Dozvolite li djetetu da ostane doma ako to želi..?

[petraa]

Majka sam dva školarca, jedan u školu ide pjevajući, učiteljica divna; drugo dijete iz škole dolazi snuždeno u većini slučajeva, učiteljica histerična iskompleksirana živčana luđakinja koja je greškom nehospitalizirana.
Dijete , nježna pahuljica..
Kombinacija katastrofalna..
Dogodi se ponekad da ja velim:"danas ostani doma"
To napravim kad vidim da je zbilja dosta.Kad gledajući dijete zaključim da je pod stresom..i da,.. to je naša tajna..
Moja djeca znaju da mogu doći k meni i reći:" mama, danas zbilja ne bi u školu", i ja sam sretna da to mogu, da nisam od onih roditelja koji takvu mogućnost nema niti u malom prstu..
Kontrolne radove i ispitivanja ne izbjegavamo..s njima se lovimo u koštac odmah, takav nam je dogovor... ..." inače bi posumnjali"
Ovu temu nisam otvorila zato da bi napisali što mislite mom postupku, već me zanima..ima li nas još ?
Ima li nas još koji dozvole svojem djetetu da iskreno kaže što misli o učiteljici? Ili je učiteljica tabu?

[Deaedi]

Pa ja cu ti odgovoriti iz svog skolskog iskustva. Mojim roditeljima ucitelji nikad nisu bili tabu tema, a niti neki autoritet samo zato jer su profesrori, nastavnici. I da, uvijek su me branili pred nastavnicima, pokrivali me u markiranju, izbjegavanju testova, cak i laganju i sl., ako sam ih zamolila.

[Trina]

Super je da imate tako otvoren odnos. Ali to se zove izbjegavanje obaveza, linija manjeg otpora ili bijeg od stvarnosti. Možda zapravo i nije loše jednom ili dvaput napraviti tako nešto ali gledajući na dulje staze, ne znam jeli to pametna lekcija. Ja nebi i ne radim to iako moj sin, kao i većina djece, često baš jako ne želi ići. Ali ide jer mora

[cvijeta73]

kod nas učiteljica nije tabu, ali škola je obaveza, svakodnevna obaveza od koje te može spasiti samo bolest ili neka vanredna situacija. dakle, kod mene nema ovo - ja ne bih danas u školu.
doduše, učiteljice su mu super.
a moje školsko iskustvo - totalna suprotnost deaedinom. tako nešto, o čemu ona priča, nikad se ne bih usudila zamoliti mamu - da me pokriva u markiranju, laganju, izbjegavanju testova i sl. :shock:
tu je samo moja snalažljivost dolazila u obzir - a moji razlozi kod ovakvih postupaka, kojih je naravno i bilo, je bila isključivo i samo moja lijenost. jer sam se ujutro kravila umjesto učila za test i sad šta bi trebala reći mami - znaš nisam stigla naučiti, pa me opravdaj. a šta si pobogu radila kad nisi stigla, kuhano imaš, spremljeno imaš, ne moraš u dućan, gdje je problem

[brane]

Lijepo je što imate takav odnos, ali meni je to linija manjeg otpora i izbjegavanje obaveza...
ako ju sad u prvom razredima OŠ naučiš na tako nešto što će biti kasnije...

može jednom, dva puta godišnje...ali češće, kad je tužna/neraspoložena/neda joj se/ružno je vrijeme...govorim bukvalno...

odite i porazgovarajte s učiteljicom zašto je baš tako histerična i bijesna...ne branim ju...ali mislim da ako je ona zaista toliko histerična i luda kako ju opisujete da baš i ne može takva raditi s djecom....

