Što mislite, koliko duboko doseže ljudsko sjećanje?

[Sanja]

Evo vam malo materijala za filozofiranje (Ivarica ) - što mislite, koliko se toga ljudi mogu bez hipnoze mogu sjetiti? Koje je vaše najranije sjećanje?

Posebno me zanima čega se sve sjećaju vaša djeca.

* * *

Ja sam dvaput ostala zaprepaštena kad sam skužila čega se Fiona sjeća.

Prvi događaj zbio se kad je imala trinaest mjeseci i uključivao je tatu koji ju je čuvao, žutu ležaljku oštrih rubova, pad, bolnicu i šav. Prije par mjeseci Fiona mi je, ničim izazvana, ispričala kako je pala na ležaljku, porezala se "tu" (pokazala točno mjesto, iako nema ožiljka), kako je išla kod doktora koji je imao iglu i konac i koji joj je to sašio i kako ju je boljelo i kako je plakala.

Pitala sam ju je l' joj netko ispričao tu priču - ona veli "ne". Ja ju pitam "pa kako onda znaš da se to dogodilo", a ona mi odgovara "pa lijepo, sjećam se". :shock: I, konačno, pitam ju zašto mi to nikad prije nije ispričala, da bi mi pametno dijete reklo "nisam znala kako".

Priču znamo moji roditelji, mm i ja - kod svih sam provjerila, nitko joj to nikad nije pričao. Nismo ni međusobno pričali o tome, dakle, nije negdje usput načula. Inkriminirana žuta ležaljka istog je dana spremljena u kutiju i u podrum, dakle, više je nikad u životu nije vidjela.

* * *

Druga priča dogodila se ovog proljeća u Rimu. Išli smo u Exploru, dječji muzej u kojem klinci mogu isprobavati zanimanja odraslih ili ih se dovodi u neobične i nadasve simpatične situacije. Jedna od njih je sljedeća: postoji konstrukcija koju bih najbolje opisala kao neku vrstu šatora, a koja simulira maternicu. U tom se "šatoru" iz jednog zvučnika puštaju zvukovi srca, probave i ostale koje proizvodi majčino tijelo. S druge strane, izolacija je najpravljena tako da unutra zvukovi izvana stižu upravo na onaj način na koji stižu i bebi u trbuhu. Jedina je razlika, naravno, u veličini - uredno ima mjesta za troje-četvero poveće djece.

Uglavnom, Fiona je, istražujući muzej, ušla i u taj "šator" prije nego što smo joj uspjeli reći o čemu se radi. Nakon par sekundi je oduševljeno izvirila glavicom van i povikala: "Flora, dođi brzo, ovdje je kao kod mame u tibi". :shock:

Samo da naglasim da su natpisi bili na talijanskom i engleskom, a i da su bili na hrvatskom, ne zna ona baš tako dobro čitati. Ni mm ni ja nismo spomenuli o čemu je riječ, a od drugih također nije mogla saznati, jer su sve obitelji oko nas pričale isključivo na talijanskom.

I sad vi nešto recite.

[štrigica]

moja mama uvijek tvrdi da treba slušati djecu kad tek progovore jer pričaju događaje iz prošlih života... :/
moje najranije sjećanje je na prabaku i na penjanje na krov od kuće u oba slučaja sam imala nekih 18 mjeseci...
klince ću danas malo ispitat ...

[Anci]

Moje sjećanje seže negdje prije 4 godine.
Točno se sjećam nekih događaja koje mi nitko nije prepričavao.
Tužnih, nažalost.

[Deaedi]

Ja se najranije sjecam događaja sa 3.5g.

[Sanja]

A, jeste rječite.

Pa čega se sjećate? Koliko detaljno? Jeste li ziher da su to baš vaša sjećanja ili je moguće da ste stvorili vlastite slike na osnovi tuđih priča?

Ja se sjećam, pazite sad, kad su me ostavljali samu u kinderbetu, pa sam promatrala traku svjetla ispod vrata i tražila, naizmjence, vodu i tutu. I dobro se sjećam kako sam u kinderbetu prije spavanja glasno pjevala.

Mislim da sam bila mlađa od tri godine. :?

[Lutonjica]

vau sanja, svi tvoji primjeri su mi prefantastični :shock:

moje najranije sjećanje je isto sa 3 godine, kad smo došli po mamu i mlađu seku u rodilište, sjećam se kako se spuštaju po ogroooooomnim stepenicama (btw, riječ je o petrovoj ) i sjećam se kako seka leži u autu u slamnatoj košari a ja joj se divim
i dođu mi suze na oči od raznježenosti kako je prekrasna

[ivarica]

mene ne brine toliko koliko daleko seze, nego zasto zaboravljamo? zbog cega se razvio taj mehanizam, jel nas mozak stvarno nema kapaciteta za pamcenje ili za hendlanje trasha ili?

