Pitam se zašto me lovi smijeh i suze idu na oči???
Valjda od muke jer činjenica je da sam već navikla da me zakinu gdje god stignu, lupe po glavi čim stignu, izmuzu mi lovu, ne priznaju mi prava, hrvanje sa administracijom, HZZO-om, doktorima i ne znam sa čime sve ne, i još me netko pita zašto sam nervozna?!? Samo što više nisam niti nervozna već imam knedlu u grlu i u većini slučajeva dođe mi da plačem.
Lako se njima prepucavati, mi nismo prijetnja za društvo kao narkomani i alkoholičari pa da imamo xy puta mogućnost lječenja.
A to da jedna neudana žena, školovana u vjerskim ustanovama uopće o tome progovara je idiotarija kao i da se crkvu nešto pita.
Oni se boje manipulacija!!!!!????? Pa neka donesu zakone kojima će se strogo regulirati da nema mogućnosti i prostora za zaobilaženje istih, a mi ćemo očigledno i dalje keširati privatno i ljekove, i pretrage, i postupke (što kod nas što u inozemstvu).
Nek ih je sram.