Ma s kakvim se čudacima susretala po CZSS, ipak mislim da socijalni radnici tamo ne koče posvojenja. Pva je zapreka u biološkim roditeljima koji NE MARE za djecu, ali niti ne žele potpisati pristanak za posvojenje, a druga u inertnosti sudova koji to moraju odobriti, odnosno u osobnim uvjerenjima sudaca/sutkinja koji namjerno zavlače donošenje odluka jer vjeruju da će se biološki roditelji "popraviti" i da je "krv nije voda" . Moš' mislit!
Točkice, vjerujem da si susrela i takve socijalne radnike kakve si opisala, ali mislim da su to ipak iznimke.
Problem je također i u slaboj ekipiranosti timova za posvojenja. Neki Centri uopće nemaju stručnog kadra, vape za novim obrazovanim ljudima, a Ministarstvo NE odobrava nova zapošljavanja. Druga je stvar što je stvarnost takva da se uvijek daje prioritet rješavanju slučajeva obiteljskog nasilja, razvoda, pokušaja samoubojstava i sl. Njima posvojenja dođu kao najljepši tj. najlakši dio posla i prime ga se kad riješe sve ostalo. To sam ja čula iz osobnih kontakata u tim slabo "opremeljenim" Centrima.