[litala]

u tri godine skolskog staza - nisam dozivjela da mi je dijete reklo da ne bi u skolu


al da se dogodi da mi kaze da ne bi neki dan isla u skolu, znala bi da je nesto muci i tisti :/ i ucinila bi sve da rijesimo problem. a skolu bi taj dan "preskocili" samo ako ne bi iznasli neki drugi nacin da prebrodimo taj problem...


recimo da sam sklona dozvoliti takvu "eskapadu" 1-2 puta u skolskoj godini. valjda (malo mi bezveze prognozirat kad nemam bas nikakvog iskustva s time )

[Zdenka2]

Super je da imate tako otvoren odnos. Ali to se zove izbjegavanje obaveza, linija manjeg otpora ili bijeg od stvarnosti. Možda zapravo i nije loše jednom ili dvaput napraviti tako nešto ali gledajući na dulje staze, ne znam jeli to pametna lekcija. Ja nebi i ne radim to iako moj sin, kao i većina djece, često baš jako ne želi ići. Ali ide jer mora

X. Imam i ja otvoren odnos, ali to isto ne bih dozvolila. Ni meni se ponekad ne da raditi kad je kišno/hladno/spava mi se, pa opet moram. Škola je djeci obaveza i to treba tako jednostavno i prihvatiti, ne raditi misu od toga. Mislim da bih na tako nešto mogla pristati samo u jako iznimnim situacijama, možda jednom ili dva puta tijekom cijelog školovanja.

[Deaedi]

Pa nekad sam radili i na svoju ruku: Jednom je moja mama dosla na roditeljski, i razrednica joj kaze nesto u smislu kako sam bas bila puno bolesna prosli mjesec. A ja sam lijepo odlazila od doma, kod svog dragog, a moji su mislili da sam u skoli. I sve sam lijepo opravdala ispricnicama sa crnog trzista. A moja mama nije ni trepnula pred razrednicom, pokrila me naravno.

Hocu reci, mislim da uvijek treba "braniti" svoje dijete pred trecima, a onda doma rjesavati probleme.

[japanka]

kod mene nema toga
doma ostaje isključivo u slučaju bolesti
da ima nekakav problem, dala bih sve od sebe da ga riješimo, ali na drugi način( razgovor s učiteljom, psihologom, ravnateljem, premještaj u drugi razred ako treba )

[Trina]

A zašto bi se moralo raditi o problemu ako im se neda u školu? Pa to je tako normalno, zašto odmah od gluposti praviti problemčinu i psihološku analizu djeteta?

[japanka]

i moram još dodati
stvarno sam iznenađena "pokrivanjem" od strane roditelja pred nastavnicima
meni to nije u redu
svi mi volimo svoju djecu, ah, ali ne vidim u tome ništa dobrog, jedino šansu za iskorištavanje pozicije i očekivanja za pokrićem i u budućnosti

meni je mama jedino opravdala 2 dana jer sam išla u maškare, ali to je upravo tako i rekla:" znate, kod nas je to običaj, ide mlado i staro "
inače, ne mogu ni zamisliti da bi mama lagala, bez obzira na razlog
pa uvijek me učila da NE SMIJEM LAGATI i sad da ona to radi...

[Zdenka2]

Pa nekad sam radili i na svoju ruku: Jednom je moja mama dosla na roditeljski, i razrednica joj kaze nesto u smislu kako sam bas bila puno bolesna prosli mjesec. A ja sam lijepo odlazila od doma, kod svog dragog, a moji su mislili da sam u skoli. I sve sam lijepo opravdala ispricnicama sa crnog trzista. A moja mama nije ni trepnula pred razrednicom, pokrila me naravno.

Hocu reci, mislim da uvijek treba "braniti" svoje dijete pred trecima, a onda doma rjesavati probleme.

Ovdje se ne radi o istom - ti si bila (pretpostavljam) u gimnaziji, a to znači da si velilki dio odgovornosti preuzela na sebe, i bila si svjesna posljedica tvojih postupaka. U primjeru od kojeg je diskusija krenula radi se o djeci u nižim razredima osnovne škole, kad je odgovornost još uvijek u potpunosti na roditeljima.

[cvijeta73]

A zašto bi se moralo raditi o problemu ako im se neda u školu? Pa to je tako normalno, zašto odmah od gluposti praviti problemčinu i psihološku analizu djeteta?

a čuj, mama valjda zna prepoznati pravi problem od gluposti. mom juraju se svako jutro dok se ne razbudi neda ići u školu.
ali da ga nešto stvarno tišti, ipak bi se to drugačije manifestiralo, pretpostavljam. da ga netko ugnjetava, da ga učiteljica maltretira i sl. no, opet to ne bi sigurno rješavali na način da mu dozvoljavam da ne ide u školu. jer drugi dan bi bilo opet isto, ništa se s danom odmora ne bi promijenilo. :/

[petraa]

Razgovore s psihologom, pedagogom i ravnateljicom sam prošla, to sad nije tema.
Ali vidim da nisam napisala, to dozvolim 1-2 puta tokom školske godine.
Ne mislim da je učim izbjegavanju obaveza, kao što sam napisala, znamo da to ne radimo kad su razna ispitivanja ili kontrolni, već recimo, nakon njega.

[Deaedi]

petraa, mislim da ne radis nista lose, samo ces izgraditi bolji odnos sa svojim djetetom, koje ce znati da ako bas treba, moze imati povjerenja u roditelje da ce ga razumijeti i pomoci mu.

[piplica]

Ne bih to dozvolila, a ne znam niti kako ako radim, jer ga još ne ostavljamo samoga kod kuće.

[no@]

Hocu reci, mislim da uvijek treba "braniti" svoje dijete pred trecima, a onda doma rjesavati probleme.

Ovo mi je prihvatljivo u slučaju ako od tih "trećih" imaš vrlo mala ili nikakva očekivanja.
A ne znam je li baš na korist tvom djetetu ako smanjiš očekivanja od "trećih" na minimum?!

[NetkoMiOteoNick]

Kao što je već nekoliko mama napisalo, o učiteljima i profesorima možemo otvoreno razgovarati i to nema veze s odlaskom u školu.

Ne želim se uopće dovoditi u situaciju da počnemo raspravljati koji razlog je ili nije dobar za ne ići u školu, i zašto je A iz iz onog razloga mogao izostati, a B iz ovog ne može.

Da je dijete pod stresom koji se opisuje u prvom i nikako to ne može savladati, pretpostavljam da bi mijenjala razred ili školu (lako je meni kad u kvartu ima 4 škole).

[anchi pp]

Ne dozvoljavam ostanak doma osim kod dokazane bolesti. Ako je npr. boli glava ili trbuh ili nešto, ode u školu, pa ako boleština ne prođe prvi sat u školi - može doći kući, naravno kad pita profesoricu.
Nikad nije bilo dozvoljeno ostati doma bez zdravstvenog razloga - mada je ona ona to tražila i to s opravdanjem - pa i drugi tako rade! :?
Škola je njena obaveza kao i meni moj posao.

[Peterlin]

Ima dana kad ujutro čujem "ja baš i ne bih..." ali radi se uglavnom o ustajanju - ne da im se iz kreveta.

Kad ih privolim da ustanu (buđenje uz češkanje oko ušiju i masaža leđa) nema više nikakvih problema.

Imamo tek malo iskustva, budući da su mi djeca tek na početku školovanja (prvi i drugi razred) pa ne znam kako će to ići dalje, ali ne mislim da je dobro tolerirati ostanak kod kuće bez dooobrog razloga. MM i ja moramo na posao JER MORAMO, jer neodlazak ima negativne i dalekosežne posljedice, a djeca MORAJU u školu. To je njihova obveza (čak i zakonska) i nema tu zafrkancije.

Čak i kad su bolesni, nastojim da doma pohvataju gradivo jer je jako teško nadoknaditi čak i jedan dan izostanka. Odnos prema obvezama isto je dio obiteljskog odgoja i to se uči.

Gimnastički trening je druga razina - isto nerado dopuštamo odustajanje, ali toleriramo u posebnim situacijama (ako su umorni zbog, recimo, školskog izleta, dozvolit ćemo da preskoče trening taj dan). U principu - ne podržavam izostajanje iz škole, a ni s drugih obveza koje smo odabrali i dogovorili (i koje plaćamo).