[Maja]

Ja mislim da zaboravljamo da bismo mogli nastaviti. Pa onda kolateralno zaboravimo i ono što bi bilo dobro zapamtiti.

[brane]

kad sam imala dvije godine umrla je mamina baka, predivna starica koja je meni bila jako draga...
ja je se sjećam točno gdje je sjedila, što je radila, šta mi je govorila kad bih joj "krala" vruči kruh, kako je bila obučena (narodna nošnja), kakav je štap imala

Ja baku nikad nigdje drugo nisam mogla vidjeti jer ne postoji niti jedna fotografija bake....imam je samo u sjećanju....

[ninet]

Fiona...

Sa dvije i po godine sam operisala krajnike. Sjecam se svega - od toga sta mi je doktor govorio prije operacije do toga koje mi je slikovnice tata donio u bolnicu...Imam jos more sjecanja iz ranog djetinjstva, ali mislim da je sve bilo nakon ovoga..

Viktor se sjeca dogadjaja kad je imao godinu i pol i kad je MM-a i njega (koji je bio u kolicima) oborio viljuskar...

A neki dan mi je rekao "Kad si bila mala, ja sam bio tvoja mama"
(mama mi je umrla kad sam imala 15 godina...) Znam da su ovo standardne price "Kad sam bio veliki...", ali nekako me opet zdrmalo...

[Ora]

Sjećam se mnogih stvari koje su mi se dogodile već nakon godine dana... čak se sjećam kako sam za svoj prvi rođendan nogu s novim lakiranim cipelicama namoćila u tortu... makar mi majka ne vjeruje da se toga sjećam već mi tvrdi da to znam iz nečije priče... a točno se sjećam svega... čak i kakvu sam haljinicu imala i tko je gdje sjedio...

Sjećam se svoje prabake koja je umrla kada sam imala godinu i pol... ili dvije... njenih dolazaka i šarenih rubaca na glavi... predivnih ukrasnih lutaka na krevetu s kojima sam se željela igrati... žutog autića kojeg mi je jednom prilikom poklonila... njenog milog lica i iskrenog osmjeha...

Ima mnogo sjećanja iz ranih godina...

[Ora]

A neki dan mi je rekao "Kad si bila mala, ja sam bio tvoja mama"
(mama mi je umrla kad sam imala 15 godina...) Znam da su ovo standardne price "Kad sam bio veliki...", ali nekako me opet zdrmalo...

Nije nemoguće možda je uistinu bio.

[Marsupilami]

Moje najranije sjecanje seze do dobi od 2,5 godine kada sam zbog nezgode zavrsila na sivanju noznog palca.

[ninet]

Nekako se te traume bas urezu u svijest....Vecina nas se sjeca trauma iz najranijeg djetinjstva.

[anchie76]

Meni je najranije pamcenje vezano za operaciju krajnika (oko 3 god).. I dan danas se sjecam da je bio djecak imenom NIkola samnom u sobi koji je bio veci od mene i iskakao je iz svog kreveta da bi meni dao sok

[Maja]

Ja sam prema ovakvim sjećanjima uvijek mrvicu skeptična jer mislim da se tu često dogodi da se zbog wow efekta masu toga izgubi iz vida, mogućnost da je dijete ipak negdje nešto načulo, vidjelo, zaključilo i povezalo, što meni često zna biti fascinantnije (to koliko su djeca u stanju biti prisutna kad ti se čini da nisu u razgovoru ili bilo gdje drugdje) od same mogućnosti da se sjećaju, da je nešto puko spremljeno u memoriju.

[Maja]

Inače, ja se prije škole ne sjećam gotovo ničega A moja je teorija da sam jako puno toga potisnula, čudan nam je život bio u djetinjstvu (meni i bratu).

[nina14]

Često se, nakon nekih Svenovih izjava, otkud ona teza da djeca zaboravljaju?! (često sam čula savjet 'ma pustiga, zaboravit će')

On se isto fantastično sjeća nekih situacija, događaja.
Ponekad mislim da je to zato što često pregledavamo njegove fotografije, ali onda me iznenadi opisom nekog detalja, situacije.
Sanja, tvoje cure su stvarno super (genijalno mi je ono za maminu tibu )

Ja se u bljeskovima sjećam ranog djetinjstva, npr. kako je zveckao mamin privjesak na ogrlici, nekih igarasa sestrom.... ali jako puno sam i zaboravila

[Anci]

Ne znam, Majo. Ja se sigurno sjećam.
Sjećam se tate u bolnici, njegove pidžame, njegovog "cimera" iz sobe i knjiga koje su imali tamo.

