Zaista, ali stvarno zaista mi nije jasno zašto ljudi odlučuju o stvarima koje nisu probali (i dabogda nikad ni ne probali) i o kojima ne znaju mnogo. Ima li među tim dušebrižnicima ljudi bez djece i jesu li sigurni da ih moći imati kad ih jednog dana požele?
Zar je moguće da nitko nema malo suosjećanja, milosti, dobre volje da se zakon što prije donese?
Zar nije biti roditelj najljepša, najvažnija i najplemenitija stvar u životu?
Zašto oni koji već imaju djecu uskraćuju tu mogućnost onima koji ih ne mogu imati prirodnim putem?
Koliko je komplicirano napraviti zakon o MPO, za Boga miloga, zar ne bi njegova svrha trebala biti da pomogne parovima koji boluju od neplodnosti i to je to?