lud, zbunjen, normalan

[radost]

Samo jos nesto vezano za "njemice" odnosno eu drzave sto se meni svidja je to sto dosta zena s djecom rade i omoguceno im je da rade 4 sata dnevno, skoro u svakom poslu mozes naci i smjenu od 4 sata i mislim da bi tako nesto obavezno trebali uvesti i u HR. To mi je idealna opcija za zene s djecom.

U kojim si to zemljama čula da je tako. Možda Švedska. Italija ne, Njemačka ne, Austrija ne, Nizozemska, Belgija...
.

ja nisam CULA ja to znam 300 posto vec sam napisala da zivim u Njemackoj i u velikoj vecini slucajeva se poslovi nude na puno radno vrijeme ili na cetiri sata odnosno postoji i opcija od par sati dnevno sto ne mora biti tocno 4 sata, ovisi o poslu. Ali ovdje zene to jako puno koriste i sigurno da postoji, jako puno firmi i trazi iskljucivo radnike za takvo radno vrijeme teilzeit ili basis. Ja govorim o cinjenicama ne o statistikama, posto ovdje zivi 82 miliona ljudi, mislim da statistike i nisu neki pokazatelj.

[nenaa]

Nažalost ono što sam ja vidjela se jako razlikuje od ovoga što ti govoriš, ali ako je tako super. Možda se je meni potrefilo da sam vidjela drugačije. Uglavnom moj je stav o temi da žena svaka bira za sebe, jer nismo sve iste. Ja bih pala u depresiju jako brzo kada bi 24 sata bila "kuća, djeca, kuća djeca", ali ne gledam čudno na mame koje to vole i žele. Žao mi je onih žena od kojih to traži suprug ili bilo koji drugi faktor u životu, svekrve, mame... A ima toga.
Sve smo mi drugačije. Ono što vrijedi za mene ne vrijedi i za druge
Treba biti tolerantan i ne dovoditi nekoga u sramotu, tipa sad ću ja njoj pokazati kak sam ja šik, namazana fina svi se zamnom okreću, a ti jadnice kući sama smrdiš na gulaš i sva si zapuštena. To je krajnost bezobrazluka nekih damica. Ja se nikad nisam tako ponašala. A ja sam ovu priču tako doživjela. Ako griješim ispričavam se.

[radost]

mislim da ako je zena zadovoljna svojom odlukom da tesko da ce je zanimati sto netko drugi misli, bilo da je kod kuce ili da radi. Za mene i jedna i druga opcija ima svoje prednosti i mane. Sreca je ako imamo mogucnost birati. Meni je zao zena koje moraju raditi a zeljele bi ostati kuci s djecom ili onih koje ostaju kuci a zapravo to ne zele i osjecaju se lose. Dok god mozemo odluciti to je super, a da ima faza kad je svakoj "kucanici" pun kufer svega i kad je svakoj zaposlenoj zeni pun kufer svega i zeli biti s djetetom to je isto istina i mislim da laze ko kaze da nije, sreca je ako su samo faze. Na kraju krajeva to je ipak samo par godina odnosno privremeno stanje.

[mama courage]

nenaa

u njemačkom jeziku postoji izraz koji je teško prevediv na druge jezike, a to je Rabenmutter (ili Rabeneltern), a znači "mama vrana". sama činjenica da takav izraz postoji u njihovom jeziku govori puno o tome kako se gleda na majke koje rade, tj. što se očekuje od žene koja je rodila. ništa bolja situacija nije ni u švicarskoj, rekla bih čak gora. kratak porodiljni /barem u ch/, manjak vrtića/jaslica, dvije smijene u školama /gdje djeca preko podneva dolaze kući jesti/ ide u prilog tvrdnji da se o majkama koje rade tj žele raditi ne razmišlja na državnoj razini, nego da se pretpostavlja da majka koja rodi sjedi doma do daljnjeg. a činjenica da toliko malo žena rađa pokazuje i to da su žene željne raditi, itekako svjesne da im društvo to ne omogućava, pa su si barem toliko poštene da sebe i to dijete ne dovode u nezgodnu situaciju.

[nenaa]

nenaa

u njemačkom jeziku postoji izraz koji je teško prevediv na druge jezike, a to je Rabenmutter (ili Rabeneltern), a znači "mama vrana". sama činjenica da takav izraz postoji u njihovom jeziku govori puno o tome kako se gleda na majke koje rade, tj. što se očekuje od žene koja je rodila. ništa bolja situacija nije ni u švicarskoj, rekla bih čak gora. kratak porodiljni /barem u ch/, manjak vrtića/jaslica, dvije smijene u školama /gdje djeca preko podneva dolaze kući jesti/ ide u prilog tvrdnji da se o majkama koje rade tj žele raditi ne razmišlja na državnoj razini, nego da se pretpostavlja da majka koja rodi sjedi doma do daljnjeg. a činjenica da toliko malo žena rađa pokazuje i to da su žene željne raditi, itekako svjesne da im društvo to ne omogućava, pa su si barem toliko poštene da sebe i to dijete ne dovode u nezgodnu situaciju.

Oprosti, ali ja stvarno ne razumjem šta ti meni pokušavaš reći. Gledajući moje posteve je jasno da sam za sve opcije nisam jednostrana. Mislim da je važan izbor žene.
A zbog toga što radim ne osjećam se kao VRANA.
Stvarno si mi malo nejasna.

[lillifee]

[quote="mama courage"
što bi bilo da je muž moje frendice s rođenjem djeteta rekao: eh, ja sam se dosta naradio u životu, ja bih sad bio malo tata, pa i vodio kućanstvo ?[/quote]


mm je s prvim djetetom bio na "porodiljnom",izmedju 2. i 3. godine djetetova zivota. nista lose u tome.

[mama courage]

što bi bilo da je muž moje frendice s rođenjem djeteta rekao: eh, ja sam se dosta naradio u životu, ja bih sad bio malo tata, pa i vodio kućanstvo ?

mm je s prvim djetetom bio na "porodiljnom",izmedju 2. i 3. godine djetetova zivota. nista lose u tome.

a što si ti radila u to vrijeme ?

[lillifee]

ja nisam milanova mama, bioloski gledano.

[mama courage]

ja nisam milanova mama, bioloski gledano.

ok, što je radila njegova mama ?!

tj. nebitno. želim time reći, da netko od dvoje supružnika mora skrbiti za obitelj, htio ili ne htio. zato se pitam što bi moja frendica uradila da je njen muž tako izjavio da ne želi ići raditi, nego biti s djecom. to što otac ide na porodiljni je svakako hvalevrijedno.