Sjećam se dide kojeg sam vidjela u mrtvačnici. I nije mi to ostalo kao trauma. Sjećam se gumba na prsluku kojeg je imao na sebi.

Tad sam imala 4 g.

I još toga...

[Maja]

Ma ok, to s 4 godine mi nije nešto posebno začuđujuće. Ovi iz trbuha, kolijevki, to preispitujem.
Nemojte se sad samo nalaziti prozvani, ne preispitujem ja ničije osobno sjećanje niti me nešto briga, ja na ovaj način razmišljam o tome.

[Maxime]

onoliko koliko si to covjek dozvoljava ...

[melange]

Nekako se te traume bas urezu u svijest....Vecina nas se sjeca trauma iz najranijeg djetinjstva.

da. pregledi oka, trčanje za vlakom, stripovi koje mi je mama kupila,
bolnica i moj krevet do prozora i lutku koju mi je jedan dječak bacio kroz prozor, a završila je na skeli zidara koji su popravljali fasadu, čekanje u krevetu ispred operacijske sale, podignula sam se na samom stolu kad su mi mazali ruku alkoholom da mi stave iglu i pitala sam jel to alkohol ili voda , buđenje, vriska djece, dali su mi šnitu kruha i jogurt i slikovnicu pale sam na svijetu. one krmelje u lijevom oku i prejako svjetlo.
imala sam oko 4godine.

[ninet]

onoliko koliko si to covjek dozvoljava ...

Osvjetlala obraz filozofima....

[Trina]

Sjećam se jasno situacija od svoje 2. - 3. godine zato što mi je to bilo posebno ružno razdoblje. Ali zanimljivo da se iz razdoblja vrtića ne sjećam skoro pa ničega.
Nedavno je na Oprah showu bila emisija o tome kako su hipnotizirali nekog tipa, sve je počelo ustvari sa njegovom odlukom da prestane pušiti pa su išli sve dalje i dalje..jer su se izdešavale čudne stvari. Inače, tip čitav život sanja kako leti, u malim danima bojao se tih letećih snova a kasnije ih je volio. Eh da, i nikako se nije slagao sa svojom sestrom, iz nepoznatih razloga, jednostavno se nisu mogli "naći". I kad ga je tip hipnotizirao, on se, nakon onih klasičnih dječjih priča prisjetio i svog prošlog života, odnosno situacije gdje je izgubio život-letio je u ratnom avionu, bio pilot, pogodili su ga i nije preživio. A druga scena je da je bio očevidac silovanja, osjetio ogroman strah zbog toga ali najčudnije od svega je da je silovana žena bila njegova sestra. Nije znao kako to zna ali osjetio je. Zanimljivo, jeste gledali? Niej baš povezano s temom ali super su mi te priče o prošlim životima jer sam se i ja masu puta "sjetila" nekih stvari koje ne postoje i koje nemaju veze sa mojim životom a tako su stvarne.

[Trina]

Sjećam se kad sam se odvikavala od pelene (2,5 , 3 god) pa kad se baba proderavala na mene kad mi je pobjeglo u gaće Sjećam se i dok još nisam znala pričati kako treba pa sam tražila svoju omiljenu tuninu kanjinu (crvenu haljinu).

[Peterlin]

Ja se ne sjećam ni puberteta, bit će da starim.... ili me baš briga...

[M&A]

period izmedju dvije i tri godine.
sjecam se stana,rasporeda namjestaja,drvenih stepenica koje su skripale,slike iznad kreveta,prekrivaca na kockice koji je prekrivao kauc...
sjecam se vrtica,plisanog mede koji nije imao jedno uho,salice sa crvenkapicom iz koje sam pila mlijeko...
sjecam se plavih gumenih cizmica,kisobrana "slonic-tonic"i pidjamice na kojoj je pisalo"hej stani malo,imam nesto vazno da ti kazem"...

