Necu upoce pisati kako se osjecam nakon ovoga danas jer je to suvisno ali mislim da je sada pravi trenutak da se okupimo u sto vecem broju sa svojim MM-ovima i klincima da vide da smo mi stvarni ljudi koji su odlucni u svojoj borbi za potomstvo i da su nasa djeca andeli kao i sva druga.Bojim se da bez jaceg pritiska nista necemo postici.Jos kad bi nam se pridruzio poneki lijecnik...Pa kad mozemo tolike sate provoditi po cekaonicama, mozemo se malo i smrzavati na nekom gradskom trgu u nadi da cemo nesto promijeniti.Osjecam se kao che guevara ali preljuta sam.