I na mene je mnogo uticala okolina. I bila sam resila i prekinula ako se to moze tako reci jer sam par dana ja "flasirala" a Diki kukao, i tako u ocaju trazeci tzv normalan lek kojim se mleko zaustavlja nadjem ovaj sajt i vratim se dojenju. Mene je okolina kinjila jer ne mogu vratiti svoju liniju! A i primedbe tipa - postace bolesno vezan za mamu... Medjutim mi imamo i problem urodjene bolesti koze koja spada u neku od palmoplantarnih keratodermija, pa kad sam ja videla koliko se klinicka slika pogorsala za tih par dana, vise me nista nije moglo zaustaviti da ne nastavim dojiti. A cerku koja je '92. godiste dojila sam 18 meseci i za tadasnje prilike imala svesrdnu podrsku doktorice. Svi argumenti za dugo dojenje meni piju vodu, potpuno su logicni i jos uvek iscitavam tekstove i otkrivam da sam i sama dolazila do istih zakljucaka samo da je lakse kad se zna da nisi sam. Jos jedan od argumenata okoline je brzinsko napredovanje,npr od 4,1 kg na rodjenju sa 6 meseci Diki je imao 10,5 kg, sa godinu dana 16, a sa dve 24. I onda su sledili komentari da je to sigurno od sisanja... da treba prekinuti. Sve je to nekako individualno