ja mogu samo reci da sam ja od 11mj 2009 , kad sam krenula na svoju 1. ineminaciju do sada kada se lagano pripremam za 2. IVF, postala osjecajnija, mogu zaplakati za svaku sitnicu, jedna pogresna rijec od mm i ja cu plakati pola ure, ....da nas odnos popravio jeste, zblizili smo se jos vise,....mislim da se neke stvari kod mm ne bi nikad promjenile na bolje da nije ovo sta je....a to je nasa borba i nas trnovit put do bebe....kad se samo sjetim moje punkcije i koliko je mm bio strah za mene , jos kad me je vidio u sobi da lezim poslije....to lice nikad necu zaboraviti, mene je bol odmah prestala , bilo mi je zao njega....to te jednostavno veze , odnos ojaca,...da, mi zene jesmo cudo..

bas kako kaze mija i sama sam se osjecala tako, da necu nikad uspjeti, ali za par dana to te prođe i razmisljas o novom postupku, jer kako bi zivjela dalje ako nemam vjere i nade....

ana

ostale cure