Vidim da pišeš prvi put.dobronamdošla.
 |
|||
|
|
|||
Vidim da pišeš prvi put.dobronamdošla.
Evo ja sam tek skužila ovaj topic...Ne znam jel prekasno ili preranojer više ne dojim.Samo sam htjela reći da je naša Nicol nakon kaj smo se prva dva mjeseca natezale (ne znam koja je MANJE znala o cicanju..) na kraju cicu natezala u svim mogućim prilikama punih 2godine i 5 mjeseci, i još bi ona da ja nisam popi*** od cjelonoćnih natezanja i nalakirala si bradavice lakom za nokte "pa su se pokvarile".A onda sam odmah ostala opet trudna, što sam i sad, već u 25.-om tjednu...I opet ću dojiti! Al istina je da okolina nakon godinu dana baš ne gleda blagonaklono na sisanje/cicanje i kaj već. Nije naš problem
Ma i mene je u početku bilo sram dojiti na javnom mjestu, poslije više uopće nisam niti primjećivala da sam na javnom mjestu, a nije niti Božo. Njemu ni tornado ne bi smetao. A što se tiče komentara, "pa to je neukusno, dojiti dijete poslije navšenih godinu dana...." Što ćeš, puk je neuk. Dovoljno je pogledati gornjih stotinjak postova, čime su sve nas naše majke u proteklih 40tak godina hranile, čudo je da smo preživjeli. Tko ne zna, na znanje: Preporuke AAP (American Association of Pediatrics), američkog pedijatrijskog društva iz 2005. jesu da bi SVAKO dijete trebalo biti dojeno BAREM do navršene 2. godine. Danas te više nijedan pedijatar neće čudno gledati kad vidi da dijete od tri godine dojiš u čekaoni.
Od danas i mi smo u dvogodisnjoj dojecoj sretnoj grupici :D !
Anna i mama
uh, uh da bardr mom prvotno napisa
danas te nazalost skoro svaki lijecnik cudno gelda ako dojis iznad godine dana, svasta sam ne samo ja nego i zene s kojima dolazim u konatkt dozivjele od sto svojih lijecnika, sto pedijatara, sto ginekologa i sl...
sto se tice preporula AAp, imamo ih v ec dugo na portalu
ovdje:
http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...2ID=&Show=2098
teta eta i svim ostalima koje su presle dvije godine dojeckog staza jednog djeteta - cestitam :D
mi smo jucer proslavile 2,5 godine, idemo dalje
Mi se odjavljujemo nakon 30 mjeseci prekrasnog dojenja
Počeli smo sa prestajanjem sa 2,5 godine, jer sam očekivala da ćemo to jedva provesti do trećeg rođendana, jer je bio veeeeeeeeeeeeeliki sisavac, ali smo laganim smanjivanjem bezbolno prekinuli na obostranu radost/tugu.
Eh, da učinili smo to jer je A. jako slabo papao ostalu hranu, što se nije promijenilo, a i planiranom upisivanju u vrtić na jesen. Još samo da se odviknemo pelena, ali to je druga priča....
Nadam se da ću moći ponoviti ovo prekrasno iskustvo sa dojenjem.
17.03. je cura navršila 2 godine i hrabro idemo dalje s cickanjem
Evo da se i mi prijavimo...J ima 2 god i 2 mjeseca i još cica..ujutro,poslije ručka i pred spavanje..skroz je smiješan samo što ne uzme stolac i trči za cicom
još ne namjeravamo prestati :D
evo i nas
i bas kao i Tiwi, uz sve prepreke (a prvenstveno pri tome mislim, CR, 7 dana rodilista, moju tabulu rasu i krive savjete...) jednostavno ne vjerujem koliko mi je normalno, ma najnormalnije i najdivnije dojiti svoju malu veliku frajericu i koliko ona uziva u tome!
neprocjenjivo
Eto, da se i mi prijavimo ovdje.
Ja, nažalost, već neko vrijeme ne gledam dojenje kroz ružičaste naočale. Iako dojimo još samo noću (dnevna dojenja izbacili smo prije 2 mjeseca na moju inicijativu bez ikakvih problema i protesta), ne mogu dočekati da završimo jer me cijelo vrijeme štipa i pokušava mi otkinuti madež koji imam na cici, a uz to mu je tehnika sve lošija, jako osjećam zube. Iako nam je ukidanje dnevnog dojenja bila pjesma, stvarno ne znam kako bih ukinula noćno, a i osjećam da još nije spreman. Nadam se da će uskoro biti, jer ja definitivno jesam.