Djeca su lijepo prihvatila obveze - to se vidjelo kad treninga nije bilo u tjednima redukcije plina - djeca su bila iskreno razočarana.

S druge strane, nikad ne bih prisiljavala djecu na neku slobodnu ili vanškolsku aktivnost bez dogovora i njihovog pristanka.

[cvijeta73]

Peterlin, potpis.
i još bih dodala kad je riječ o vanškolskim aktivnostima. prije svakog nogometnog treninga, juraj izjavi da mu se neda i da neće ići. i onda uz naš nagovor ode. i vrati se kući sav sretan i prepričava što je bilo.
s karate treninga, na koji mu se također svaki put nije dalo ići, nekih mjesec dana (a možda i manje) je dolazio rezigniran, kako ti je bilo - bezveze. i nakon treninga je ponavljao da ne želi ići na karate. i onda smo ga i ispisali.
tu je ta razlika gdje ja mislim da u prvom slučaju ga koji put i protiv njegove trenutne volje moramo pogurati da ne odustane ( e da mene oće netko tako natjerati da odem na fitnes kad dođem s posla ), a u drugom primjeru gdje ga moramo podržati da odustane.
naravno, od škole ne može odustati pa se taj problem mora na neki drugi način riješiti. :/

[Arwen]

ne
u školu se mora ići i gotovo
i nemislim da zbog toga moje dijete nema povjerenja u mene i da mi ne kaže sve
šta će sutra kad krene raditi plakati mami da mu se ne ide ili će ga mama
"pokrivati" kod poslodavca
ne kažem da će vaša djeca biti takva ali ih znam podosta ljudi koje su mame uvijek pokrivale pa ih i sa 30i nešto još uvijek štite od zločestog gazde od nepravdenog ................................

[petraa]

Ne bih to dozvolila, a ne znam niti kako ako radim, jer ga još ne ostavljamo samoga kod kuće.

Ja sam doma.

[Peterlin]

( e da mene oće netko tako natjerati da odem na fitnes kad dođem s posla :/

Mene moja djeca uredno "tjeraju"! I to dobro funkcionira... Pitaju - jesi li već spremila torbu? I kažu "ako mi moramo na trening, moraš i ti", a ja ondak pokupim torbu i odem. I vratim se isto tak dobre volje kao i Jura s treninga!

[japanka]

Ne bih to dozvolila, a ne znam niti kako ako radim, jer ga još ne ostavljamo samoga kod kuće.

Ja sam doma.

i ja sam,ali to ne mijenja na stvari.

[krumpiric]

nemam još djecu školske dobi, ali mi to baš nije nekako pojmljivo. :/
U školu, na faks(obavezna predavanja barem ) i na posao se ići MORA. Mislim da to nije stvar izbora. :/

[Joe]

Moja frendica u oš je mogla tu i tamo izostati iz škole, pod uvjetom da ima super ocjene. Meni se taj sistem sviđa, i nešto slično planiram sa svojim klincima uspostaviti kad stasaju za školu.

[Rebbeca]

Ni kod mog B. se još nije dogodilo da me moli da ne ide u školu, ok tek je 2. razred, ali mislim da mu je jasno da mu to nebi prošlo... škola je njegova obaveza, a obaveze se izvršavaju.
I na trening ide redovito, iako tu dopustim koji neodlazak, u slučaju više sile... neopisiv umor, dan kad mu je sestrična došla iz rodilišta, njemu važan odlazak na rođendan...

[petraa]

Ne bih to dozvolila, a ne znam niti kako ako radim, jer ga još ne ostavljamo samoga kod kuće.

Ja sam doma.

i ja sam,ali to ne mijenja na stvari.

Meni to strašno mijenja na stvari, napravimo doma to što su radili taj dan, dijete mi nije samo i prepušteno npr. kompu. ili ulici..nazovimo to tako..
Neki od vas su zbilja surovi..

Ako mojem djetetu to puno znači a ne izbjegavamo kontrolne i sl., ne kasnimo s gradivom..naravno da sam uz njega..


Moram priznati da sam zadovoljna kaj im to dopustim.
Joe, moji su oboje odlikaši, zbilja mi je lako odlučiti.

[Maja]

Meni je bilo super kad nam je učiteljica na prvom roditeljskom rekla da će oni biti vjerojatno jako stresirani i umorni negdje tamo krajem 11. mjeseca i nek ih pustimo onda jedan dan da ostanu doma, gledaju crtiće, odmaraju se (ako skužimo da im treba).
Jan se taman nekako u to doba razbolio, baš očito od tog umora i stresa o kojem je ona pričala (jer inače je ekstremno zdrav) i bio je doma dva dana. Ok, bio je bolestan, ali i da nije, a da sam primjetila taj stres vjerojatno bi ostao jedan dan malo se opuštati.
Drago mi je da i učiteljica očito razumije da i oni mogu biti preumorni. Tako da, ako se ne radi o izbjegavanju obaveza, testova i sl. vjerujem da ću ga pustiti da se, tako, 1-2 put godišnje odmori ako skužim da ga je pregazilo. Ne vjerujem da će iz toga naučiti da izbjegava obaveze i da se može izvlačiti, možda samo da se malo treba pobrinuti i za sebe i ne dopustiit ovom žrvnju da nas tako nemilosrdno melje.
Za sada smo isto na klasičnom nezadovoljstvu ustajanju iz kreveta. Vidim da mu nije lako, ali vidim i da razumije da se radi o njegovoj obavezi.
Ja sam religiozno pohađala nastavu, nisam niti smjela niti željela markirat, pa di sam sad, tipkam ovo na poslu

[NatasaM...]

Ako mojem djetetu to puno znači a ne izbjegavamo kontrolne i sl., ne kasnimo s gradivom..naravno da sam uz njega..

Moram priznati da sam zadovoljna kaj im to dopustim.
Joe, moji su oboje odlikaši, zbilja mi je lako odlučiti.

U ovom i je kvaka: ako dijete ne izgbjegava obaveze, nego mu je jednostavno pretesko i treba mu taj dan odmora...

Ja mislim da bih uvijek dopustila ostanak kad bih procijenila da mi djetetu treba time-out. Medjutim, moja je jos uvijek u fazi da joj se nikad ne da ici i tek pocinje prihvacati skolu kao obavezu - sad definitivno nije vrijeme za takvo nesto.

Deaedi, tako je i mene mama pokrivala, s tim da bih ja njoj uvijek rekla sto i kako je bilo, takav nam je bio dogovor.

[japanka]

petra, ja baš tebe ne shvaćam
:? što je tu surovo?
svatko iznosi svoje mišljenje..
ti si zadovoljna ovako, ok
ja sam ovako, ok
ovako možemo do sutra....

[buby]

otvoren odnos super
izbjegavanje obveza ne
liječenje stresa da (bolje preveniranje) - kada je fakat takva situacija to mi se čini pod situacija "bolest"

viš maja, nama niš takvo nisu rekli - super tičerica

[pikulica]

Za sad mislim da ne bih, ali tek je krenuo i nije za tim bilo potrebe. Nadam se da je neće ni biti, jer (bar za sad) jako voli ići u školu.
Obaveze su obaveze, dogodilo se 1 ili 2 puta ( u 1,5 godini) da mu se baš nije dalo na karate (jer mu je dolazio neko drag) pa smo rekli ok, ne moraš ići, ali to po meni nije isto...

[krumpiric]

drugo je kad je dijete premoreno, tužno, bolesno...

Moja djeca znaju da mogu doći k meni i reći:" mama, danas zbilja ne bi u školu", i ja sam sretna da to mogu, da nisam od onih roditelja koji takvu mogućnost nema niti u malom prstu..

može li ti muž doći i reći "ja danas nebi išao radit"....
meni to nije igrarija, to je stvaranje temelja za budućnost.

[petraa]

Maja i NatašaM, upravo o tome je kod mene riječ.
Zato mi je potpuno prirodno da ih u takvoj situaciji podržim.

Japanka, meni to surovo zvuči, ak dijete ne pada, ne znači da mu ne treba predah.
Šta treba povraćati da bi vidjela da nešto ne štima..
U prvom postu sam napisala da se na to odlučujem kad vidim znakove stresa..
Da, buby, to onda ispada kao bolest.. 8)

[krumpiric]

uostalom, mislim kao i trina i zdenka :/
na nama je da ih naučimo obvezama, životu...ovo o čemu priča daedi, nešto je skroz drugo, to je dogovor sa savjesnom osobom.
Ovo o čemu priča maja, opet je nešto treće-to je meni istovjetno bolesti-isrpljenost :/

Mene zanima nekakva granica, kada dijete dodje i to traži, koliko često mu se to dozvoljava, kako?
To šta si napisala ti i šta je napisala maja, meni uopće nije ni slično

[Arwen]

a meni petraa ispada da si otvorila temu u stilu
vidite kako sam ja super mama i kako imam super odnos sa svojom djecom
pa svaka čast,moj će morati preživjeti NEsuper mamu i izvršavanje obaveza

[japanka]

Maja i NatašaM, upravo o tome je kod mene riječ.
Zato mi je potpuno prirodno da ih u takvoj situaciji podržim.

Japanka, meni to surovo zvuči, ak dijete ne pada, ne znači da mu ne treba predah.
Šta treba povraćati da bi vidjela da nešto ne štima..
U prvom postu sam napisala da se na to odlučujem kad vidim znakove stresa..
Da, buby, to onda ispada kao bolest.. 8)

pada, povraća.. :?
čekaj malo, možda se mi ne razumijemo
otkud, zaboga, takav stres?
od škole?
to je onda puno dublji problem.
ako mi je dijete( govorim o zdravom djetetu ) umorno, npr. ponedjeljkom ide poslije škole na ples, taj dan ide spavati u 8.30, spava do 7.15 i odmorila se
ako je na bilo koji način umorna, ako vozi role, bicikl, idemo negdje, jednostavno ide ranije spavati
ne igra komp niti bulji u tv
po meni dijete ne može biti umorno od škole, u školi su 5 sati najviše, zadaća se napiše u max. sat, sat i pol
dakle, umorni su od drugih stvari, a pitanje je od čega?
previše aktivnosti? ( karate, atletika, ples, blala)
da ne ide u školu?
ma hajte, molim vas...

[petraa]

Krumpiriću, ne čitaš što sam napisala. 8)
Napisala sam i kada i u kojim uvjetima to dozvolim.I koliko puta, s tim da nema pravila da npr. dozvolim 2 puta.
Pretprošle godine je bilo dva puta, prošle jednom, ove jednom.




Arwen, a meni se čini da nisi baš pristojna. :/

[krumpiric]

oprosti, ali tvoj uvodni post, i ovaj...meni zvuče skroz drugačije.

[boškarin]

ne bih dozvolila.
Nisu niti meni moji roditelji htjeli nikad pravdati takve izostanke.

A kad moje cure u razredu pitaju za odlazak s nastave, odmah zovem roditelje da dođu po njih jer im je loše pa ne mogu same otići doma.
U 80% slučajeva bude im bolje
Ali ja radim u srednjoj školi pa su te metode malo drugačije.
Prije nekih 6 godina čekala sam red za kopirati nešto i ispred mene je mulac kopirao ispričnicu za školu, i lijepo kaže teti: " u boji , molim".
Danas ih lakše nabave, skeniraju itd...
Htjedoh reći da razumijem da im ponekad dođe da malo eskiviraju nastavu,ali ne odobravam izostanke takve vrste.

