Citiraj tanjama prvotno napisa
hvala vam cure, baš me to i muči što ne želim da dijete osjeti moj nemir i tugu, jer on je tu, sad je dobro,pa trebali bi biti sretni, i jesmo, ali ulovi me period kad me osjećaj krivnje ne pušta,...

I ono što sam sigurna, nisu mu vadili urin u rodilištu, kažu da nije bilo potrebe!
ti periodi će te stalno hvatati, pa će onda biti dobro. Važno je da ne misliš o tome pretjerano, znam da hoćeš, ali probaj ne misliti. Reci sebi ja sam živa i zdrava, dijete je živo i zdravo, hvala Bogu, hvala doktorima koji su nas izliječili i idi dalje. Ono kaj ti misliš da je trebalo biti i da su trebali napraviti u rodilištu najvjerojatnije je samo ta tvoja krivnja čiji je glasić stalno prisutan u tvojoj glavi i tjera te da preispituješ sve i tako trošiš puno negativne energije na nešto što se nije moglo izbjeći. Vjeruj mi, da su u rodilištu mislili da nekaj ne štima oni bi regirali - moja najbolja frendica je doktorica, pa znam kako reagiraju, posebno na malu djecu, možda se doimaju bezosjećajni ali to je zato što se na taj način nose sa situacijom, a ne zato što su stvarno bezosjećajni. Meni je pomoglo kad sam pročitala neke priče na forumu gdje nije bilo sretnih ishoda. Od tada samo gledam u nebo i zahvaljujem Bogu i doktorima što smo živi.