[betty boop]

dokle god si ti zadovoljna stanjem u kojem se nalaziš ne vidim razloga da se opterećuješ tuđim mišljenjem i razmišljanjem.
sto ljudi-sto čudi, nekoga zadovoljava ovo, nekoga ono.....

mene je zadovoljavalo i činilo sretnom bit 2 godine doma s malom, a onda sam postala "nesretna" takvim stanjem stvari i počela radit, dala malu u vrtić. i opet postala zadovoljna i sretna jer su se stvari drugačije posložile, odnosno sama sam svoj život učinila sretnijim.

a je li to bilo dobro ili nije, ispravno ili ne, nekome drago ili ne - briga me ko za snig u zimbabveu 1958.

potpisujem!

do Adrianovog 15mj. bila sam sasvim zadovoljna što ne radim, bilo je bitno i njemu i meni da smo cijelo vrijeme zajedno. onda se u meni nešto prelomilo i nisam više mogla podnijeti biti samo doma, na raspolaganju kako se tko sjeti...falilo mi je spremiti se, otići na posao, doći doma zadovoljna znajući da sam nešto postigla...
srećom, našla sam posao koji me jako ispunjava, sretna sam i ne osjećam se ništa lošijom mamom od one koja je cijeli dan doma...
kao što kaže MC, ne znači ako si doma da je to kvalitetno provedeno vrijeme s djetetom niti da kuća blista
moja nije blistala, niti će ikadd blistati jer mi je protraćeno vrijeme na nešto potpuno beznačajno u životu
vrijeme s djeteom je bilo dosta kvalitetno provedeno, stalno smo bili po vani, uz more, na plaži ali kad sam osjetila da nisam sretna, osjetio je to i Adrian i nije ni on bio sretan uz mene takvu...

dakle,lillifee nema univerzalnog obrasca koji je pravilan ili onaj koji ne valja, sve dok se osjećaš sigurnom i sretnom u onom što činiš na ispravnom si putu

[Zorana]

M. courage, kad ti iznosis ove svoje teorije, pretpostavljam mislis da je kucanica netko tko se a priori baca u trans kad vidi usisivac i da je jedino karijera ili ispunjavajuci posao ono sto nekoga moze ispunjavati?
Vec smo imali o tome temu i ja sam jos uvijek kod misljenja da je tvoj feminizam jednako opasan koliko i diskriminacija zena upravo zato jer ostavlja zenama nula prostora za osobne odluke.

[pale]

Prije Ive sam bila sigurna da ću ja uvijek raditi i da će mi porodiljni samo biti jedan veliki godišnji odmor i da ću jedva čekati ići raditi. Kao prvo ovaj veliki godišnji sam čekala punih godinu dana ( tj, trebalo mi je godinu dana da zatrudnim) onda sam nakon komplikacija tako bila sretna što je sa bebom sve ok da mi je taj porodiljni prošao u strahu i sad sam na skračenom radnom vremenu za njegu djeteta i jako sam sretna što sam toliko sa njom. Sad tek vidim da me to baš ispunjava i da mi je tlaka ići na posao iako ga kao takvog volim. Stvarno nisam mislila da će me to toliko ispunjavati, super mi je, imamo vremena za sve, pokušavam uživati u svakom trenutku. Još kad zamislim da nam tata često zna raditi i po 13 sati dnevno, pa još i da mene nema 8 - 9 sati, kad bi mi bili sa djetetom, pa sebi smo ga rodili . Sad se samo nadam da će nam Bog dati još jedno dijete pa da odmah produžim još jedan porodiljni... ko zna možda ću se nakon toga zaželjeti posla

[Sanja]

Samo jos nesto vezano za "njemice" odnosno eu drzave sto se meni svidja je to sto dosta zena s djecom rade i omoguceno im je da rade 4 sata dnevno, skoro u svakom poslu mozes naci i smjenu od 4 sata i mislim da bi tako nesto obavezno trebali uvesti i u HR. To mi je idealna opcija za zene s djecom.

U kojim si to zemljama čula da je tako. Možda Švedska. Italija ne, Njemačka ne, Austrija ne, Nizozemska, Belgija...
U Eu se ljudi moji radi tri put više nego kod nas. Porođajni je mrtvo slovo na papiru.

Ovdje bih reagirala, jer je situacija u Austriji po pitanju porodiljnog, traženja posla na pola radnog vremena i općenito prava obitelji i više nego izvrsna. Većina majki koje znam (a govorimo o izvrsno obrazovanim ženama, mahom s diplomom ili doktoratom, koje prije poroda nisu imale posao, nego karijeru - nadam se da je razlika jasna) ostala je na porodiljnom dvije godine i zatim se do polaska djeteta u školu (a neke i duže) odlučila za pola radnog vremena i to im je najnormalnije omogućeno.

[mama courage]

M. courage, kad ti iznosis ove svoje teorije, pretpostavljam mislis da je kucanica netko tko se a priori baca u trans kad vidi usisivac i da je jedino karijera ili ispunjavajuci posao ono sto nekoga moze ispunjavati?

dapače, ja mislim da se nitko ne baca u trans kad vidi usisivač. evo i ja ga gledam svaki drugi-treći dan svih ovih godina. i koliko god se dugo družimo, ne postaje mi draži. što je u biti izrazito tužno, kad ti ništa drugo ne preostaje nego iz dana u dan njega držati u ruci.

i ne, ne mislim da je JEDINO karijera/posao nešto što može nekog ispunjavati (jer onda bih zastupala tezu da se žena ne treba udavati i rađati djecu, niti družiti s prijateljicama, uopće ne imati privatni život), nego ne mogu shvatiti da je kućanstvo (i majčinstvo) JEDINO što može ispunjavati iole obrazovanu (ne samo formalno) ženu. dozvoljavam da u tom pogledu možda griješim, al ne, ne mogu shvatiti.

no moj osobni stav nema veze s konkretnim situacijama (statistikama i sl), recimo, u njemačkoj ili švicarskoj. htjela ti to sebi priznati ili ne, ogroman broj žena (posebice mladih) želi raditi i ne želi prestati raditi, unatoč tome da žele i obitelj. a ujedno svjesni da im društvo to u ovom trenutku ne želi/ne može omogućiti, tj. da ne smatraju to valjda prioritetom il što već. :? to ne znači da sve te žene slijede "moj" feminizam niti da sam ja ta koja ih je preobratila. meni samo to znači da ja u svom stavu nisam usamljena luda.

Vec smo imali o tome temu i ja sam jos uvijek kod misljenja da je tvoj feminizam jednako opasan koliko i diskriminacija zena upravo zato jer ostavlja zenama nula prostora za osobne odluke.

nije točno. moj feminizam, sto puta sam već ponovila, je za partnerski odnos. polovina svijeta ženama, polovina kućanstva muškarcima. ideal bi mi bio da oboje rade po 50-70% i da oboje po 50% snose teret kućanstva i odgoja djece. ili npr. da je ta srijeda slobodna za sve. moj feminizam, a i to sam sto puta već ponovila, sigurno nije da žena postane muško ili da radi tim tempom kao što muškarci danas rade, od 7 do neko doba večeri. dapače, ja sam za to da se cijelo društvo emancipira, al to zahtjeva i promjenu stava i kod muškaraca, jer smatram da mogućnost izbora o kojoj ti pričaš još u biti ne postoji.