Ja sam ti vodila ratove sa svojom cicalicom i nikak ukinuti ni dnevno a kamo li noćno cicanje, sve dok nisam doživjela prosvjetljenje (kojem je predhodila jedna u nizu duuugih noći navlačenja i štipanja itd) i nalakirala crvenim lakom bradavice! Cice su se pokvarile i gotovo!Ona je bila teška ovisnica o beskrajnom natezanju cice ali mogu ti reći da joj je samo prvu večer bilo teže zaspati, a dalje smo se možda dva tjedna opraštali s cicom, ljubili je "da ozdravi" i slično, ali nije se više vratila na staro-a ja sad slobodno spavam noću
meni je to brrrrrrrrr
Misliš lak za nokte? Znaš onu priču da se bradavice namažu crvenom paprikom?Ona je to otresla i dalje cicala.A jesi čula za varijantu sa sokom limuna i onda soli gore? E tu samo što me nije tražila i tekilu! Sve to je njoj bilo fino, ali lak se ne da skinut samo tak, a i ne miriši baš ukusno, i nije ugodan na dodir ustima.Sam se oljušti vrlo brzo pa sam ja svako malo lakirala par dana.meni je to brrrrrrrrr
Ne zvuči baš lijepo ali nakon kaj 2,5godine nemaš jednu noć mirnog sna, zvuči baaajno, kaj da vam kažem
Trenutno ukupno 7 g. i 2,5 mj. staža dojenja:
Prvi sin: 2 godine i 6 mjeseci
Drugi sin: 2 godine i 9 mjeseci
Treći sin (još uvijek dojim) će za 3 tjedna navršiti 2 godine.
Bravo Asteroid, to svakako treba izdržati, pogotovo ako su dečki došli brzo jedan za drugim!Trenutno ukupno 7 g. i 2,5 mj. staža dojenja:
Prvi sin: 2 godine i 6 mjeseci
Drugi sin: 2 godine i 9 mjeseci
Treći sin (još uvijek dojim) će za 3 tjedna navršiti 2 godine.
evo i nas! siki se sika u svim polozajima, vec 2 god. i 5 mj. ,a pocelo je vise ego bezazleno. nakon mjesec dana dojenja ja se zaklinjala kako cu izdrzati do njena 3mj. a onda brate dosta jer je visila dan i noc na siki,prosla su 3 ,ja dala bocicu ,ona nece,ajmo do 6 mj. poslije 6tog mj. ja streber rekoh,ajmo sad do godine dana kako preporuca WHO,pa te mala deloziram. pa 14mj,pa 18mj,ja se klela da je ovo zadnje i evo gdje smo sada... kraj mislim nije blizu. nije mi zao nijedne neprospavane noci ni moje kicme koja je postala gumena,ni bradavica koje su postale kao dugmad na onim starim televizorima iz 70tih. i jos kojesta,cisto mise vise ne da nabrajati kolateralna steta.mame su dobrovoljni mazohisti i tu se nema sta vise reci.
Mi se odjavljujemo. L. je prestao cicati na vlastiti zahtjev između 27. i 28. mjeseca
Pozdrav (dugo)dojilicama i onima koje to žele postati
Prijavljujem se...dojimo 2 godine i 7 dana
evo i nas u ovoj grupi :D
Mi smo do nedavno dojile gdjegod bi se našle. A sad se pokušavamo naučiti da od sad dojimo samo doma. Ela ciki kad god joj to padne na pamet a posljednje vrijeme joj je padalo na najglupljim mjestima u najnezgodnijem trenutku ...tipa... na šalteru banke ... TI to onda izgleda ovako: Ja hoću ciku! Zašto mi ne daš? Hoću sad! Molim te, molim te... (ne pale baš objašnjenja da ne mogu sad iz tog i tog razloga...) I, evo nakon dva tjedna odvikavanja sada kaže: Mama hajdemo doma da mogu cikiti! Čini mi se da će upaliti. Konačno ću moći nositi i haljine bez elastičnih naramenica, jupi!!!!!
