Krvarenje nakon porođaja je po Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji definirano kao gubitak krvi >=500 ml (WHO, 1990.).
Ta se dijagnoza daje kliničkom procjenom gubitka krvi, no takva procjena količine krvi je često uzrok značajnog podcjenjivanja. Na definiciju je očigledno utjecala činjenica da u mnogim krajevima svijeta gubitak 500 ml krvi (ili čak manje) predstavlja stvarnu opasnost za život žene, uglavnom zbog učestalosti teške anemije. Ipak, ako se točno mjeri, prosječan gubitak krvi pri vaginalnom porođaju iznosi oko 500 ml, a otprilike 5% žena pri vaginalnom porođaju izgubi više od 1000
ml krvi (Pritchard i dr.,1962; Newton, 1966; De Leeuw i dr.,1968; Letsky, 1991.).
U bristolskom istraživanju (Prendiville i dr.,1988.) iz skupine žena s fiziološkim vođenjem treće faze njih 18% imalo je gubitak krvi >=500 ml, a svega 3% gubitak krvi > 1000 ml.
U zdravoj se populaciji (kao što je slučaj u većini razvijenih zemalja) gubitak do 1000 ml krvi nakon porođaja može smatrati fiziološkim i ne zahtjeva drugačiji postupak osim primjene oksitocinskih pripravaka. Ipak, u mnogim zemljama u razvoju mogu se primjeniti drugačiji standardi. Granica od 500 ml, kako ju je definirala SZO, treba se
smatrati mjestom opreza, a mjesto djelovanja dostiže se kada su ugrožene vitalne funkcije žene. Kod zdrave žene to će se dogoditi samo kod gubitka krvi većeg od 1000 ml. Ovo je razlikovanje ključno u smislu smanjenja nepotrebnih transfuzija krvi i pridruženih rizika, uključujući i zarazu HIV-om.