-
plašljivi bebe
tražila sam u pretražniku, nisam našla... moj mali se relativno često jako uplaši nekog zvuka, pokreta - to u trenutcima kad mu se spava pa se skroz primirio i kao nešto razmišlja, a onda netko samo progovori, normalnim glasom: strese se i u dreku, sa suzama... ima li netko sličnih iskustava? kako da ga naviknem da se ne plaši tako?
-
tako je i moj stariji dok je bio mali a moram reći da i ja nisam daleko, kad tonem u san i kad čujem i tihi zvuk,srce mi počne lupati ko luđakinji
valda geni...
-
u stvari, da, zaboravila sam reći, kod mene to ime veze sa visokim tlakom
-
tako je bilo i sa mojim malenim kada je bio star koliko i tvoj. i kao sto kazes, obicno se to desavalo kada bi se primirio i poceo svoju "malu meditaciju". mi imamo psa, velikog psa - kada bi lajao dok je d. bio zaigran, nista mu nije smetalo. nije se uopste obazirao. ali, ako bi neko progovorio normalnim tonom dok on "meditira", odmah plac.
u nasem slucaju, jednostavno je to prerastao. kako je bio stariji, sve manje su ga smetali ti zvuci.
-
da, da! roro se ne plasi kad cuje nasu cukicu da cici dok je budan i veseo, ali ako mu se "meditira", sto kazes, koma... bas tako, kao da meditira.
mi nismo plasljivi u tom smislu, ali smo inace dosta tihi i mirni... mozda zato? nadam se da ce brzo proci, bas mi ga bude zao, ali se i brinem ako odraste u neko plasljivo dijete... :/
-
neće..isto tako se plašila moja A., jednom mi je pala padela u sudoper, ispustila sam je naglo jer je ručka bila vruća, ej, ona je dobila napadaj plača do plave boje, ukočila se skroz...užas, a nije ni blizu bila, skroz na drugoj strani kuhinje
doduše, bila je plašljiva i povučena do tri godine starosti, a onda se odjednom probarabila i danas je već prava dipl. baraba
-
-
Jan se bojao usisavaca.
E onda sam ga jedan dan upalila i sjeli smo kraj njega pa sam prvo ja dirala sauger pa sam polozila njegovu rucicu, pa smo ga upalili i nije plakali. Dirali smo mekanu cijev, pa dugacku cijev pa smo ga malo gurali.
Sad obavezno kad usisavam, on ide za mnom i za usisavacem i gura ga. Nema straha.
-
:? ...evo i da ja prijavim svoju kikicu koja se uplasi cesto npr. kihanja, promjene boje glasa ( ovo zacudjeno gleda sa izrazom blagog uzasa ), rostanja sa posudjem, ma bilo cega iznenadnog tj. nepoznatog..., inace nije povucena beba nego bas onako aktivna i drustvena...
...zanima me...zbog cega je to....
-
moj je čista suprotnost: kihanje, usisivač, suđe, nagli zvukovi... njega sve to neizmjerno veseli i počne umirat od smijeha.. i ako je vrijeme spavanju, nema šanse da zaspi
-
ja imam drugačiji problem.
f ima 9 i pol mjeseci i u zadnje vrijeme se počeo bojati ljudi. bilo da mu se netko poznati ili nepoznati obrati sa smješkom on se sav stisne, privije uz mene i brizne u pravi plač. tako je počeo reagirati i na ljude koje viđamo svaki dan. nadam se da je samo faza
-
roro je sad uglavnom ok, ni ne znam kad je to prestalo, ali prestalo je. sad opet normalno kišemo, a ne u jastuke
jedino sam još oprezna sa mačkom kod mame, ona je starija gospođa (15god.), pa jako glasno mijauče, možda jer slabije i čuje :? i nje se još plaši, baš se rasplače :/
dixie, mislim da je to onaj normalni strah, kako li se zove... zovu to "fremdeln", strah od nepoznatih, s tim da ne moraju biti nepoznati, glavno da nisu mama i tata
Pravila pisanja postova
- Ne možete otvoriti novu temu
- Ne možete ostaviti odgovor
- Ne možete stavljati privitke
- Ne možete uređivati svoje postove
-
Pravila foruma