Mi sikimo sve u 16.
I mi se prebacujemo u slijedeću kategoriju.
I kako mi se čini nećemo prestati tako skoro...
A evo i nas.
I mi smo u ovoj skupini. Dojimo još malo pa 26 mjeseci
Došle smo do toga da cikimo samo doma, sad je to ujutro, jednom po podne i navečer za spavanje.
Jučer nije tražila ni jednom pa sam se malo uplašila... ali je samo bila jako zaigrana pa se sjetila tek kasnije.
Priključujemo se skupini.
Mi smo prije mjesec dana zaslužili upis ovdje, ali sjetismo se tek sada.
_____________
Ja sam podijeljenih razmisljanja u vezi dojenja dalje i ne znam koliko bi jos dugo. S jedne strane htjela bih spavati normalno, imati normalnu dnevnu koncentraciju i bistrinu uma koju jednostavno ne mogu imati sa toliko isprekidanim snom. Htjela bih da mogu jedan dan i noć provesti s mužem bez djeteta, što je ovako ne moguće. I tako.. sve u svemu, ne toliko bitne stvari nasuprot onoga zasto to radim dalje.
A to je zato sto je njemu cica beskrajno vazna prvenstveno. To je nase stapanje. Kada me nema cijeli dan, pa makar da je maloprije pojeo dva tanjura hrane, trči mami na cicu, posebno se namjesti, gleda me, smješka se, uživa, pa traži lijevu, pa decnu i kao da smo tim dojenjem iscjelili sve evenutalne praznine tog dana. Biti mu tako blizu, fizički blizu, maziti ga toliko, grliti, držati uz sebe... jednog malog zvrkića je neprocjenjivo iskustvo. Ne znam čim bih mogla nadomjestiti taj spoj.
Eto, radi toga dojim dalje.
Ljutim se nakon teških noći, da, ali su sve rjeđe, on je sve veći i ja ne želim da mi se dogodi da prođe dan a da ga ne mogu stiskati uz sebe onoliko dugo koliko to mogu radi dojenja.
Dojenje me uči još jednoj važnoj stavci o razmišljanju i životu. A to je da trebam vjerovati u sklad, bez straha. U smislu, kada ću ja zaista biti sigurna iznutra da više ne želim, tako usklađeni ćemo sigurno doći zajedno do istog zaključka i potrebe. Takav je i život, samo te usklađene putanje kvarimo strahovima (ma ako sad neću, neće nikad htjeti prestati.... i slično, na temu dojenja, a slično je i na drugim područjima). Uglavnom, ne želim sa nikakvim nemirom prestati dojiti. Zelim osjecati da sam skroz ok sa prekidom, a to jos ne osjecam.
Mi smo se tek prikljucili na Forum, ali Vas dugo citamo. Zelimo da se prijavimo da U. doji vec 2 godine i 7 mjeseci, i sve je super, iako nas svi (ama bas svi) napadaju, kako smo ovakvi i onakvi, kako joj to ne treba itd, ali mi ne odustajemo.
Samo da se i mi potpišemo..2 godine i 2,5 mjeseca.
Evo danas 2 godine i 5 mjeseci. Cicamo prije spavanja, po noći i ujutro, a vikendom ponekad i za popodnevno spavanje.
Ovo su moje misli od početka do kraja samo što to ja ne znam tako lijepo reći.Mi smo prije mjesec dana zaslužili upis ovdje, ali sjetismo se tek sada.
_____________
Ja sam podijeljenih razmisljanja u vezi dojenja dalje i ne znam koliko bi jos dugo. S jedne strane htjela bih spavati normalno, imati normalnu dnevnu koncentraciju i bistrinu uma koju jednostavno ne mogu imati sa toliko isprekidanim snom. Htjela bih da mogu jedan dan i noć provesti s mužem bez djeteta, što je ovako ne moguće. I tako.. sve u svemu, ne toliko bitne stvari nasuprot onoga zasto to radim dalje.
A to je zato sto je njemu cica beskrajno vazna prvenstveno. To je nase stapanje. Kada me nema cijeli dan, pa makar da je maloprije pojeo dva tanjura hrane, trči mami na cicu, posebno se namjesti, gleda me, smješka se, uživa, pa traži lijevu, pa decnu i kao da smo tim dojenjem iscjelili sve evenutalne praznine tog dana. Biti mu tako blizu, fizički blizu, maziti ga toliko, grliti, držati uz sebe... jednog malog zvrkića je neprocjenjivo iskustvo. Ne znam čim bih mogla nadomjestiti taj spoj.