[malena beba]

Ja sam kuci vec vise od dvije godine.... I moram prizati da mi je dosadilo. Volim svoju djecu i volim provditi vrijeme s njima ali postalo mi je zatupljujuce stalno jedno te isto... operi, skuhaj, spremi.... Ja jedva cekam da pocmem radit.

Ali isto tako ne vidim nista lose u tome da je majka kuci s djecom. Samo mislim da to nije za mene :/

[Zorana]

Sta si mislila pod ovim samo formalno obrazovane zene? Na zene koje su se intelektualno zapostavile nakon skolovanja ili nesto trece?

Ni ja ne mogu shvatiti da bi nekoga zanimalo iskljucivo kucanstvo, ali postoji puno prostora izmedju kucanstva i posla/karijere, npr. razni hobiji, interesi, knjige ili cak najobicnije stavljanje svega na cekanje dok djeca stanu "na noge", krenu u skolu itd. (ovisno o individualnim odlukama) Npr. mene i muza bi jedino financijska kriza teze vrste mogla natjerati da oboje odemo raditi i djecu ostavljamo na brigu nekom trecemu cisto radi ispunjavanja vlastitih snova, ambicija itd.

Ne znam o cemu konkretno govoris kad spominjes sve ove zene, ali ja ne mogu zamisliti da npr. zena u jednoj Svicarskoj ili Njemackoj nema omogucenu mogucnost rada uz imanje obitelji. Ono sto malo vise, pak, mogu zamisliti je, veliki, ogroman broj djece koja su po citave dane u vrticima jer im roditelji ostvaruju profesionalne uspjehe. Mozda sam u krivu, mozda nije svugdje to uredjeno tako da npr. roditelj moze raditi pola vremena i biti s djecom vise itd.

Ne mislim ja da je rjesenje ni u ovim "polovinama koje ti spominjes. Partnerski odnos je odnos koji odgovara onima koji u njemu sudjeluju, neovisno o tome je li jedan parner zaposlen, drugi izigrava domacicu, rade li oboje ili nesto trece. Jednako tako, zene su valjda bioloski uvjetovane da snose veci dio brige za dijete u prvim mjesecima ili godinama i tu me nitko ne moze uvjeriti u suprotno. Tako da, valja nam biti fleksibilan, vidjeti malo i potrebe djece, uzeti u obzir razlicitosti partnera.....Recimo, ovaj sistem koji je tu kod nas u Austriji mi se cini jako dobar i znam dosta ljudi koji su se pronasli sasvim ok u njemu. Znaci, nije da bas ne postoji takva mogucnost izbora.

[mama courage]

Sta si mislila pod ovim samo formalno obrazovane zene? Na zene koje su se intelektualno zapostavile nakon skolovanja ili nesto trece?

čitaj po vuku, zorana, kako piše... rekoh "NE samo formalno", tj kad pričam o "obrazovanim" ženama ne mislim samo na one koje imaju formalno obrazovanje tipa srednje/više/faksa, nego i neke koja to možda nemaju formalno, al ne znači da su time neobrazovane nego su možda autodidaktinje.

Ne znam o cemu konkretno govoris kad spominjes sve ove zene, ali ja ne mogu zamisliti da npr. zena u jednoj Svicarskoj ili Njemackoj nema omogucenu mogucnost rada uz imanje obitelji.

govorim o manjku jaslica/vrtića ili barem takvih satnica koji bi ti omogućili da radiš onako kako želiš. džaba tebi i najbolji posao, kad nemaš kome ostaviti dijete na brigu. tad si možeš priuštiti tetu čuvalicu. moja kuma je znala svojevremeno plaćati tetu 18.- fr po satu, a ona sama je išla raditi za nekih... 22.50 il eto nek bude 24. fr. (radila u cvjećarni, ništa spektakularno) ne računajući da bi na to ona još platila porez, ne računajući na troškove prijevozda do posla, odjeće i sl.

Ono sto malo vise, pak, mogu zamisliti je, veliki, ogroman broj djece koja su po citave dane u vrticima jer im roditelji ostvaruju profesionalne uspjehe. Mozda sam u krivu, mozda nije svugdje to uredjeno tako da npr. roditelj moze raditi pola vremena i biti s djecom vise itd.

evo ti pa pogledaj...

In Deutschland gibt es 50% weibliche Studienanfänger im Fach Medizin. In Regensburg promovieren von den Studentinnen die das Studium abschliessen 58%. Dann kommt es zu einem dramatischen Rückgang vom Anteil an Frauen die habilitieren - lediglich 20% gehen diesen Weg. C4-Stellen sind mit weniger als 5% Frauen besetzt. In der Türkei hingegen sind diese Stellen zu 20% von Frauen besetzt. Europaweit sind BRD/Schweiz und Österreich absolutes Schlusslicht, was arbeitende Frauen anbelangt. Frau Dr. Neumann führt das auf die in diesen Ländern immer noch starke klassische Rollenverteilung zurück. Auch gelten im Allgemeinen arbeitende Frauen als schlechte Mütter. Da die BRD immer noch ein relativ reiches Land ist, herrscht landläufig die Meinung, Frauen gingen "zum Vergnügen" arbeiten - Männer, weil sie müssen. Auch sei es immer noch so, dass Frauen nach "oben" heiraten (sollen). Männer hingegen haben kein Problem damit, die Wenigerverdienende zu heiraten.

jako zanimljiva rasprava između lječnica...
http://www.thieme.de/viamedici/studi...in_mutter.html

te... tekst iz 2008.

Welches sind die neuen Probleme?
Ich sehe zwei Bereiche mit einem riesigen Konfliktpotenzial. Erstens: der praktische. Die Betreuungsinfrastruktur in der Schweiz ist für arbeitende Eltern eine immense Hürde. Der Kindergarten ab viereinhalb Jahren, mit Betreuungszeiten von 8 Uhr bis 12 Uhr: Das ist ein Konzept für Mütter, die aufräumen, einkaufen, kochen. Die Tatsache, dass es an den meisten Schulen zudem keinen Mittagstisch gibt, spricht die gleiche Sprache. Für zwei arbeitende Elternteile ist dieses System eine Katastrophe! Eltern müssen einen grossen finanziellen und organisatorischen Aufwand betreiben, wenn sie beide erwerbstätig sind – aber wenn sie es nicht sind, wird das Geld, gerade bei mehreren Kindern, oft knapp. In Ländern mit niedrigeren Löhnen wie Deutschland rutschen viele Familien in die Armut ab. Ausserdem ist die weibliche Arbeitskraft, etwa im Dienstleistungssektor, sehr gefrag

evo ovo je zanimljivo: http://science.orf.at/science/schroeder/18222

o tzv. staklenom krovu.