[AdioMare]

Meni je bilo super kad nam je učiteljica na prvom roditeljskom rekla da će oni biti vjerojatno jako stresirani i umorni negdje tamo krajem 11. mjeseca i nek ih pustimo onda jedan dan da ostanu doma, gledaju crtiće, odmaraju se (ako skužimo da im treba).
Jan se taman nekako u to doba razbolio, baš očito od tog umora i stresa o kojem je ona pričala (jer inače je ekstremno zdrav) i bio je doma dva dana. Ok, bio je bolestan, ali i da nije, a da sam primjetila taj stres vjerojatno bi ostao jedan dan malo se opuštati.
Drago mi je da i učiteljica očito razumije da i oni mogu biti preumorni. Tako da, ako se ne radi o izbjegavanju obaveza, testova i sl. vjerujem da ću ga pustiti da se, tako, 1-2 put godišnje odmori ako skužim da ga je pregazilo. Ne vjerujem da će iz toga naučiti da izbjegava obaveze i da se može izvlačiti, možda samo da se malo treba pobrinuti i za sebe i ne dopustiit ovom žrvnju da nas tako nemilosrdno melje.

Razmišljam ovako i jednom tijekom šk. godine i sama znam ponuditi djetetu da ostane doma, štonobisereklo: častim ga.
Međutim, ako je u ozbiljnoj gabuli s gradivom i treba mu malo više vremena nego ga ima, (ne ulazim, tih jednom godišnje, gdje je bilo kad je trebao učiti redovno) znam mu popustiti i kada me zamoli da bi radije ostao doma nego dobio jedinicu.
Takva ostanci doma su radni, naravno.
Uče se zaostaci i to 100% znam da je tako.

Osobno, ne radim bauk od toga, bilo da je iscrpljenost u pitanju, bilo da prijeti kuljetina.
Dijete je srednjoškolac, da ne bude greške.

Eh, da, dok je bio mlađi i kada bih vidjela da ga nešto pritišće, bilo da izgleda umorno, bilo da znam da je preopterećen u jednom trenutku, tada bih ga i u OŠ znala ostaviti doma ako bih procijenila da je ostanak sretniji od odlaska.
Samo, moje dijete svih ovih godina gotovo uopće ne izostaje, dan dva eventualno zbog bolesti, tako da nema tu puno izostanaka ili posljedica izostanaka, (kaskanja s gradivom) eventualno zbog lijenosti.

[AdioMare]

Oh, zaboravih...
Ni ja nisam išla u školu niti jednom u svom školovanju dok je bila svinjokolja kod nas u Slavoniji. Tada bih prešutno (tradicionalno ) ostajala doma i ne mislim da se mama time nešto ogriješila o moju buduću odgovornost prema radu ili obavezama.

[AdioMare]

Da nastavim niz...
Sklona bih se bila ponijeti i kao mama od Deeedi kada bih bila dovedena u takvu situaciju, a doma bi bila druga priča.
Mislim, ja to mogu ovako reći jer smatram da poznajem svoje dijete za koje vjerujem da bi prepoznalo taj moj napor i shvatilo to kao uslugu tog trenutka, ne kao potpisivanje ugovora o doživotnom pokrivanju na svim poljima.

[dalmatinka]

Pa nekad sam radili i na svoju ruku: Jednom je moja mama dosla na roditeljski, i razrednica joj kaze nesto u smislu kako sam bas bila puno bolesna prosli mjesec. A ja sam lijepo odlazila od doma, kod svog dragog, a moji su mislili da sam u skoli. I sve sam lijepo opravdala ispricnicama sa crnog trzista. A moja mama nije ni trepnula pred razrednicom, pokrila me naravno.

Hocu reci, mislim da uvijek treba "braniti" svoje dijete pred trecima, a onda doma rjesavati probleme.

Braniti svoje dijete po svaku cijenu , medvjeđa je usluga.
Poruka je - radi što hoćeš , mama je uvijek tu da ti drži leđa.

