[
Ja se, recimo, iz ranog djetinjstva sjećam prekrasnog igranja s tatom (obožavala sam ga jahati i valjati se s njim po podu), ali i par scena u kojima je mama urlala na mene. Toga se sjećam do takvih detalja da znam gdje sam stajala, gdje je bila ona, znam točan poredak stvari na kuhinjskom kredencu, sjećam se sunčevih zraka koje su padale u kuhinju... Ma, svega! A što je najgore, lijepih trenutaka s mamom se gotovo ni ne sjećam, iako znam da ih je bilo: bila sam s njom kod kuće dosta dugo, jer ona nije radila, i znam da mi je puno čitala, pjevala, pričala mi priče, učila me sve i svašta, ali to znam samo iz tuđih priča i neopisivo mi je žao što su mi u glavi ostale samo ružne stvari.