Deutschsprechende Länder schneiden am schlechtesten ab. Hier ist der Prozentsatz der Frauen in der obersten Etage am niedrigsten. Frauen in höheren Positionen sind in der Schweiz, Deutschland und Österreich fast abwesend und nach wie vor Ausnahmeerscheinungen.

Jednako tako, zene su valjda bioloski uvjetovane da snose veci dio brige za dijete u prvim mjesecima ili godinama i tu me nitko ne moze uvjeriti u suprotno.

osim poroda i dojenja - sve ostalo što pruža majka u biti može pružiti i otac. s tim da ja smatram (sto je naravno krajnje blasfemično na ovom forumu, al eto to je moje mišljenje) da formula nije zlo i da od 6. do 12. mj života tata itekako može preuzeti svoju roditeljsku ulogu. ne znam po čemu bi majčin zagrljaj bio manje vrijedan od očevog?!

zanimljiva je bila rasprava na mliječnoj konferenciji o tome kako si zamišljamo dojenje za nekih 100 god. tj. što bi bilo (ako se dobro sjećam) savršeno dojenje... ja sam dala primjer da recimo muškarac može dojiti ili da postoji formula koja se može napraviti ista po uzoru na mlijeko dotične rodilje. i samo što nisam dobila tintarom po glavi.

Npr. mene i muza bi jedino financijska kriza teze vrste mogla natjerati da oboje odemo raditi i djecu ostavljamo na brigu nekom trecemu cisto radi ispunjavanja vlastitih snova, ambicija itd.

ja u ovakve rasprave ne vodim uvoditi osobne primjere, i meni je drago što ste se ti i tvoj muž dogovorili. no, ako bi uslijedila ta financijska kriza o kojoj govoriš to ionako ne bi bilo "ispunjavanje vlastitih snova i ambicija", to bi bilo preživljavanje. mada, u zadnjoj polurečenici osjetim kao neki blagi ton prezira. "čisto radi...". možda griješim. al eto, ima ih i žena i muškaraca koji ne idu raditi samo kad su u financijskoj krizi, nego baš da ispune svoje snove i ambicije.

Znaci, nije da bas ne postoji takva mogucnost izbora.

ok, ti to tako smatraš, statistike vele drugačije.

[Zorana]

Pa cudna ti je kuma kad je isla raditi po toj racunici. 8)
Slazem se s ovim o fleksibilnijem radnom vremenu i ostalim forama koje bi se mogle bolje organizirati kako bi se izaslo u susret roditeljima. Npr. ivana7997 je na jednoj temi spomenula nesto dosta zanimljivo sto bi moglo parirati cjelodnevnom boravku u skolama ili cjelodnevnim vrticima; kvartovska ili prijateljska organizacija cuvanja djece po sistemu redovne izmjene ili da se nekome tko je "slobodan" placa za takve usluge itd.

Sto se ovog ostalog tice, previse si koncentrirana na trziste rada i zenski polozaj na njemu za moj ukus. Te koliko ih ima na ovim polozajima, onim polozajima....po meni je cinjenica to da su danas ljudi previse okrenuti sebi samima i to se upravo vidi u citavoj ovoj prici oko imanja/neimanja djece. A, brate mili, priznaj da su socijalisti ucinili vise za polozaj zena u svijetu nego sto ce to feministkinjama ikad poci za rukom.

Ovo o ocevima/majkama i vaznosti svakog od njih je sasvim jasna stvar; nitko nema vazniju ili nevazniju ulogu. Uloge su podjednako vazne, ali drugacije. Osim toga, stvarno minimaliziras i banaliziras utjecaj dojenja kao cjelovitog nacina prehrane djece (tijelo, um, srce).
Majcin zagrljaj nije vise vrijedan od ocevog, ali ga ocito sva mladuncad ovoga svijeta (ne samo ljudska) dozivljavaju tako kako ga dozivljavaju i ne vidim zasto nesto sto je priroda fino uredila remetiti. Radi osjecaja ispunjenosti koji pruza karijera mozda? Ok ako netko tako zeli, ali onda je fer to tako i reci, a ne nepotrebno banalizirati i racionalizirati.

I za kraj, opet cu ti ponoviti i ono sto sam pisala na nasoj davnoj diskusiji: ispunjena osoba je ispunjena osoba neovisno o tome sto radila ili ne radila.

[Zorana]

Zadnju recenicu sam propustila komentirati, statistike su ipak samo statistike.

[ina33]

Ovo za Njemačku - i meni se čini da je dostupnost radnih mjesta na pola radnog vremena dosta dobra (u stvari, ja uspoređujem s Hrv. di je nema pa mi se valjda zato čini dobra), ali, koliko znam, to je za određena radna mjesta koja nisu baš izazovna. I za Luksemburg mi prija sličan problem priča - školu di djeca preko pauze dolaze doma na ručak i sl. Problem je u radnim vremenima - ako oboje roditelja radi ono standardno uredsko vrijeme od 9-17 onda je to stvarno mrak i dijete viđaš na par sati kad je nervozno i stvarno ga odgajaju stranci. Nadam se da ćemo se mi nekako izvuć' iz te klopke (tipujem na klizno radno vrijeme al' kad ćemo se onda nas dvoje viđat) jer se ja rado vraćam radit, ma ne sad zbog neke lude karijere, a nije samo zbog novca, već zbog nekog kontakta sa svijetom odraslih, kolega u uredu, a i posao nije loš, ali nije sad da sam rocket scientist da čovječanstvo i firma bez mene ne bi moglo, a niti da ja ne bi mogla bez da svijetu dajem svoje umotvorine. Obiteljski život je u "socijalističkom" radnom vremenu od 6-14 ili od 7-15 ipak bio lakši za organizirat, kao što kaže ona liječnica iz novih saveznih zemalja, i cijelo popodne ste zajedno. U modernom kapitalizmu je stvarno izazov to da oboje roditelja rade, a ovo da je tata doma, to sam viđala primjera, ali se to često znalo loše odrazit na partnerski odnos (jedan slučaj rastave jer su takvi tate bar u Hrv. sami lost in space - ne postoji takav model da ima kritičnu masu). Uostalom, viđala sam i primjera otuđenja kad samo tata radi (u stvari, oni menadžerski poslovi koji zahtjevaju puno putovanja i boravak po više godina u inozemstvu na jednom mjestu, pa na drugom mjestu). Čovjek se em odnarodi em otuđi od svoje obitelji pa mu je odlazak u penziju, i njemu i obitelji, totalni šok i ponovno privikavanje. Još davno mi je jedna mama od jedne prije rekla - bu, doći će to novo vrijeme i neš' ti što će nam donijet, na Zapadu sve žene odustaju od karijere čim dobiju djecu, i meni je to tad bilo neshvatljivo (mislim - nisam shvaćala zašto odustaju), ali onda sam skužila po primjerima iz prakse pa se onda ostvaruju na neki drugi način, u nekim ženskim mrežama i sl. Opet bi ja tu zlatnu sredinu, da nije ili-ili - ili karijera (dobro, ajmo to realno i za većinu primjenjivije nazvat "posao" ili majčinstvo. Mislim, čini mi se dobro i za partnerski odnos da dijele neke teme i interese, a ne da žive paralelno - žena u obitelji i hobijima, a muškarac u svijetu rada i nekim drugim hobijima. To je stvarno svakodnevni izazov za svaku obitelj i svaki par danas.

