Sto se tiče depresije kao bolesti s organskom podlogom slažem se samo dijelom-naravno da je istina, sve bolesti imaju organsku podlogu, a disbalans neurotransmitera u mozgu je kod depresije prilično utvrđen.tanja_b prvotno napisa
Međutim, psihička stanja i organska stanja su apsolutno povezana, tako da reći organska osnova bolesti znači isto kao i kad kažemo da su određene psihičke karakteristike kao npr. naučena bespomoćnost, pesimizam, anksioznost dulji period djelovale pa se razvila depresija. Hoću reći da se kemizam mozga mijenja ovisno o našem ponašanju i doživljavanju pa se tako stvara određena organska podloga za zdravlje ili bolest. Teško je reći što je tu kokoš, a što jaje- jer je i u situacijama kada se depresija javlja kroz generacije iste obitelji osim iste nasljeđene organske osnove isti i odgoj-tako da se uči i doživljavanje i ponašanje (a da ne kažem da dijete s depresivnom majkom teško može biti zadovoljeno u emocionalnom pogledu).
Ipak, nisam protiv antidepresiva. Problem s depresijom je nedostatak volje kad se bolest "rasplamsa" tako da je teško početi psihoterapiju jer klijentu fali volje da bilo što mijenja, pa i da dolazi redovito. Kad jednom dođe do potonuća, kemizam mozga je promijenjen i energetsko stanje je nisko, kao i mogućnosti kontakta. Antidepresivi reguliraju kemizam mozga pa djeluju kao stimulans koji je često potreban da bi se krenulo s radom. Te se dvije tehnike liječenje dobro nadopunjuju jer antidepresivi dignu osobu na noge, a psihoterapija može pomoći da osoba nauči "sama hodati". Naravno, kod manično-depresivnih oboljenja lijekovi su nužnost kroz cijeli život, samo je moguće smanjivati dozu.