Maja prvotno napisa
Ja mislim da je kvalitetan, autentičan odnos s roditeljima najbolja garancija očuvanja mentalnog zdravlja, a ako to izostaje onda nikakva radionica po meni neće pomoći.
Inače ne bi nikad djecu upisala na ništa slično i zapravo doživljavam ovakve radionice kao simptom vremena - prave stvari nadomještamo nekakvim "štakama".
Ovo stoji,slažem se.
Mislim da bi radionice mogle zanimati jedan mali deo srednje grupe roditelja (ekstremi su od totalno zanemarujućih,nekompetentnih roditelja do senzibilnih,razumevajućih,prihvatajućih AP roditelja.
Po mom mišljenju roditeljstvo se i uči (iako ne isključivo, ima puuuno toga od urođenih znanja ).
Lično mislim da ne bi bilo loše, ako je nisam 100% upućena, da na jednom mestu,sistematično, dete i ja naučimo o emocijama - koje su ,čemu služe,kako da ih prepoznamo kod sebe i drugih,ispoljimo,kontrolišemo,suočimo...
Takođe ne smatram zgoreg da dete nauči da bude asertivno,da se zauzme za sebe a ne ugrozi drugog.Da zna da doživi uspeh,a suoči se sa neuspehom.Da nauči socijalne veštine(predstavljanje,upoznavanje,traženje pomoći,sarađivanje,zahvaljivanje,pravila igre...).Da nauči da donosi odluke,da identifikuje i rešava probleme.Da upozna sebe.
Pod ovim ne tvrdim da roditelji o tome ništa ne znaju već da nije loše saznati neku novu tehniku,informaciju.
Takođe,podrazumevam da znanja koja bi se nudila na takvom mestu predstavljaju znanja zvanične psihološke nauke i relevantnih autora.