[AdioMare]

o tome kako si zamišljamo dojenje za nekih 100 god. tj. što bi bilo (ako se dobro sjećam) savršeno dojenje... ja sam dala primjer da recimo muškarac može dojiti ili da postoji formula koja se može napraviti ista po uzoru na mlijeko dotične rodilje. i samo što nisam dobila tintarom po glavi.

To si rekla na Rodinoj mliječnoj konferenciji? :shock:
Grom te spržio ti si stvarno luda, majke mi!

[jerry]

lillifee, ISTE smo. I ja sam odlucila biti doma i ne moram ici u Njemacku da me krivo gledaju. SVI iz muzevljeve obitelji su takvi (on, siroce radi, a ja doma hladim dupe).
Isto se igram i ludiram s klincima, nastojim da svaki dan jedemo zdravo, a i kucu bih tu i tamo pospremila. Isto mi ponekad nedostaje neka kava/ caj koji bih popila u miru, no sretna sam i zadovoljna jer svojoj djeci dajem najbolje od sebe.
Doci ce vrijeme kad ce oni biti samostalni i kad ce biti dovoljno zreli da budu samostalni. Sve u svoje vrijeme...
A tebi podrska i

[mama courage]

Pa cudna ti je kuma kad je isla raditi po toj racunici. 8)

neke stvari su neprocijenjive, za sve ostalo tu je mastercard. hoću reći nije u šoldima sve, nego je njoj duševna hrana izaći 2 puta u tjednu na posao.

kvartovska ili prijateljska organizacija cuvanja djece po sistemu redovne izmjene ili da se nekome tko je "slobodan" placa za takve usluge itd.

evo, upravo ovo radi ta ista moja frendica sada. ne plaća više tetu čuvalicu nego jedan dan čuva klinca neke susjede. i na kraju je s živcima. veli da je mali nemoguć i da u biti nigdje ne može s njim. sve to previše lijepo zvuči u teoriji, al u praksi. mosh misliti koja bi roda meni uvalila dijete na čuvanje, a kod mene nema ni šaranja po zidovima ni skakanja na trosjedima, ni jedenja s poda.

Sto se ovog ostalog tice, previse si koncentrirana na trziste rada i zenski polozaj na njemu za moj ukus. Te koliko ih ima na ovim polozajima, onim polozajima....

pa repliciram na tvoje postove. imam osjećaj da ti u biti nisi ni bila ni svjesna kakav je "katastrofalan" položaj žena u zemljama njem. govornog područja.

po meni je cinjenica to da su danas ljudi previse okrenuti sebi samima i to se upravo vidi u citavoj ovoj prici oko imanja/neimanja djece.

sad je samo pitanje jel ti to smatraš dobro ili loše. u biti jel uopće potrebno to vrijednovati ? il se nečija pozitiva samo ogleda u tome koliko imas djece? osobno ne vidim ništa loše u tome da žene iz te "etike brižnosti" malo odu u egoizam.

A, brate mili, priznaj da su socijalisti ucinili vise za polozaj zena u svijetu nego sto ce to feministkinjama ikad poci za rukom.

u kom mislu misliš socijalisti ?! :?

Osim toga, stvarno minimaliziras i banaliziras utjecaj dojenja kao cjelovitog nacina prehrane djece (tijelo, um, srce).

pa naravno, prehrana za djecu do sedme godine. i to još na zahtjev. pa mama ti budi spremna pored djeteta u svako doba dana i noći.

Ok ako netko tako zeli, ali onda je fer to tako i reci, a ne nepotrebno banalizirati i racionalizirati.

ti ides od premise da je ono što ti misliš potpuno pravilno, a sve ostalo su devijacije. možda i je, na ovom forumu gdje si među istomišljenicama. al u realnom svijetu velika većina žena se ne bi s tobom složila. statistike sam spomenula jer su i mene iznenadile i jer pokazuju nešto. broj mladih žena koje se upisuju na faks, koje ga i završe, donekle pokazuje da mlade žene žele ipak raditi u tome što studiraju, jer inače bi se odmah sve išle udavat i rađati djecu. pa onda broj onih koji doktorira ili radi na nekim višim mjestima - upravo pokazuje taj jaz i svu tu realnost s kojom se žene još uvijek susreću i pokazuje da taj izbor i nije baš izbor.

I za kraj, opet cu ti ponoviti i ono sto sam pisala na nasoj davnoj diskusiji: ispunjena osoba je ispunjena osoba neovisno o tome sto radila ili ne radila.

pitanje je samo koliko to ispunjenih osoba ima na svijetu.


AM - da. i vjerovala ili ne, mislila sam to ozbiljno bez želje da provociram.

[Maja]

o tome kako si zamišljamo dojenje za nekih 100 god. tj. što bi bilo (ako se dobro sjećam) savršeno dojenje... ja sam dala primjer da recimo muškarac može dojiti ili da postoji formula koja se može napraviti ista po uzoru na mlijeko dotične rodilje. i samo što nisam dobila tintarom po glavi.

To si rekla na Rodinoj mliječnoj konferenciji? :shock:
Grom te spržio ti si stvarno luda, majke mi!

Pa konkretna diskusija koja se spominje bila je više nego otvorena i za takve ideje, bar sam je ja tako široko zamislila kad sam je jelte zamišljala (dapače). Tako da mislim da nitko nije bio previše šokiran.
A nadam se da će ovakva reklama privući i više vas na sljedeću rmk

[mama courage]

tako je, majo, reci im! reci im!

nikakav grom, adiomare, ništa! izašla sam živa i zdrava sa konferencije! dapače, puna poleta za akciju!





pustile su me živu da vam mogu svjedočiti o njihovoj dobroti.

[Maja]

Neću dalje da ti ne pokvarim image

[Sanja]

imam osjećaj da ti u biti nisi ni bila ni svjesna kakav je "katastrofalan" položaj žena u zemljama njem. govornog područja.

MC, mislim da se ne može baš tako generalizirati - pa te zemlje nemaju ni isto uređenje ni isto zakonodavstvo ni istu socijalnu politiku samo zato što im je jezik zajendički!