[aries24]

sjećam se svog 1. rođendana, imala sam 2 torte koje su stajale u jednoj sobi na stoliću i kad sam ih išla vidjeti, zapela sam za stazu-tepih i pala

još se sjećam kad je mama stigla iz rodilišta s bratom, imala sam 2,5 g, stajala sam sramežljivo na dvorištu
susjed ju je dovezao sa žutim stojadinom i iz gepeka su zvadili živog purana kojeg su usput pokupili od bake (s mamine strane) i vezali ga na dvorište

inače se dosta sjećam ranog djetinjstva, puno više nego srednje škole

[ivarica]

ja uopce nisam sigurna cega se sve sjecam, a sto sam konstruirala, od fotki ili prica moje obitelji. oduvijek sam toga nekako svjesna da moja sjecanja mozda nisu sasvim sigurno moja tj da nisu sjecanja.

[Maja]

ja uopce nisam sigurna cega se sve sjecam, a sto sam konstruirala, od fotki ili prica moje obitelji. oduvijek sam toga nekako svjesna da moja sjecanja mozda nisu sasvim sigurno moja tj da nisu sjecanja.

da, to sam mislila reć

[Anci]

Ja vjerujem da ima i toga.
No, ima i onoga što nije bilo u pričama, na slikama...

[Serpentina]

A moja je teorija da sam jako puno toga potisnula, čudan nam je život bio u djetinjstvu (meni i bratu).

Dijelim Majinu teoriju.
Najranije čega se sjećam je torta i prskalice za četvrti rođendan. Bio je rat, bili smo u Njemačkoj i dobila sam taaaako puno balona.
I tuge kada ih je stariji brad sve probušio

[ivarica]

maja, sad citam tebe gore


evo npr i.
ja sam pricala kako je on ko mali, sa nekih 20 mjeseci, kad je mm dosao s posla doma ispricao nesto sto se dogodilo kad je imao 9 mjeseci. (dundo ubio mamu na teutu u obi - dundo ljubio mamu na krevetu u sobi )
ali ako to bude pricao sa 10 ili 15 ili 25, to ce sigurno biti zato jer smo se mi toga neki put prisjetili, a ne zato jer mu je od sjecanja ista ostalo.

[Maja]

eto, npr

[marta]

Sjecam se nekih dogadjaja iz perioda prije nego sam napunila 4 godine ali ih ne mogu smjestiti u vremenski niz.

[fegusti]

a jel vam se događa deja vu?
u jednom trenutku vam se, iako ste se našli u sasvim novom okruženju, sve učini poznato, znate što će biti iza ugla, što će tko reći...
ja vjerujem da ništa ne zaboravljamo. neki miris, neki prizor... nas može vratiti u prošlost...

[Maja]

Zapravo do prije par minuta sam se divila kako mozak lijepo polijepi i poveće različite stvari a sad sam skužila kako je to zapravo sr*** i kako je sve skupa nepouzdano. Depresija me vata
Bio jučer opet neki film s brisanjem sjećanja, jelda?

[Nataša,Sarajevo]

Ja se sjećam bake koja je umrla kad su meni bile najviše 3 godine,
sjećam se kako smo sjedili u kuhinji i tačnog rasporeda namještaja kao i samog namještaja,
sjećam se i tetka koji je također umro kad sam bila sasvim mala i nekih njegovih pričica kojima nas je zabavljao,
službenih putovanja moga tate na kojima sam mu često pravila društvo, a toliko je davno bilo da sam tad još uvijek znala piškiti u krevet ( i toga se sjećam )

Interesantno, a kad bi me neko upitao šta je bilo prošli četvrtak trebala bih mozgati do narednog četvrtka

[Maja]

a jel vam se događa deja vu?
u jednom trenutku vam se, iako ste se našli u sasvim novom okruženju, sve učini poznato, znate što će biti iza ugla, što će tko reći...
ja vjerujem da ništa ne zaboravljamo. neki miris, neki prizor... nas može vratiti u prošlost...

pa da, vidiš kako je dejavu nepouzdan npr
tako da se sigurno ne bih zaklela ni u sjećanja u koja se zaklinjem :/
počet ću pisati

[Sun]

hm, ja sam kao manja uvijek tvrdila da se sjećam svega kad mi je sestra bila mala (a starija je od mene 6 godina) i dan danas to znam reći iz zayebancije.

ali ono što me totalno zabezeknulo (mislim da sam to već pred koju godinu pisala na nekom topicu) je kad mi je moj tada trogodišnji nećak pričao kao se rodio - da je išao kroz tunel, da je bila neka špaga i da je odjednom bilo svjetlo i jako bučno. a anavodno mu nitko nije o tome pričao...