Eto, radi toga dojim dalje.
Ljutim se nakon teških noći, da, ali su sve rjeđe, on je sve veći i ja ne želim da mi se dogodi da prođe dan a da ga ne mogu stiskati uz sebe onoliko dugo koliko to mogu radi dojenja.
Dojenje me uči još jednoj važnoj stavci o razmišljanju i životu. A to je da trebam vjerovati u sklad, bez straha. U smislu, kada ću ja zaista biti sigurna iznutra da više ne želim, tako usklađeni ćemo sigurno doći zajedno do istog zaključka i potrebe. Takav je i život, samo te usklađene putanje kvarimo strahovima (ma ako sad neću, neće nikad htjeti prestati.... i slično, na temu dojenja, a slično je i na drugim područjima). Uglavnom, ne želim sa nikakvim nemirom prestati dojiti. Zelim osjecati da sam skroz ok sa prekidom, a to jos ne osjecam.
Od kada sam ostala trudna (a evo već sam i rodila) svi su po malo počeli s tim pa kaj još dojiš,a i ja sam se malo pribojavala kako će to ići.Ali sada mi je drago da sam slušala samo sebe i svoje dijete,neke svoje unutarnje glasove.Njemu je to bilo i još uvijek je od prevelike važnosti da bih mu samo tako oduzimala.U njegovom malom životu dojenje je i utjeha i hrana za dušu i tijelo i način komunikacije sa mnom,onaj sjaj u očima kad doji ništa ne može nadomjestiti i mislim da bih mu nanijela veliku nepravdu da sam ga samo tako uskratila za to.A od kada sam ostala trudna on je dojenje sam sveo na najmanju moguću mjeru (bez prisile) tako da smo svi setni i zadovoljni.
odjavljujemo se
2 godine, 4 mjeseca i 24 dana
vec neko vrijem gledam ovu temu zeljno iscekujuci da se prijavimo
dorian, 2 godine i 4 dana
pozdrav veliki svima
I mmoj sinčić doji još, ima 2 god i 10- ak dana.
Muku mučim sa svima koji mi govorre da ga moram odviknuti od cice, da njemu to škodi. U 9 mj. polazi u novi vrtić i na razgovoru su mi rekli da ga moram do polaska odviknuti od cice. Meni ne smeta što on doji a i neznam kako da ga odviknem.
Pusa svima
mi se odjavljujemo.
nakon 2 godine i 9 mjeseci vise ne pita.
sretna sam i sjetna istovremeno.
svima
L. polako izbacuje one za uspavljivanje...to mi je fest cudno jer obicno oni "odu" zadnji.
pa se plasim i tuzna sam. i iznenadjena. i svojim osjecajma i sto osjecam kao da je to doslo nekako naglo....sve cesce samo stavi sisu u usta, povuce dva puta ili se samo pomazi i pusti.
fakat se osjecam cudno jer sve citam neke "muke po produzenom dojenju", o tome kako se ceka da on budu sprmn za kraj, a ja tugujem jer se bojm da je ona spremna a ja da nisam.
(i nemojte mi reci da sam zrela za novo
I mi kikimo 2 godine i 3 .mj. i nešto sitno......
mi se odjavljujemo sa liste
Zach je dojio nepune 3 godine, tocnije 34 mjeseca
I mi se odjavljujemo. Nakon 2 godine i 2 tjedna. Ostala je na moru, u "ciki vise nema mlijeka, ona je velika (sad je u toj fazi) i cika radi novo mlijeko za bebu u busi".
Još je par puta umjesto "ja bi cikala" rekla " ja bi p(r)obala" da vidi jel ima mlijeka. I gotovo.
Kod mene su osjećaji pomiješani, ona je to bolje prihvatila.
Evo i nas, upravo smo ušle u treću godinu dojenja :D
Evo i nas u ovoj grupi!
Kada se sjetim našeg početka i toga da sam mantrala i molila se da izdržimo bar prvih mjesec dana, a dočekala sam to da mi moj dečko kaže "Mama, mojim te opet majo cice!"