Prema onom što sam čula (iz druge ruke) u vezi Njemačke i Švicarske, tamo je zaista teško uskladiti majčinstvo i karijeru. Znam mladu sutkinju iz Njemačke koja se, da bi sačuvala radno mjesto, morala vratiti na posao tri mjeseca nakon poroda, a u njezinom gradiću ne postoje jaslice, nego tek vrtić za djecu stariju od tri godine, s tim da mu je radno vrijeme do dva-tri popodne, tako nešto. Čula sam slične priče i iz drugih dijelova Njemačke, ponekad u varijanti da jaslice postoje, ali je praktički nemoguće dobiti mjesto i sl. Priče iz Švicarske još su gore. :/

Međutim, ono što znam iz prve ruke za Austriju je sasvim drugačije. Većina žena koristi dvogodišnji porodiljni i isto tako se pri povratku na posao bez većih problema dogovara za četverosatno radno vrijeme; i ne radi se o, kako si napisala, lošijim radnim mjestima. Zapravo, možda po tvojim kriterijima to i jesu lošija radna mjesta, no po mojima nisu: menadžerica, sveučilišna docentica, dipl. ing. u jednoj od boljih firmi, itd.

Ni u Austriji nije svugdje jednako; broj jasličkih i vrtićkih mjesta ovisi o lokalnoj vlasti, pa je tako ono što je u Beču normalno u nekim drugim austrijskim gradovima znanstvena fantastika. Ne znam je li Zorana pod socijaliste mislila na ovo o čemu pričam ili na nešto drugo, no Beč ima jako dugu tradiciju socijaldemokracije i zaista je vrlo dobro uređen grad po pitanju brige o najslabijim i najranjivijim članovima društva. Prema istraživanjima u kojima se promatra pedesetak kriterija iz svih aspekata života, on je već godinama prvi grad EU i treći na svijetu po visini kvalitete življenja.

I, konačno, statistike koje spominješ u vezi medicinskog fakulteta u Regensburgu su, na žalost, vrlo slične našim statistikama. Pogledaj bilo koji tzv. ženski faks (recimo, Filozofski): u velikoj većini su studentice, no već pri izboru asistenata češće se uzimaju studenti; do statusa redovnog profesora ili pročelnika odsjeka gotovo u pravilu dolaze muškarci. Ako se ne varam, uz silne studentice koje su prošle kroz Filozofski, taj je faks imao jednu jedinu dekanicu, Sonju Bašić. Svi drugi dekani bili su muškarci. To nema veze s germanskim zemljama, nego, na žalost, s rodnom raspodjelom moći koja je u našem kulturnom krugu podjednaka bez obzira na jezike koji se govore.

[mama courage]

ma ok, nespretno sam se izrazila, htjela sam samo reći da sam stekla utisak da zorana ima (potpuno) krivu sliku o ovome što pričamo vezano za zapadne zemlje o kojima najčešće pričamo, a to su uglavnom te zemlje (zato i jesam stavila "katastrofalan" pod navodnike i navela "njem. govornog područja").

istina, poznam samo situaciju u njemačkoj i švicarskoj. malo manje u austriji.

i ne radi se o, kako si napisala, lošijim radnim mjestima.

mislim da nisam to ja napisala. :? ponavljam, ne znam kakva je situacija u austriji, može lako biti da je potpuno drugačija nego u njemačkoj i švicarskoj.

a za socijaliste mi nije jasno, jer zorana spominje "u svijetu". pa još čekam njeno obrazloženje.

za švicarsku me ništa ne čudi. oni su u biti užasno zadrti po tim nekim pitanjima. ja to stvarno donekle time objašnjavam što nisu učestvovali u drugom svj. ratu. (da sad ne objašnjavam, pretpostavljam da je jasno o čemu ja to pričam).

a sad me oprostite, moram vidjeti od čega će mi jadna slavica ecclestone živjeti sad kad se razvede. posvetila se mužu i djeci - i gdje sad stoji, bez muža, djece i posla ?! skoro pa na ulici.

[Sanja]

Sorry, MC, čitala sam sve u đuture i sad tek vidim da je Ina spomenula "ne baš izazovna" radna mjesta.

A za Slavicu ne brini, navodno je zbog poreznih olakšica već odavno sve na njezino ime. Morat će se Bernie dobrano potruditi da nešto od toga iskamči natrag.

[mama courage]

A za Slavicu ne brini, navodno je zbog poreznih olakšica već odavno sve na njezino ime. Morat će se Bernie dobrano potruditi da nešto od toga iskamči natrag.

nu, ugledajte se na slavicu!

[Zorana]

M. courage, nisam mislila na nista spektakularno. Komentar je isao u pravcu toga da su okolnosti bile takve kakve jesu....ratne i poslijeratne situacije, kasnije komunizam, socijalizam. I u takvim nekakvim okolnostima ja jednostavno vidim da su se zene sa svojom pricom o pravima dobro uklopile u tadasnju situaciju vise nego to da su feministkinje nesto bogzna sta puno postigle. Da ih se tada nije vidjelo u odredjenom svjetlu i konktekstu, ne bi one nikakva prava dobile. Razumijes?

[Zdenka2]

I, konačno, statistike koje spominješ u vezi medicinskog fakulteta u Regensburgu su, na žalost, vrlo slične našim statistikama. Pogledaj bilo koji tzv. ženski faks (recimo, Filozofski): u velikoj većini su studentice, no već pri izboru asistenata češće se uzimaju studenti; do statusa redovnog profesora ili pročelnika odsjeka gotovo u pravilu dolaze muškarci. Ako se ne varam, uz silne studentice koje su prošle kroz Filozofski, taj je faks imao jednu jedinu dekanicu, Sonju Bašić. Svi drugi dekani bili su muškarci. To nema veze s germanskim zemljama, nego, na žalost, s rodnom raspodjelom moći koja je u našem kulturnom krugu podjednaka bez obzira na jezike koji se govore.

Ovo više nije tako, naprotiv, FF je prilično feminiziran i u profesorskom i asistentskom kadru. Pročelnici se biraju po redu doktoriranja, a u zvanjima se napreduje onako kako se zadovoljavju uvjeti za izbore u zvanja, bilo muško bilo žensko. Što se tiče dekanstva, to treba i htjeti - to je administrativna, a ne stručna pozicija. Osobno je se ne bih nikada prihvatila, ali sam sigurna da će i nju uskoro preuzeti žene.

U vezi s temom, za mene je sreća u ravnoteži između obiteljskog života i posla. Nikada ne bih odustala od posla za koji sam se školovala i koji me raduje. Ne sviđa mi se kad se na ambicije žena gleda kao na nešto loše, što djeci nešto oduzima. Ambicija je nešto u čovjeku što ga potiče na rad i na osobni napredak. U mom slučaju, djeci bi bila oduzeto mnogo više kad ja ne bih radila, jer bih bila nezadovoljna i to bih neminovno prenosila na njih. Mislim da sam ovako puno bolja mama. I nalazim puno vremena za djecu, iako sam radoholičar. Slažem se sa svima koji kažu da djeci treba vrijeme, a ne "kvalitetno vrijeme", fraza koja najčešće znači samo ispriku za nebavljenje djetetom.

