Zato što je najmanji deo posla čekanje da izađe.
Prvo bi trebalo da ide u prekopanu zamlju, idealno neku koja je godinama đubrena stajnjakom.
Drugo, bilo bi idealno da nema štetočina u zemljištu koje bi ga pojele (pesticidi koštaju).
Treće, trebalo bi da bude redovno oplevljen i okopan, da bi dobio maksimalno sunca.
Četvrto, ali ključno- mora dobiti optimalnu količinu vode- ni previše ni premalo, i u optimalno vreme.
Peto, ne sme ga ništa pojesti ni iznad ni ispod zemlje, od skakavaca, vaši, muva i ostalih insekata do zečeva i preduzimljivih komšija.
Šesto, treba ga ubrati u pravom momentu kad su glavice dovoljno velike i zrele, i pravilno osušiti i pravilno uskladištiti.
Znači sve to zahteva uloženo vreme, novac i rad.
I dodaj na to sve alavu trgovačku maržu i druge poreze i namete za državu i eto ti ga objašnjenje za cenu.
Svakako glavni problem postaje globalna suša i voda će uskoro biti dragocenija od zlata, a cene hrane će samo rasti.
Tim pre pozdravljam tvoj preduzetnički duh. Ako imaš dobar prostor za bašticu, samo napred, te jesenje i ranoprolećne baštice su najzahvalnije, posle moraš ili zalivati ili odustati.
Kad proizvodiš za sebe ne mora sve biti urađeno idealno po ps-u - bilo kakav prinos je bolji nego da stoji prazna zemlja.
Ruzmarin meni raste stalno napolju u baš velikoj saksiji. Ali on tako leti traži dosta vode, i prija mu zasena ako je +40C. Drugo su oni primorski koji mogu da puste korenje duboko koliko hoće kroz krš da traže vodu. Ovi u ograničenom prostoru se leti moraju zalivati.





.
Odgovori s citatom