Vidim da je koncepcija foruma malo reorganizirana, te da su sve ove utopijske teme vezane uz porod stavljene na jedno mjesto.
Dok sam bila trudna, čitala sam sve i svašta i sanjala kako bi bilo lijepo rađat na stolčiću, u vodi, ovako, onako i ne znam ti što više.
Iskustva drugih žena, koje su izlagale svoje slučajeve, su bila svakakva, od jako dramatičnih poroda do gotovo savršenih u kojima su uživali svi i majka i djete i čak otac. Ali takve su stvari u prosjeku rijetkost.
Ono što sam imala prilike vidjeti u rodilištu, je jako daleko od zamišljanja i snivanja koja sam pročitala ovdje.
Svaka čast onima koji se uspiju izborit za plan poroda i za kadu, ali još više svaka čast onima koje "razumno" odlaze rodit djete, bez velikih očekivanja.
Bez zamišljanja, ja bi ovako ili onako, jer kao ljudska bića nismo u mogućnosti prorokovat kako će nam se stvari u životu odvijat, ali smo u mogućnosti posložiti naše želje i mogućnosti u jedan sklad i razumno djelovati na promjene.
I prije dok nisam još rodila, sa nekakvom skepsom sam uzimala u obzir mogućnost "savršenog" poroda, uvjek računajući na onu pesimističku "lijepe se stvari dešavaju drugima".
Npr. naši su frendovi iz ZG-a odlučili ići u Rijeku na porod u bazenu.
Muž od te žene, jako voli naveče uz večeru popit malo vina i enologija mu je hobi. Kako se trudnoća bližila kraju, bili su u "pripravnosti" cijeli 8 i 9 mj. on nije popio ni kap, jer u slučaju početka trudova su imali dva sata vožnje do rijeke. Kad joj je pukao vodenjak, krenuli su, došli, i za 2-3 sata su dobili sina. Porod savršeniji nije mogao biti.
Kad su nam to ispričali ja sam ostala :shock: .
Iz mog kuta gledanja je bilo ovako:
"Pukla bih od nervoze da znam da moram na put u slučaju da mi krenu trudovi ili pukne vodenjak!
Zivimo jako daleko od bilokojeg rodilišta i ne znam kako bi uopće stigli do tamo preko grada i semafora, a kamoli u drugi grad još se vozit autoputem...
A ponajmanje bi uskratila svome M uživanje u posljednjim danima naše "male intime" i očekivala da on bude u takvoj pripravnosti u kojoj svi možemo biti savršeno mirni i pribrani."
Zato se ni nisam odlučila na takvu varijantu bez obzira koliko smatram da je to lijepo iskustvo. Svaka čast još jednom onima koji uspiju, ali smatram da je sebično snivati tako velike planove kad se radi o nekom drugom, našoj djeci u ovom smislu. Ne znamo kao će nam se stvari posložiti u budućnosti pa ni hoće li nam savršeno proteći porod.
Na kraju je u mom slučaju moje mišljenje potvrđeno drugim razvojem okolnosti.
Osmi mjesec trudnoće provela sam u rodilištu, a deveti nikad nisam dočekala.
Za trudove ne znam kako izgledaju, osim ako im BH kontrakcije nisu slične...
Razlijevanje plodne vode sam osjetila na ruci kad je doktor vršio carski rez.
Jedino što je zadnjih mjesec dana bilo bitno, je zdravlje naše bebe...
Sve ostalo prestalo je postojati. Snovi i želje o prirodnom porodu su bili kilometrima daleko od stvarnosti.
Samo bi htijela reći da su želje i mogućnosti dvije jako različite stvari...