[ivarica]

mirisa se najvise sjecam, npr mirisa stanova i odjece nasih prijatelja i obitelji

ustvari i fotke su mi jako dobre poveznice, kad vidim neku fotku iz ranog djetinjstva, imam fleseve od tog npr popodneva (znaju biti crno bijeli, ko fotke pa nisam sigurna dal da vjerujem)

[Maja]

Meni je recimo užasno žao što se baš niti malo ne sjećam dede koji je umro kad sam imala nekih 2i po. Ono, baš niti malo. Živi su mi još i baka i djed, druga baka umrla prije par godina, dugo sam i jednu prabaku imala, ali taj djed mi baš fali u sjećanjima.

[fegusti]

evo npr. ja sam sigurna da sam o ivaričinom ljubljenje s dundom na krevetu već pročitala u ovih godinu i pol koliko sam na forumu.
...ili možda nisam?
ili je sjećanje ili je deja vu 8)

[marta]

uopce ne vidim razloga da bih se na sjecanje trebala zaklinjat. pa ionako je to sve skupa vrlo subjektivno i nama prilagodjeno na nacin da si je mozgic sve to spremio i zabiljezio da mu bude lakse hendlat svijest i podsvijest i ote pametne stvari. ono sto ja pamtim na jedan nacin, moj brat pamti skroz drugacije.

moje najjasnije sjecanje je ono na odlazak roditelja u posjet tetki u drugu drzavu. mene su ostavili kod bake. tocno se sjecam kako sam urlala, haljinice na cvjetice koju sam imala na sebi i odluke da im to necu oprostit. i nisam. mislim da trebam malo poraditi na tome...

[marta]

e da, imala sam 4 godine. sve prije toga su fleshevi. vrlo jasni i s puno detalja, ali bez price.

[ivarica]

evo npr. ja sam sigurna da sam o ivaričinom ljubljenje s dundom na krevetu već pročitala u ovih godinu i pol koliko sam na forumu.
...ili možda nisam?
ili je sjećanje ili je deja vu 8)

jesi
nisam sigurna da deja vu funkcionira i u forumasenju, mozak nam tada izgleda bolje radi

[Maja]

evo npr. ja sam sigurna da sam o ivaričinom ljubljenje s dundom na krevetu već pročitala u ovih godinu i pol koliko sam na forumu.
...ili možda nisam?
ili je sjećanje ili je deja vu 8)

sjećanje
kunem se 8)

[fegusti]

ja sam jedan događaj iz svog djetinjstva sasvim pogrešno zapamtila.
radilo se o tome da smo brat i ja skakali po tetkinom kauču koji je u jednom trenutku popustio i mi smo kroz njega propali na pod, a ja sam dugo bila uvjerena da smo kroz pod propali u podrum i čudila se kako smo takav pad preživjeli.
brat to uopće ne pamti. tek kada sam kao odrasla o tome razgovarala sa tetkom saznala sam pravo stanje stvari a to je da nas ona (mamina mlađa sestra) zbog razbijenog kauča više nije htjela čuvati.

[vertex]

Ja imam dosta sjećanja, ali ih ne znam točno smjestiti u vrijeme, a nemam koga pitati.
Sjećam se da sam "cunila" (trpala lancun/plahtu u usta ) i sjećam se koji je to bio dobar osjećaj (i sad ga mogu prizvati), i mame kako bi ušla u sobu i rekla: Zlato moje, opet mi cuniš, strah me da ćeš se tako ugušit.
Sjećam se kad me ona nakon nekog vremena podsjetila na to, i kako sam bila zaboravila da sam cunila (i onda se sjetila gore napisanog). Pokušala sam ponovo, ali osjećaj tkanine u ustima je bio bljak .
Sjećam se da mi je mama gnječila bananu i da sam ja razmišljala je li mi i inače tako gnječi, jer mi se činilo da sam je već jela i na komadiće, ali nisam bila sigurna.
Sjećam se da sam po stanu vozila šivaću kutiju - znate onu drvenu, što se raširi kao harmonika, u sredini ima drvenu ručku kao košara, a pretinci imaju poklopce. Između otvorenog poklopca (kao naslonjača) i ručke (kao volana) ima možda trinaestak centimetara. Ja bih tu sjela i nogama se odgurivala po parketu. Morala sam biti jako mala za to, pogotovo što sam bila debelo dijete.
Sjećam se špangica na bubamare i koliko sam ih obožavala i uvijek ih nosila. Sjećam se kako im se pomalo skinula boja, pa više nisu bile crvene nego boje metala. Našla sam slike s njima tako izlizanima . Prema slikama, ne dajem si više od godine i po, dvije su plafon.

[Anci]

I ja se sjećam dunda

Majo, ova tvoja priča o roditeljima mi baš strašno zvuči.
Neki dan sam otišla u kino i L je urlala za nama...
A ionako me pekla savjest :/