Mislim da čitavo društvo mora voditi računa o tome da se ženama omogući ta ravnoteža, a ne da čitav teret posla i majčinstva padne na njihova leđa i da se moraju odlučivati između toga dvoga. MC govori o masi školovanih i obrazovanih žena, a i ja mislim na njih i mislim da se njihova kreativna energija treba sačuvati i na jednom i na drugom planu. Moja mama, koja je dugo bila doma s tri kćeri to smatra svojim izborom, ali nipošto ne bi htjela tako nešto za svoje kćeri, zanimljivo. Ne znam kakav će biti izbor moje kćeri, podržat ću ga u svakom slučaju, ali ću joj nastojati osvijestiti sve posljedice jednog ili drugog izbora.

Razumijem žene čiji je izbor drugačiji i mislim da je to njihovo pravo. Samo, one moraju biti svjesne da im vrijeme u struci prolazi i da se propušteno ne može nadoknaditi. Imam vrhunski obrazovane prijateljice (doktorat znanosti) koje sada sjede doma i prelistavaju časopise za uređenje kuće dok su im muž i velika djeca negdje za svojim poslom.

[majoslava]

da se nadovezem na originalni post, svaki covjek radi svoj izbor, i vazno je da se ti osjecas zadovoljna svojim izborom. ako mislis da je vazno biti s klincima dok su mali tako da kucanstvo funkcionira ok, i imas ekonomske mogucnosti za to, onta furas tako bez obzira kaj tvoje (prijateljice) njemice misle.

zivotna slagalica se naravno moze rijesiti na razlicite nacine, zavisno kakva je potpora drzave..

toga su se vec neki clanovi dotakli, ja mogu dodati kako se to rijesava u svedskoj, gdje ja zivim. roditeljski dopust je relativno velikodusan, 1g i 3 mj placenog dopusta, s time da imas zakonski biti kod kuce do 1,5 godine djetetove starosti, i vecina to tako i radi, s time da se roditeljski dopust moze dijeliti izmedju oca i majke i zeljnom omjeru, obicno ocevi koriste 3-4 mjeseca.

sistem za zbrinjavanje djece je kvalitetan i dobro izgradjen, i za djecu predskolske dobi, ali i za djecu skolske dobi, tako da vecina roditelja odabire taj nacin zbrinjavanja djece dok oni rade, uz to da ih vecina skrati radno vrijeme, najcesce majke, a cesto i otac i majka u obitelji zajdeno (roditelji imaju pravo na skraceno radno vrijeme do djetetovih 8 godina zivota, i poslodavci, pogotovo veci su relativno velikodusni)

mi ulazimo isto tako u mainstream i radimo kao i vecina. meni je prvenstveno nezamislivo ostati kod kuce radi vlastite ekonomske nezavisnosti, biti ekonomski ovisan o nekome drugome ne dolazi mi u obzir (a i mome muzu), tako da se i zivot ravna prema tome.
oboje pokusavamo doprinijeti ekonomski i oko ostalih stvari sto su potrebne da bi kucanstvo s cetvero djece funkcioniralo...

[marta]

Imam vrhunski obrazovane prijateljice (doktorat znanosti) koje sada sjede doma i prelistavaju časopise za uređenje kuće dok su im muž i velika djeca negdje za svojim poslom.

Mislim da se puno toga u ovoj raspravi svodi upravo na ovo sto je Zdenka napisala. Ako ne uskocis na vlak sad odmah, niti neces. A to stvarno jadno. Da ja moram pod svaku cijenu na posao jer cu inace propustiti ko zna sto, pa vise necu biti konkurentna. A to sto ce djeca propustiti mozda jos i vise se uvijek umanjuje upravo tim da bi majka izgubila eventualnu i mozebitnu karijeru. I bas su mi uzaludne ove rasprave, da budem iskrena, nisam ni jednu dosad dozivjela kao nesto konstruktivno.

[Sanja]

Pročelnici se biraju po redu doktoriranja, a u zvanjima se napreduje onako kako se zadovoljavju uvjeti za izbore u zvanja, bilo muško bilo žensko. Što se tiče dekanstva, to treba i htjeti - to je administrativna, a ne stručna pozicija. Osobno je se ne bih nikada prihvatila, ali sam sigurna da će i nju uskoro preuzeti žene.

Zdenka, drago mi je što imaš ovakvo iskustvo. Na mnogim odsjecima to nije tako kako pišeš ni što se tiče izbora pročelnika ni što se tiče izbora u zvanja, znam iz prve ruke, ali nisu to stvari za otvorene forume (a ni za ovaj topic). U pravu si, dekanstvo je prvenstveno administrativna funkcija, no nemojmo se zavaravati da sa sobom ne nosi prestiž i moć. Ogroman broj sveučilišnih profesora sve bi dao da im barem jedan dekanski mandat obilježi karijeru i sve dok se taj posao promatra kao prestižan i moćan, većina će dekana biti muškarci.

S većinom tvog posta se slažem, osim s pesimističnim stavom da se propušteno ne može nadoknaditi. Mislim da može, a u inozemstvu već dugi niz godina postoje i posebni programi za pomoć ženama koje se žele vratiti u profesionalni svijet nakon što im djeca odrastu. Na natječajima za posao takve žene često imaju i prednost po principu pozitivne diskriminacije. Naravno, uz infrastrukturnu podršku, potreban je i trud same žene - ako je godinama listala časopise, morat će iz temelja promijeniti životni stil kako bi dostigla ono što se cijeli niz godina događalo u struci, ali uopće ne mislim da je nemoguće.

Vidiš, po prvom pitanju sam pesimist, a po drugom optimist.

[marta]

S većinom tvog posta se slažem, osim s pesimističnim stavom da se propušteno ne može nadoknaditi. Mislim da može, a u inozemstvu već dugi niz godina postoje i posebni programi za pomoć ženama koje se žele vratiti u profesionalni svijet nakon što im djeca odrastu. Na natječajima za posao takve žene često imaju i prednost po principu pozitivne diskriminacije. Naravno, uz infrastrukturnu podršku, potreban je i trud same žene - ako je godinama listala časopise, morat će iz temelja promijeniti životni stil kako bi dostigla ono što se cijeli niz godina događalo u struci, ali uopće ne mislim da je nemoguće.

Bojim se da je kod nas vecini u glavama recenica "sama si je kriva".

[Sanja]

Bojim se da je kod nas vecini u glavama recenica "sama si je kriva".

I meni se čini da je tako, pogotovo kad znamo statistiku (opet te statistike ) da su žene iznad 45 godina skupina kojoj je u slučaju nezaposlenosti najteže pronaći novi posao.

Međutim, postoje brojne građanske inicijative i ženske nevladine udruge, pa neka se pobrinu za promjenu i stava i zakona. Do svake promjene dolazi se polako i teško, ali do svake se na kraju (ako se želi) i dođe.