[Forka]

Japanka, pa može dijete biti umorno i od škole... Djeca koja su u školi od 8 do ca 16 sati, taman i da ništa ne rade, bivaju umorna... A oni imaju nastavu 4 ili 5 sati, pa onda poslije toga pišu zadaće/igraju se/rade nešto u likovnim ili glazbenim radionicama/idu na dodatnu, dopunsku, kome već što treba, uglavnom veliki dio dana su "u pogonu"... kako se ne bi izmorili! (Još ako kasno liježu, kao moja, ajme meni...)

Nego, mi još nismo bili u prilici odreagirati na neku ovakvu situaciju, jer se jednostavno to još nije dogodilo... Dijete ima sjajnu učiteljicu (učiteljice, pardon), i baš jako voli ići u školu... Evo, ovaj mjesec je bila dosta bolesna, pa vidim da svako malo cvili da bi išla u školu... Fali joj društvo, a školske obveze (time i odlazak u školu) prihvaća bez problema i pompe, tako kao da je to najnormalnija stvar u životu... Pa i je... Meni se to čini OK...
I mislim: kada dijete ponekad odbija/ne želi ići u školu, zasigurno to ne čini bez razloga... a razlozi mogu biti razni (kao što su i djeca razna po svojim karakterima), pa ih treba malo istražiti... i, po mogućnosti, pozitivno riješiti...
Tako, uz puno teksta, nisam odgovorila na pitanje, jer odgovor ne znam... Možda samo mogu reći da bih bila sklona (ukoliko ocijenim da za to postoji valjan razlog) ponekad dijete ostaviti doma... Inače sam uvijek za poštivanje obveza i pošten i iskren odnos prema svemu: školi, radu, poslu, pa čak i izvanškolskim aktivnostima...
I još nešto... kao i Piplica, ne znam što bih kad bih i dopustila da ne ide u školu... morala bih i ja uzeti slobodan dan, pa onda "zajedno u život!"

[AdioMare]

mama je uvijek tu da ti drži leđa.

Pa zar nije?
Namjerno sam izbrisala prvi dio rečenice jer nitko se ne slaže s tim da djetetu treba dopustiti da radi što hoće.
Što to uopće znači da radi što hoće?
Uostalom, postoje neke djetetove godine kada ne možeš na sve utjecati, dijete ti daje sve ono što je od tebe primilo, što god to bilo.
Ja mislim da znam što mogu očekivati od svog sina (do koje krajnje granice on može ići) i drago mi je da i on zna da u tim istim situacijama može računati na mene, taman da je i nepodopština u pitanju.

[Bubica]

Pred neko vrijeme je bila ista ova tema, B jos nije isao u skolu. Tada sam i ja decidirano mislila - nikada, kakvi izbjegavanje skole
No, od kada B ide u skolu nemam vise tako cvrsti stav. Do sada nije bilo potrebe jer nikada nije tako ozbiljno zatrazio ostati kod kuce ali ako bude zatrazio sigurno cu mu dozvoliti ali i poraditi na otklanjanju problema zbog kojih je doslo do takvog gomilanja stresa.
Jer, skola sigurno je izvor stresa za klince, naravno da budu umorni, posebice u prvom razredu dok se ne priviknu na potpuno novi sistem. brdo djece ima problema sa psihosomaticnim reakcijama na skolu, cemo dovesti do toga da dijete uporno boli glava ili trbuh kada se sjeti skole.

Mislim da svatko od nas moze odluciti najbolje za svoje dijete, zato ne bi voljela da se na ovom topiku nastavimo zgrazati vec izmjenjivati iskustava i misljenja

[Dijana]

Kad sam ja išla u školu nikad nisam ostala doma neopravdano, ni na pamet mi nije palo, ma ne samo meni, takva su bila sva djeca oko mene. :/ Sad se pitam što se to promijenilo sa školom da je danas školski stres veći, i da je, i meni se čini, u nekim slučajevima potrebno djetetu dozvoliti da ostane doma - nek je samo jednom, dvaput godišnje, svejedno.