh, ja sam se dosta naradio u životu, ja bih sad bio malo tata, pa i vodio kućanstvo ?

[piplica]

Emso, mudro zboriš...