Jesenjin ...

Ova me podsjeća na mog strarog, sjećam se kako mi je išlo na živce kada bi ju recitirao:

KAČALOVLJEVOM PSU

Daj, Džim, za sreću meni šapu tu.
Takove šape vise nitko nema.
Ded, lajat ćemo skupa na tišinu,
kad noć se spusti mjesečina i nijema,
Daj, Džim, za sreću meni šapu tu.

Oprosti, dragi, nemoj da me ližeš.
Bar ono sto je najprostije shvati.
Ta ti i ne znaš sto to znaci život,
i kako se na svijetu kadšto pati.

Gospodar tvoj i slavan je i drag,
i kuća mu je često puta puna,
i svaki gost podragao bi rado
tu tvoju dlaku mekšu od baršuna.

Na pseću ti si baš đavolski lijep.
Povjerljivo u susret svakom hrliš
i nikoga ne pitajući ništa
ko pjani drug i ljubiš ga i grliš.

Moj mili Džim, znam, kod tebe je bilo
gostiju kojekakvih sva sila,
al ona sto je tužnija od sviju
nije li ona ovdje bila?

Ona će doći, ja ti jamčim to.
I kad upreš u nju pogled svoj,
za sve sto sam kriv i za sto nisam,
umjesto mene lizni ruku njoj.