Kao što si Beti u nekom prethodnom postu napisala (mislim da jesi ti), iduće ću godine na sam spomen suše posijati/posaditi samo ono što rodi do 6 mjeseca. S paprikom i paradajzom se definitivno neću više zezati. Nema šanse.
Nije mi žao novaca koje sam uložila u rasadu, pa ni truda oko sađenja, nego mi je žao kada vidim te biljke kako se pate.
Iako, kada čitam neke od vas koji imate redukcije vode budem ljuta na sebe što se žalim jer u blizini imam bajer/šodericu s koje mogu donijeti vodu. No, s druge strane, stvarno mi je daleko nositi vodu, a pored ovakve suše to bi moralo biti svaki dan. Žao mi je djeteta jer tu večer koju zalijevamo, nema šanse da odemo s njom van, u šetnju, na igralište... Ne mogu se osloniti uvijek na svekije da će biti s njom što znači da mi MM ne može pomoći u zalijevanju, a donijeti toliku vodu s bajera, kičma mi otpada, komarci izgrizu... ma, užas.
Vidjet ću što će biti na godinu. Neću odustati. Valjda neće tri godine za redom.