(Pada mi na pamet da bi takva vrsta skrbi o ženama mogla proći pod nekakvo usklađivanje s EU?!)

[marta]

Sanja, potpisujem svaku rijec.

[cvijeta73]

ja ću opet ponoviti svoju tezu da bi trebalo izjednačiti godine za odlazak u penziju žena i muškaraca, a nama dati tih pet godina sad, kad nam više trebaju. :/

a majoslava, što reć nego - kod vas je kao u švedskoj

[Zdenka2]

Pročelnici se biraju po redu doktoriranja, a u zvanjima se napreduje onako kako se zadovoljavju uvjeti za izbore u zvanja, bilo muško bilo žensko. Što se tiče dekanstva, to treba i htjeti - to je administrativna, a ne stručna pozicija. Osobno je se ne bih nikada prihvatila, ali sam sigurna da će i nju uskoro preuzeti žene.

Zdenka, drago mi je što imaš ovakvo iskustvo. Na mnogim odsjecima to nije tako kako pišeš ni što se tiče izbora pročelnika ni što se tiče izbora u zvanja, znam iz prve ruke, ali nisu to stvari za otvorene forume (a ni za ovaj topic). U pravu si, dekanstvo je prvenstveno administrativna funkcija, no nemojmo se zavaravati da sa sobom ne nosi prestiž i moć. Ogroman broj sveučilišnih profesora sve bi dao da im barem jedan dekanski mandat obilježi karijeru i sve dok se taj posao promatra kao prestižan i moćan, većina će dekana biti muškarci.

S većinom tvog posta se slažem, osim s pesimističnim stavom da se propušteno ne može nadoknaditi. Mislim da može, a u inozemstvu već dugi niz godina postoje i posebni programi za pomoć ženama koje se žele vratiti u profesionalni svijet nakon što im djeca odrastu. Na natječajima za posao takve žene često imaju i prednost po principu pozitivne diskriminacije. Naravno, uz infrastrukturnu podršku, potreban je i trud same žene - ako je godinama listala časopise, morat će iz temelja promijeniti životni stil kako bi dostigla ono što se cijeli niz godina događalo u struci, ali uopće ne mislim da je nemoguće.

Vidiš, po prvom pitanju sam pesimist, a po drugom optimist.

Sanja, nije to stvar pesimizma ni optimizma nego činjenica.

Što se tiče prvog, samo zbog preciznosti, reći ću da trenutno od 27 odsjeka na FF-u, 15 ima žene pročelnice, a da ne nabrajam profesorice, docentice, asistentice, koje također čine većinu.
Što se dekanstva tiče, sigurno da mnogi gledaju tu poziciju kao poziciju moći, ali ti mnogi su oni kojima baš nije previše stalo do struke. Oni koji vole struku bježe od činovničkih pozicija kao vrag od tamjana. To je posao koji od tebe traži da struku na dvije godine staviš na led, a za dvije godine gdje si?

Što se tiče drugog, ne kažem da se žene iznad 40 ne mogu zaposliti, ali u njihovi su vršnjaci već jako pobjegli naprijed, primjerice u mom poslu napredovali u zvanjima, osvojili pozicije, napisali knjige. Stvari su takve kakve jesu; ako se u struku uključiš kasno možeš ostati samo na margini. Naravno, ukoliko se uopće možeš uključiti, jer je tržište rada u znanosti neumoljivo, u Europi daleko neumoljivije nego kod nas.

Ponavljam, nema tu dobrog i lošeg izbora, jer svatko bira za sebe. Ali svaki izbor ima i svoje posljedice kojih treba biti svjestan.

[flower]

Ponavljam, nema tu dobrog i lošeg izbora, jer svatko bira za sebe. Ali svaki izbor ima i svoje posljedice kojih treba biti svjestan.

x

[Sanja]

Što se dekanstva tiče, sigurno da mnogi gledaju tu poziciju kao poziciju moći, ali ti mnogi su oni kojima baš nije previše stalo do struke.

Joj, Zdenka, ovo si toliko ružno rekla da sam izgubila volju za sudjelovanjem u razgovoru. :/

[nenaa]

Joj, Zdenka, ovo si toliko ružno rekla da sam izgubila volju za sudjelovanjem u razgovoru. :/

Nema veze sa Zdenkom, ali X. Ja sam je izgubila davno. Odmaknuli ste od teme skroz.

[Zdenka2]

Što se dekanstva tiče, sigurno da mnogi gledaju tu poziciju kao poziciju moći, ali ti mnogi su oni kojima baš nije previše stalo do struke.

Joj, Zdenka, ovo si toliko ružno rekla da sam izgubila volju za sudjelovanjem u razgovoru. :/

Ja sam unutra i znam da je to istina.

[Sanja]

Što se dekanstva tiče, sigurno da mnogi gledaju tu poziciju kao poziciju moći, ali ti mnogi su oni kojima baš nije previše stalo do struke.

Joj, Zdenka, ovo si toliko ružno rekla da sam izgubila volju za sudjelovanjem u razgovoru. :/

Ja sam unutra i znam da je to istina.

I ja sam unutra, a istina nije samo jedna.

[Zdenka2]

Slažem se, nije samo jedna.

[cvijeta73]

ej, zdenka, pa sanja ti je šefica

[Zdenka2]

ej, zdenka, pa sanja ti je šefica

Nije. 8)

[Sanja]

ej, zdenka, pa sanja ti je šefica

Nije. 8)

Ne, nisam.

[Mima]

Imam vrhunski obrazovane prijateljice (doktorat znanosti) koje sada sjede doma i prelistavaju časopise za uređenje kuće dok su im muž i velika djeca negdje za svojim poslom.

Mislim da se puno toga u ovoj raspravi svodi upravo na ovo sto je Zdenka napisala. Ako ne uskocis na vlak sad odmah, niti neces. A to stvarno jadno. Da ja moram pod svaku cijenu na posao jer cu inace propustiti ko zna sto, pa vise necu biti konkurentna. A to sto ce djeca propustiti mozda jos i vise se uvijek umanjuje upravo tim da bi majka izgubila eventualnu i mozebitnu karijeru. I bas su mi uzaludne ove rasprave, da budem iskrena, nisam ni jednu dosad dozivjela kao nesto konstruktivno.

X

Ja sam imala i volju i želju ostati još doma sa djetetom - ostala sam do druge godine - a i financijski bi izdržali; ali sam znala da mi je ako to napravim - prošo voz. I ovako sam i na svom bezveznom poslu bila odbačena kao stara krpa nakon dve i pol godine izostanka. Ja sam, doduše, kasno i rodila (ali to sa druge strane znači da sam imala dugačko radno iskustvio, no to nije pomoglo). Npr. i moja prijateljica koja je nekoliko godina ostala sa djecom kod kuće je nedavno počela raditi jer misli da joj je zadnji čas, da ju za koju godinu više nitko neće htjeti zaposliti (niti uz dobre preporuke koje ima )