odškrinuta...jošsam i nepismena![]()
i ja sam čula ovo o kratkovidnosti, dok ono o tumorima do sad još ne.
Ja gasim svjetla čisto iz ekonomsko/ekoloških razloga, uostalom to mi se čini najprirodnije, i nisam baš najsretnija ako moram gledati u uličnu rasvjetu prije nego zaspim (često se selim pa se i ti uvjeti mijenjaju, trenutno mi je noću blaženi mrak).
Nego ono što me čudi je da mi dijete do sad nije pokazalo ni najmanji znak straha po mraku. Dreči za cicom, to da. Ali mraka se ne boji. Da je to jedino riješenje za zaspati, ostavila bih malo svijetla a kasnije ga ugasila. Ali drago mi je što ne moram.
Nitko ne bi trebao spavati s upaljenim svjetlom. Takav običaj kvalitetno smrda ciklus melatonina i pravi puno problema.
Ukratko: http://www.bodyecology.com/07/01/11/...sleep_well.php
Upočetku sam joj u sobi palila malu svijetiljku, do jedno 4mj.
Isto sam se dvoumila da li da joj nastavim sa svijetlom ili ne.
Na kraju sam se dosjetila to da jednostavno sa jednog prozora ne spuštam roletu, mada nekad je i znam spustiti i ona dalje normalno spava
nikad nismo palili svjetiljku, kad se spava, spava se u mraku, eventualno ako nešto tražim upalim svjetlo negdje dalje... da vidim, ali otkad se rodio spava u mraku...
moram samu sebe pohvaliti. naime, već dulje vrijeme spavamo u potpunom mraku a i izbacili smo noćno cikanje :D . ma, mučilo me to kaj vele ljudi da je štetno ak nije mrak, i ja lijepo jednu večer kad je trebalo ići spavati Luki velim da mora biti mrak, i nije bilo nikakvog problema sa spavanjem. jest da sam ja prvih par noći spavala gotovo nepomično, jer sad ga nisam vidjela gdje spava, pa sam se bojala da se ne okrenem na njegahappyness prvotno napisa
, kad on spava u svim mogućim položajima, porpijeko i svakako
, al sad je sve ok.
a i sa izbacivanjem noćnog cikenja isto nije bilo problema, al to je već OT.
znači, moj zaključak je: prije nego ću za nekaj reći da kod mog djeteta ne bi prošlo, probat ću to isto, pa tek onda vidjeti ide li ili ne. jer za neke stvari, tak se kod mene pokazalo, mi samo mislimo da neće ići, a kad ono...
prvu noć kad smo došli iz rodilišta ostavila sam upaljenu lampicu (uopće ne znam zašto, mama me nagovorila). petar se stalno budio, nikako mirno zaspati, plakao je. drugu noć ista stvar. treću noĆ, nakon svega ostalog šta sam isprobala, ugasim ja lampicu kad ono mir i tišina. takav je i dan danas. nema šanse da navečer zaspi dok se ne ugasi svjetlo![]()
prvi put cujem ovo o kratkovidnosti, al meni osobno fakat ima smisla - ja do 6 godine nisam htjela spavat bez upaljenog svijetla, a sa 8 godina sam odjednom dobila dioptriju -3, dakle ima mi logike
moja isto lakše zaspi kad je ugašeno svijetlo, uz upaljeno zaspi samo kad je zbilja umorna.sanjaneo prvotno napisa
Prvih mjesec dana sam držala upaljenu lampu (tamno zelena žarulja) tek da se vide obrisi zbog nekog mog straha da ga svako malo pogledam... glupost.
Srećom žarulja je ´crkla´ pa nakon prve noći u mraku svjetlo više nismo palili.
Preliminary research from the University of Pennsylvania published in this week's edition of the scientific journal Nature, claims that the common practice of leaving some kind of light on in a baby's bedroom might increase the likelihood of the child becoming shortsighted, myopic.
http://www.jpost.com/servlet/Satelli...cle%2FShowFull