Heh, gle, ni nas tu nema.
Daklem Jana s 2 g. i 12 dana još uvijek voli svoju cicu.
I mi smo ovdje.
P. još uvijek ciki s navršenih 24 mjeseca plus 20 dana.
Još ne namjerava prestati, jer traži cikiti pri uspavljivanju i kad se vratim s posla.
Eh, da, počela sam raditi, pdsjetih se.
Također kao i Anita A-Z, ne želim potaknuti sama taj prekid, tj. da bude nervoze, tjeskobe i nemira s moje strane niti da mom dječaku to bude šok.
Ok, P. je prestao s dnevnim cickanjem, ali niti to nije isključeno, ako vidi negdje nekog prikopčanog sisavca na ciki
Dakle, kod nas je sistem cika-uspavljivalica i cika-tješiteljica/ljubilica.
Asteroid, svaka čast na dugom stažu u dojenju.
2g i mjesec dana
i mi smo u ovoj grupi!
2 g i 3 mj :D
polako smanjujemo one dnevne. u ponedjeljak počinje vrtić...
Zachu veeeeeelikimi se odjavljujemo sa liste
Zach je dojio nepune 3 godine, tocnije 34 mjeseca
a i tebi, draga
1. Maja (Jan) - 3 godine i 9 mjeseci - jednom dnevno, samo doma
2. ivancica & Fran - 2 god. i 1,5 mj.
3. branka1 i Lea - 2 god. i 5 mj. - nekoliko puta dnevno, 1-2 noću
4. Ivana7997 (Jakov) - 2 godine i 1,5 mj
5. anchie76 - 2 godine i 4 mj
6. Nicole 30 mj iliti 2g i 6mj
7. deedee (Fiona) - 2g i 2mj
8. dorena (Darla) - 2g i 9,5 mj.
9. emily (Nina) - 3g i 1mj
10. sonja(Jelena) - 3g
11. Fidji (Ema Helena) - 2 god. i 8 mj.
12. Meja (Jan)- 2. god i 8.mj.
13. Vrijeska (Iva) 2.god i 0,5 mj.
14. Sarasabina (Hana) - 2 g. i 8 mj.
15. Nika - 2 g i 4 mj.
16. Lejla (Omar) - 2 god. 4 mj.
17. klia - Matej - 2 g. 3 mj.
18. inamar - Tereza - 2g i 6mj
19. renata - Lara - 4 i pol
20. smrčina mrkica - 2 g i 3 mj.
21. aleksandra70vanja - Vanja 2 g i 2 mj - tko bi izbrojao
22. VedranaV (od 11/2001)
23. angel i zara - 2g i skoro mjesec dana
24. Leonarda i Laura - 2g i 7,5mj
25. Zara i Lutonjica - 25 mjeseci
26.Sunčica-2g i za par dana 2mjeseca
27. MalaSirena - Tan - 2 g i tjedan dana
28. Maggie i Eli - 2 godine
29. Klo-klo i Leona - 2 godine
30. dijanam i Cvita - 2 godine i 4 mjeseca
31. Dariana i mama 16 mjeseci
32. Nola i mama - dvije godine
33. Jasna i Matija (25mj)
34. mamma Juanita i Hanibani (2 g.)
35. white_musk
36. pinocchio i Lada
37. sebastian & stray cat
38. sophisticat i "pinceza"
39. andrej i ms. ivy - 2 godine
40. vid i anek
41. Adrijana i Lara (4/2004)
42. Sanja i Fiona (4/2004)
43. wildflower i pupoljak (5/2004)
44. aqua i Neva (6/2006)
45. nika612
46. Ceca i Filip (26 mj.)
47. ~lex~ i Nikola (24 mj.)
48. ~lex~ i Luka (24 mj.)
49. Vjekoslav - Vjeko (28. 06. 2004.)
50. Leonarda 2 god. i 6 mj.
51. andrea i bojan / 24 mj. /
52.Snjež i Roko /24 mjeseca)
evo i mi smo točno za jedan dan prešli tu magičnu crtu...a kako mi se čini družit ćemo se još dugooooo..
Snjež, ovo je jako stari popis.
Mnoge s popisa smo već i drugu rundu od dvije godine odradile... :D
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom