veza nakon dolaska djeteta

[ZIMA]

Kakva je vaša veza od kada je došao novi član u obitelj?
Čitam u jutarnjem - trećini je veza gora, trećini ista, trećini bolja. Ja bi rekla da smo mi trenutno negdje sredina. Sretniji jesmo ali imamo manje vremena samo za nas. Znam neke parove koji su se preporodili kada su dobili dijete ali znam i za dosta prekinutih veza i razvoda baš u prvih godinu dana nakon poroda. Također, bez obzira što je sada stvarno dobro - prvih dva mjeseca je bilo užasno naporno i imali smo par potpuno nepotrebnih svađa čisto iz iscrpljenosti i nedostatka vremena za nas. Zapitala sam se nekoliko puta kako bi to izgledalo i da li bi se uspjeli pomiriti da smo dobili dijete npr na početku veze kada se još nismo toliko dobro poznavali.
Nedavno sam pričala sa jednim parom koji čeka prvo dijete i nakon što sam im ispričala svoje iskustvo i rekla dobronamjerno da se pripreme na to da će možda biti trenutaka kada neće baš biti idilično ali da s vremenom sve dođe na svoje - oni su se naljutili. Dobila sam njezin komentar tipa - ako ti imaš problema u braku mi nemamo. Zašutila sam i upitala se što mi je to trebalo. Istu temu sam dotakla sa jednom prijateljicom za koju znam da ima odličnu vezu i ona mi je rekla da je i kod nje bilo trzavica kada se malena rodila. I složile smo se da nas nitko nije upozorio na to prije nego što smo rodile. Svima je super a bebe su predobre - u najgorem slučaju imaju kolike pa 'malo više plaču'.

I... koje probleme ste imali?

Npr. meni se činilo da se MM ne trudi dovoljno i da uopće nema razumijevanja koliko je meni teško makar je sve što se tiče kuhanja, spremanja, nabave i sl. bilo na njemu uz 60-70 sati na poslu tjedno. Sada znam koliko sam bila nerealna zbog hormona i umora. Ali onda mi ne bi bilo dovoljno ni da je spavao 4 sata a ostatak vremena radio bez prestanka ako bi ja odspavala 10 min manje od njega.

[Trina]

Kad malo razmislim, većinu problema koje smo imali vezani su za djecu. Mi smo se mladi vjenčali, ja 21,5 a muž godinu više. Dva mjeseca kasnije došlo dijete, godinu kasnije drugo a četiri godine poslije treće. MM nikad neće priznati ali nije se mogao nositi sa toliko odgovornošću (iako je sve bilo na meni, osim financija, za koje se on brinuo) i često je bježao od nas. Imao je svoje hobije, svoje ispušne ventile, protiv kojih ja nebi imala ništa da nije otišao predaleko. Baš predaleko. Mislim da je bio premlad i da bi za njega sad bilo idealno vrijeme za dobiti prvo dijete jer vidim ga sa trećim kako je zreliji i bolji otac. Što se nas dvoje tiče, istina, udaljili smo se bili i razvodnilo se sve dolaskom djece. Možda je kod nas bilo tako jer smo imali premalu razliku između prvo dvoje pa je stvarno bilo naporno a ja sam oko njih bila angažirana tisuću posto. Prvo dijete nam je bilo jako zahtijevno, plačljivo i zahtijevalo je sto posto mene. Ja jednostavno nisam imala vremena za muža. Sve nam se vrtilo oko djeteta. Spavao je s nama u krevetu, što opet ponavljamo i sa trećim a sigurna sam da to nije dobro za vezu. Nek je to krasno, divno, nježno ali to više nije bračna postelja. Nama je to falilo, fali nam i sada ali navikli smo se. Djeca sisaju energiju ko nitko, teško je smoći toliko snage da svaka strana bude zadovoljna i često se partneri ne mogu naći i snaći u svemu tome.
Treba na bilo koji naćin moći izdvojiti vrijeme samo i isključivo za muža i ženu, bez djece.

[the enchantress]

Nedavno sam pričala sa jednim parom koji čeka prvo dijete i nakon što sam im ispričala svoje iskustvo i rekla dobronamjerno da se pripreme na to da će možda biti trenutaka kada neće baš biti idilično ali da s vremenom sve dođe na svoje - oni su se naljutili.

Malo OT, ali bih samo voljela ovo komentirati.
Iz perspektive jedne trudnice...
Meni se dogodilo isto, tj. meni su dvije osobe rekle isto to, ali na različit način.
Dakako, još jedna dodatna info - jedna od njih je ona s kojom me veže duboko prijateljstvo i koju mogu čuti, a druga mi je poznanica.
Naravno da kada mi je slično ovome što si ti rekla tom paru rekla poznanica, da sam se skoro trudnički rastulila i naljutila sam se. Ali kako i ne bi, hej, ja sam trudna, na hormonima, mi smo uz to prošli dosta toga da dođemo do ove bebe i jaaaaako mi je "nepotrebno" u ovim trenucima slušati o ljudima koji su se razvodili u 1. godini nakon rođenja djeteta.

No, s druge strane - kada me ne peru hormoni ja sam dosta svjesna ovoga o čemu pišete, ponekad čak osjećam zebnju oko srca i paniku da se neću znati nositi sa svime što me (nas) očekuje i drago mi je da postoji ovaj forum i ova tema s vašim iskustvima.

[Loryblue]

naravno da samo se malo udaljili jedno od drugog jer više nismo bili posvećeni jedno drugom nego ditetu. iskreno, kad se mala rodila ja sam se toliko posvetila njoj da mi mm uopće nije padao na pamet u bilo kojem drugom smislu osim da mi doda nešto što mi u određenom momentu treba. da ide na posao i donosi novce, da skuha ručak/večeru kad ja ne mogu ili ne želim, da bude tu kao ispomoć oko diteta. i s vremenom takav odnos je počeo utjecat na kvalitetu braka. pa sam to probala ignorirat, ali ignoriranjem problem ne nestaje.
i jedno sam se jutro probudila i skužila kako ja imam muža koji je od krvi i mesa, a ne moja kućna pomoćnica i da dite nije razlog da nam brak zapadne u krizu ili propadne.
i počela sam ispunjavat bračne zadaće
i vratila živost u brak. nije mi bilo baš kao pucnit prstima, ali važan je trud. a i žalosno bi bilo izgubit ovakvog muža kakvog imam

[Strobery Shortcake]

Mi smo nekako istinski zajedno "rodili" našu djecu. I zajedno prolazili sve poteškoće (prvo da u opće dođemo do djeteta, pa prvi prvi mjesec (i silni problemi sa dojenjem), pa kasniji razvoj djeteta, sada drugo dijete i sve ono što proširenje porodice nosi). Naš se odnos produbljivao, MM je uvijek bio uz mene, a ja ga nikad nisam "zaboravljala" zbog djece. Trudimo se da svaki slobodni trenutak posvetimo jedno drugom, makar se samo osmjehnuli, ili dodirnuli rukama, zagrlili ili rekli jedno drugom da si nedostajemo, ili smo se poželjeli, da pošaljemo jedno drugom poruku da mislimo jedno na drugo, i ako je trenutna životna organizacija na štetu naše intime. U opće nismo imali bračnih kriza zbog djeteta, a mislim da je za to zaslužno obostrano razumjevanje i maksimalna tolerancija, te obostrano stavljanje djeteta na vrh prioriteta, bar za ovaj potrebni period.

[ana.m]

Nakon prvog poroda je sve bilo super, MM se primo obveza bez kukanja, bili smo bliskiji nego ikada. Nismo se udaljili ni emocionalno ni fizički, baš suprotno.
Nakon drugog poroda je bilo malkice drugačije, zapravo je sve bilo kako je bilo i do tada, bilo je jedino malo više umora, pa tu i tamo koja prepirka više ali sve u svemu, nismo se udaljili.
Znali smo uglavnom što nas čeka.
I sada nam naravno fali malo više vremena da budemo sami, zapravo gotovo nikada nismo baš sami, djeca su uvijek tu.
Pa umor nas svlada...pa budemo nevrozni.
Ali sve su to stvari koje smatram normalnima.

[nenaa]

Nas je beba još više povezala. Dugih 6 godina probavali smo svašta i zbog neuspjeha i razočaranja bili na rubu rastave. Počeli smo jako sumnjati u sebe i naš brak. I sada ovih 7 mj. sve je kodavno kad smo se zaljubili. Ima svađa, ali ništa strašno. Obožavam ih oboje i sada sve ima smisla. Nema veze što ne spavamo noću, ni što nam je dan ona, ona i ona. Navečer se pomazimo, idemo često na neke izletiće svi troje i općenito smo ne opisivo sretni da je konačno imamo da za svađe nemamo vremena.

[Palagruža]

Nama je gore.
Umorniji smo, imamo manje vremena jedno za drugo i vise problema. Cesce se svadjamo. K tome je MM jos u nekom periodu da radi vise no ikad - vrlo cesto prije 8-9 navecer ne mogu racunat na njega. A tesko je bit sam s malim djetetom cijeli dan. Srecom pa moja mama dodje dva dana u tjednu i pomogne mi. Osim toga, osim sto MM fizicki vrlo cesto nije tu, nije ni mentalno. Ja sam trenutno nemam nekih drugih preokupacija osim bebe, i naravno da po cijele dane razmisljam sto i kako s njom, cesto sigurno i pretjerujem. MM-u je to vise nekako na periferiji, a puno je vise usredotocen na posao. Jucer sam ga, moram priznati, gadjala perilkom za sudje, kad mi je rekao da jednu vaznu odluku (da li da ide na manji operativni zahvat ili ne) u vezi djeteta donesem ja. Dovraga, valjda je ona nase zajednicko dijete, i takve stvari moramo rjesavati zajedno.
Ukratko, udaljili smo se, meni se cini da on cesto nije tu (psihicki ili fizicki) kad ga trebamo, a on si valjda misli da sam se ja promijenila i da previse kompliciram. Nadam se da nece zauvijek ostati na tome.

[lillifee]

ja imam dvoje djece, razlicitih oceva i, isto tako, dva razlicita iskustva.

1. nas se odnos promjenio otprilike nakon treceg mjeseca trudnoce. cijelu trudnocu sam, manje vise, bila prepustena sama sebi, bilo je puno vise ruznih trenutaka u vezi, nego lijepih. imala sam osjecaj da se uopce ne veseli djetetu, iako smo ga htjeli i ovo nam je bila "druga" trudnoca (prvi put sam imala spontani). kad se mala rodila, nakon 3 tjedna opet je zavrsila je u bolnici. meni u tom trenutku nitko nije znao reci sto se sa mojim djetetom dogadja, a sto sam dobila od njezinog oca, bio je komentar da on mene ne moze trpit i da sam se promjenila. spakirao je stvari i otisao. to je islo jos neko vrijeme i na kraju puklo. prije toga smo imali dobru vezu, putovanja i puno slobode....sad ZNAM da nije bio problem u djetetu ili meni, vec u njemu i njegovoj nespremnosti da bude otac. njega nije bilo uz mene, ali imala sam veliku podrsku svojih roditelja, brace, prekrasnih prijateljica (kika )

2. zeljeli smo i ovo dijete....bila sam prestrasena i puna loseg iskustva, bila sam zajedljiva, agresivna, bezobrazna, placljiva, jednom rijecju NEMOGUCA. mm je bio u svakom trenutku pun razumijevanja i strpljenja. provodio je samnom svaki slobodni trenutak. samo primjera radi; iz MUC smo se doselili u ST, a ja sam htjela roditi u RI i zadnja dva mjeseca bila sam kod mame. on je utorkom u 5 isao iz ri da bi do 11 bio u st. odradio predavanje i vratio se u ri....i tako svaki tjedan. to se zove ljubav .
bilo nam je tesko i to prvenstveno radi toga jer nismo imali pomoc sa strane pa smo imali jako malo vremena za nas, ali sad je ad vec "veliki" decko, puno je lakse pa je i nama bolje, a nasa veza svakim je danom sve kvalitetnija.

[nenaa]

lillifee jako si hrabra. Uvijek se divim tako snažnim ženama. Ja sebe doživljavam ko kmezicu.

[dunja&vita:-)))]

Moje je mišljenje da sretni brakovi rodjenjem djeteta mogu postat samo još sretniji,a onim nesretnima dijete unese samo dodatnu pomutnju i posluži kao izgovor za sve ono što nije valjalo i prije rodjenja djeteta.
A sad iz vlastitog iskustva, rodjenje moje male mrvice učvrstilo je naš odnos i samo potvrdilo sve ono što sam i prije mislila o svom suprugu...naravno da ima trenutaka kad je teško, kad smo oboje i nervozni i neispavani, ali samo da kažem da je mm već tjedan dana budan svaku noć sa malenom,da ujutro nakon neprospavane noći ide na posao samo da ja malo predahnem. Mislim da to sve govori.

[sonata]

Mi smo se definitivno jos vise zblizili. Tome sigurno pridonosi i cinjenica sto MM radi 4 sata dnevno i sto smo puno zajedno. Ustvari vise nego kad smo oboje radili. Znamo se zakaciti ali kako mi kazemo-bude nam dosadno pa malo moramo. Ali sad je doslo do toga da se usred svadje pocnemo smijati jer uvidjamo koliko su glupe stvari oko kojih se prepiremo

Kada vidim koliko voli L. i koliko se njome bavi, jednostavno se svaki put ponovo zaljubim u njega.

Sto se fizickog dijela tice, prvo smo bili napeti (tj. ja) sto beba ne dolazi odmah pa je s... postao-da li je sada pravi dan ili nije? Sto je bilo katastrofa. Onda sam za vrijeme trudnoce stalno imala gljivice i sve me peklo pa je bilo koma E zato smo sad konacno dosli na svoje!! I bolje je nego ikad :D

[Trina]

Moje je mišljenje da sretni brakovi rodjenjem djeteta mogu postat samo još sretniji,a onim nesretnima dijete unese samo dodatnu pomutnju i posluži kao izgovor za sve ono što nije valjalo i prije rodjenja djeteta.

Mislim i ja tako nekako. Ali opet, ne slažem se s tobom. Jer ja mislim da nesređenim brakovima dijete donosi pomutnju na dugoročno a isto tako mislim da u većini urednih brakova dolazi do laganih kriza u početku roditeljskog staža i da je to sasvim normalno. Ovo zadnje što si napisala da dijete služi kao izgovor za sve što nije valjalo..oprosti ali meni je to teška glupost. Ja ne znam tvoju situaciju ali daj zamisli, imaš preaktivnog dječaka od godinu ipo koji nikad ne spava, noću je tulum, konstantno plače i visi ti za vratom jer ne želi nikog osim tebe, pišanje i tuširanje je nemoguća misija jer plaaačeee, a tek si rodila i imaš novorođenče kraj sebe koje ima svoje potrebe. I naravno ,ne spava noću. Kome je tu do braka i održavanja krasnih odnosa sa mužem ??Mislim da su to posebno osjetljiva razdoblja kad se brak stavlja na drugo mjesto a zajedničkim snagama trudi se preživjeti rođenje djeteta i prve sitne godine roditeljstva.

[Peterlin]

Nama su djeca oplemenila vezu i dala drugaciji smisao zivotu. Medjutim, treba uzeti u obzir da smo bili blize 40-tima nego 30-tima kad su oni napokon stigli...

S druge strane, gledam oko sebe nase vrsnjake koji imaju odraslu djecu - sad ti ljudi prozivljavaju drugu mladost jer djeca su samostalna, a mi... ucimo citati i pisati! Eto, kad covjek bolje razmisli, sve na kraju dojde na svoje mjesto, ali da ima teskih trenutaka, a i duljih razdoblja - ima. Uvijek. Drzim vam svima fige da uspijete izvuci najbolje iz svoje konkretne situacije.

[Trina]

A ima djece i djece. Ne možeš niti usporediti kakav je život sa mirnim djetetom i onim malo nemirnijim. To je neusporedivo i onaj tko nema nemirno, preaktivno, otvoreno, slobodno duhom i tijelom i živahno dijete uopće ne može znati što znači odgajati takvu osobicu. Iako, to bi bio sad za drugu temu ali htjedoh reći da naš brak nije imao svoje krize zato što je izgrađen na klimavim ili lošim odnosima nego zato što nije lako izdržati tempo naše djece. I kad rodiš u 5 godina troje djece onda ti nekako brak dođe kao sporedna stvar. :/

[Anci]

Mi smo nekako istinski zajedno "rodili" našu djecu. I zajedno prolazili sve poteškoće (prvo da u opće dođemo do djeteta, pa prvi prvi mjesec (i silni problemi sa dojenjem), pa kasniji razvoj djeteta, sada drugo dijete i sve ono što proširenje porodice nosi). Naš se odnos produbljivao, MM je uvijek bio uz mene, a ja ga nikad nisam "zaboravljala" zbog djece. Trudimo se da svaki slobodni trenutak posvetimo jedno drugom, makar se samo osmjehnuli, ili dodirnuli rukama, zagrlili ili rekli jedno drugom da si nedostajemo, ili smo se poželjeli, da pošaljemo jedno drugom poruku da mislimo jedno na drugo, i ako je trenutna životna organizacija na štetu naše intime. U opće nismo imali bračnih kriza zbog djeteta, a mislim da je za to zaslužno obostrano razumjevanje i maksimalna tolerancija, te obostrano stavljanje djeteta na vrh prioriteta, bar za ovaj potrebni period.

Stroberice
Baš si lijepo ovo rekla. Tako je nekako i nama.

[dunja&vita:-)))]

Trina,ono što sam ja htjela reći je da brak koji je izgrađen na ljubavi, poštovanju, međusobnom pomaganju i uvažavanju se neće samo tako raspasti nakon dolaska bebe. Naravno da je teško i da je neko vrijeme beba u prvom planu, ali u brak smo ušli zbog nas, a ne zbog djeteta. Naše malo sunce je samo nadogradnja naše ljubavi. A brakovi u kojima toga nije bilo prije bebe, mislim da je iluzorno očekivati da će se to sve odjednom pojaviti u neprospavanim noćima...

[Biomama]

Samo mi nije jasno kako zene su spremne za sve te obaveze i duznosti a muski su uvijek ti koji nekako stekaju i zaostaju iza nas... traze nekakav emotivno bjeg od tog silnog pritiska... kako nemogu da razumiju kroz sta mi prodjemo sa tim radjanjem djeteta..

nekad se stvarno pitam da li su muskarci i zene uopste i napravljeni da budu zajedno.. nekad mislim da bi mi zivot sa zenama /drugim majkama bio puno laksi...

[rinama]

Samo mi nije jasno kako zene su spremne za sve te obaveze i duznosti a muski su uvijek ti koji nekako stekaju i zaostaju iza nas... traze nekakav emotivno bjeg od tog silnog pritiska... kako nemogu da razumiju kroz sta mi prodjemo sa tim radjanjem djeteta..

nekad se stvarno pitam da li su muskarci i zene uopste i napravljeni da budu zajedno.. nekad mislim da bi mi zivot sa zenama /drugim majkama bio puno laksi...

:/ Da, tak nekak i ja mislim.
Ne želim omalovažavati ničije partnere, jer znam i vjerujem da tamo negdje postoji to savršeno muško koje podjednako sa svojom partericom nosi teret roditeljstva i ostaje čvrsto muško na kojeg se možeš osloniti u svakom trenutku. No nažalost to je takva rjetkost, bar je ja ne susrečem u okolini u kojoj živim.

[abonjeko]

Samo mi nije jasno kako zene su spremne za sve te obaveze i duznosti a muski su uvijek ti koji nekako stekaju i zaostaju iza nas... traze nekakav emotivno bjeg od tog silnog pritiska... kako nemogu da razumiju kroz sta mi prodjemo sa tim radjanjem djeteta..

nekad se stvarno pitam da li su muskarci i zene uopste i napravljeni da budu zajedno.. nekad mislim da bi mi zivot sa zenama /drugim majkama bio puno laksi...

:/ Da, tak nekak i ja mislim.
Ne želim omalovažavati ničije partnere, jer znam i vjerujem da tamo negdje postoji to savršeno muško koje podjednako sa svojom partericom nosi teret roditeljstva i ostaje čvrsto muško na kojeg se možeš osloniti u svakom trenutku. No nažalost to je takva rjetkost, bar je ja ne susrečem u okolini u kojoj živim.

I ja se slažem s Biomamom...naša veza se uvelike pogoršala...SLOBODA je zamijenjena ZATVOROM i ako ne funkcionirate partnerski (kao jedno) sve se svali na ženina pleća (jučer sam pročitala jedan termin za svemoguće majke - millennial mums"..."iAge 27 or younger, Millennial Mom is the newest mom on the block, and she's the first generation to use technology to seamlessly blend work and life. Not long out of college or high school, she's facing many firsts: marriage, babies, insurance, jobs, maybe even owning a house. Hyper-connected and beyond tech savvy, Millennial Mom's world is both physical and virtual, bringing social connection and life-skills management as close as a computer or cell phone. She's busted out of previous generations' isolation challenges during those early, tethered-to-the-house years. You'll find her plugged into Myspace.com or TheNest.com, sharing worries, excitement, and ideas with her online family."

OK je što nas je svijet okarakterizirao,a li najgore je što se takve uloge sve više i više počinju prihvaćati, pa ako iti malo izostaješ iz tog okvira nesposobna si...

Mislim i da financije igraju veliku ulogu u odnosu partnera. Drugačije je kada si obitelj može priuštiti privatnu dadilju, mjesečnu večeru, pokoje putovanje...izlazak...tada je moguće naći pravodoban i pravovaljani ventil...nažalost, većina ljudi štedi na sebi dajući drugima (djeci) stvarajući pomalo neke "fiktivne" frustracije i nezadovoljstva životom...Ja sam rodila s 21 i tek sada znam da djevojka s 21 godinom nikako nije spremna za jedan odgovoran odgoj djeteta...moj nevjenčani partner ima 33 god. (ja sada imam 24) i uvelike se razlikujemo...on je smireniji, pasivniji i strpljiviji tip (što ide sukladno njegovim godinama), a ja sam vjetar...potpuno neograničen i egzistencijalno mi je potrebna SLOBODA kretanja...sada je nemam i patim (ali Nila tu nije kriva)...kriva je naša pre-raspodjela zadataka i shavaćanja istih...ipak, mislim da smo svi mi u globalu sebični i da svi mi pikušavamo prvo sebe rasteretiti (pa makar to bilo i na teret drugih) kako bi mogli nesmetano funkcionirati...i mislim da je veza pitanje organizacije i poštovanja (što je izuzetno bitno) te koordinacije "sebičnosti" i veza je i ograničavanje...veza je i ustupak...

[sonata]

Mislim i da financije igraju veliku ulogu u odnosu partnera. Drugačije je kada si obitelj može priuštiti privatnu dadilju, mjesečnu večeru, pokoje putovanje...izlazak...tada je moguće naći pravodoban i pravovaljani ventil...nažalost, većina ljudi štedi na sebi dajući drugima (djeci) stvarajući pomalo neke "fiktivne" frustracije i nezadovoljstva životom...Ja sam rodila s 21 i tek sada znam da djevojka s 21 godinom nikako nije spremna za jedan odgovoran odgoj djeteta...moj nevjenčani partner ima 33 god. (ja sada imam 24) i uvelike se razlikujemo...on je smireniji, pasivniji i strpljiviji tip (što ide sukladno njegovim godinama), a ja sam vjetar...potpuno neograničen i egzistencijalno mi je potrebna SLOBODA kretanja...sada je nemam i patim (ali Nila tu nije kriva)...kriva je naša pre-raspodjela zadataka i shavaćanja istih...ipak, mislim da smo svi mi u globalu sebični i da svi mi pikušavamo prvo sebe rasteretiti (pa makar to bilo i na teret drugih) kako bi mogli nesmetano funkcionirati...i mislim da je veza pitanje organizacije i poštovanja (što je izuzetno bitno) te koordinacije "sebičnosti" i veza je i ograničavanje...veza je i ustupak...

Slazem se. Ja sam srecom jos na faksu dobila posao koji je nakon diplome postao odmah na neodredjeno. I imala sam svoj kruh u rukama. Sada kada primam 2660kn roditeljske naknade, osjecam se jadno i od tuda krecu mnoga moja nezadovoljstva koja iskaljujem na MM. Ovom prilikom ga moram pohvaliti jer on je jedan od onih koji je preuzeo svoj dio roditeljstva i apsolutno mu nista ne mogu zamjeriti. Za novce uvijek govori da su nasi a ne moji i njegovi. Ali boli me cinjenica da platim kredit za kucu i jos par sitnih racuna i to je to, nema vise...Onako, nemam taj jedan dio gdje mogu otici i kupiti si, nebitno sta, olovku za oci za 10kn. Inace nisam rastrosan tip ali volim tu svoju mogucnost da si tu i tamo kupim sitnicu koja me veseli. I onda cesto planem na njega, jer sam ustvari ljubomorna sto sam se ja nasla u toj situaciji a ne on. A potpuno je logicno da ja ne radim a ne on, jer on ima krace radno vrijeme i ovako smo zapravo puno zajedno, svi troje.
Znam da cu kada se vratim na posao biti puno umornija ali veselim se toj svojoj maloj mogucnosti da ne moram govoriti-ej, uzela sam ti 10 ili 20kn iz novcanika Nije da on to trazi od mene ali nekako osjecam potrebu reci mu, da zna ako nesto planira, koliko novaca ima.

[krumpiric]

eto, ja sam rodila s 22. I mm je imao 22. I bili smo itekako spremni.
:/
Nebi rekla da su godine neki relavantan podatak. Ovisi što nose sa sobom.
Mi smo prolazili sve zajedno i nije nam bilo superlako. O tadašnjim financijama neću ni pričat, jer je to više smješno nego žalosno. Il obrnuto , pa se ne slažem...
nebi rekla da je išta "zamrlo" među nama, il da se ne slažemo jednako. I BOLJE u svakom smislu te riječi
Ne očekujemo svi iste stvari od života, nismo spremni jednako davati, šta je okej....ne dira nas sve jednako ni činjenica da jesmo/nismo financijski ovisne. Mene nije dirala na određeno vrijeme. Jer sam znala da je to određeno vrijeme...

mm nikad nije tražio bijeg, osim ako je košarka petkom bijeg
uvijek je bio fizički i psihički potpuno prisutan. Makar je, kao što rekoh, imao 22...

[Lili75]

krumpirić, prekrasno !!!

Evo čitam vaše priče i polako se pripremam za porod pa da vidim što mi me moglo čekati

U zadnje vrijeme mi svi nekako kukaju kako nemaju vremena za sebe,da se umorni, iscrpljeni, ali ja ni ne očekujem da imam vremena s malom bebicom koju smo čekali duge 3 godine i da sa mfull of energy. Možda sam samo realna ili... Baš me zanima kakvo će biti moje iskustvo, ali MM-a mislim "postrojit" od prve ako se sam ne postroji, ali sad sam skoro sigurna da će biti nježan i brižan tata.

Javim vam se na ovaj topic tamo negdje koncem lipnja kad prođu prva 2 mjeseca

[kahna]

U svakom slučaju gora.
Ali ne zbog djeteta nego isključivo zbog nas.
Ne povezujem dolazak djeteta (a i trudnoću) s tim, ono je bilo samo "okidač" da još neke stvari koje ne štimaju isplivaju na vrh.

Što je to točno što nas je udaljilo miljama jedno od drugoga,
natovarilo problema i neslaganja na leđa - još uvijek ne znam.

Dal moji podivljali hormoni u trudnoći ili nakon poroda,
...moja uloga full time mame (sa vrlo vrlo malom pomoću MM-a a tako i razumjevanja),
...dali sam se ja promjenila
...ili se on promjenio
...ili smo isti i netolerantni, neempatični i još štošta, što ranije nismo primjetili/trebali :/

Nemam pojma, samo sam sigurna da dijete nije krivac.

[gita75]

Nemam pojma, samo sam sigurna da dijete nije krivac.

Nije djete krivac, ali je svojevrsni filter koji ti ne dopušta da nastaviš idealizirati stvari i trpati probleme pod tepih.
To sam primjetila u svim vezama koje su zaštekale nakon dolaska djeteta (ovih par što ih znam).
Obrazac je uvijek isti: dvoje se gledaju kroz ružičaste naočale, sve je super, oni se super slažu jer u biti jedno uvijek ide drugom niz dlaku. Komunikacija je na razini: šta ćemo jesti danas?
I onda dođu djeca koja neminovno izvlače iz nas ono najgore. Nemojte me krivo shvatiti, ali u vezi u kojoj je komunikacija loša, koliko god da je djete željeno, umor i frustracija zbog toga jer se par ne razumije čini svoje.
Puca veza. Ili u boljem slučaju traže stručnu pomoć i uče komunicirati.

[Sani1612]

Naša veza nakon rođenja bebe je bolja, ljepša i kvalitetnija nego ikad.Cijelu trudnoću je bio uz mene i u svemu mi pomagao i podržavao me.Nakon poroda još i više. Odgovoran je i zabavan tata, i najbolji partner u svemu. I mislim da to nema veze s godinama, imamo oboje 23. a sad da je uvijek sve ružičasto - nije...ali mislim da u životu ni ne treba uvijek tako biti. Živimo,volimo se i uživamo u našem anđelu...

[gita75]

Nisam mislila da je svima sve ružičasto. U svakoj vezi dolazi do problema i trzavica. Ako ne možemo ili ne znamo ili ne želimo rješavati probleme prije ili kasnije nas zaguše.

[Smajlić]

dolazak djece je na nas definitivno djelovao pozitivno. istina da imamo puno manje vremena za sebe, ali zato kad smo sami to dobro iskoristimo. Uvijek puno razgovaramo, u svemu smo si podrška. Djeca su bila apsolutno željena i nisu nam poremetila nikakve "planove". Jednostavno su bila logičan slijed naše ljubavi i prijateljstva. a možda nam se jednog dana pridruži još jedan član.

[abonjeko]

Nemam pojma, samo sam sigurna da dijete nije krivac.

Nije djete krivac, ali je svojevrsni filter koji ti ne dopušta da nastaviš idealizirati stvari i trpati probleme pod tepih.
To sam primjetila u svim vezama koje su zaštekale nakon dolaska djeteta (ovih par što ih znam).
Obrazac je uvijek isti: dvoje se gledaju kroz ružičaste naočale, sve je super, oni se super slažu jer u biti jedno uvijek ide drugom niz dlaku. Komunikacija je na razini: šta ćemo jesti danas?
I onda dođu djeca koja neminovno izvlače iz nas ono najgore. Nemojte me krivo shvatiti, ali u vezi u kojoj je komunikacija loša, koliko god da je djete željeno, umor i frustracija zbog toga jer se par ne razumije čini svoje.
Puca veza. Ili u boljem slučaju traže stručnu pomoć i uče komunicirati.

X...potpisujem i ističem kako ja nisam bila isključiva govoreći kako su godine jedini parametar koji je bitan za obiteljski (ne)sklad...... A, kako se postovi nižu tako vidim da se potvrđuje nečija teza koja kaže da ako ste i prije rođenja kvalitetno funkcionirali u vezi (braku), nakon rođenja bebice situacija ostaje ista ili bolja...za one koji sa svojim partnerima nisu kvalitetno funkcionirali na svim razinama, nakon rođenja djeteta situacija ostaje ista ili postaje gorom...E, sada neki spoznaju lošu vezu prije rošđenja djeteta, a neki jednostavno ne...nekima je potreban veliki životni preokret (kao što je rođenje djeteta) da bi shvatili s kim žive... :/

[puntica]

naša se veza definitivno promijenila kad sam zatrudnila.

nismo planirali djecu, bar ne u bliskoj budućnosti pa nam je moja trudnoća bila šok, pogotovo meni. jako sam se dugo borila s nekom vrstom depresije (sve do prije par mjeseci) a mm mi je bio podrška, tj. pokušavao je biti. Ali nije išlo. meni nije trebala podrška (išlo bi mi na živce kad bi me netko tješio) nego samo vrijeme da dođem k sebi.

svađali smo se...ko pas i mačka, čak smo se par puta dogovarali da bi bilo najbolje da se rastanemo jer će dijete patiti uz takve roditelje, a i sami ne možemo više

kad je prošlo malo vremena i ja sam konačno došla k sebi (uvelike je pomogao povratak na posao, biti stalno kući jednostavno na mene djeluje..LOŠE, a nisam bila toga svijesna dok se nisam maknula iz kuće) sve su se stvari posložile.

slažemo s kao što se nikad nismo slagali (a skupa smo 11,5 godina), razumijemo se u svemu, oko djeteta se oboje angažiramo, ali se jako jako trudimo ne zapostaviti NAŠE potrebe...puno pričamo, mazimo se, svaki trenutak koji možemo provodimo skupa (to je uglavnom kad dijete spava), čak se uspjevamo dogovoriti i oko stvari oko kojih nikad nismo (spermanje stana, npr.)


mislim da nas je činjenica da smo postali roditelji nekako spustila na zemlju, da smo shvatili da se moramo skulirati i dogovoriti kako dalje. bilo je teško, ali uspjeli smo :D

[dunja&vita:-)))]

Puntice, mislim da je tvoja priča pokazuje ono što je ustvari prava ljubav.
Zajedno ste prošli kroz krizno radoblje, niste digli ruke od svoje veze onda kad je bilo teško, iako sama kažeš da je bilo trenutaka kad ste oboje mislili da ne ide dalje, i na kraju ste iz te krize izašli sretniji i zaljubljeniji nego ikad. Prekrasno. Prava, stvarna ljubavna priča.


U teškim trenucima se uvijek iskristalizira dal nešto je ili nije, dal te netko voli ili ne voli, dal se na nekog možeš oslonit i dal nekom možeš vjerovat...
Kao što je netko već napisao, lako je biti zaljubljen u idealnim uvjetima, kad na svijetu ne postoji ništa osim vas dvoje. Ali kad iz susjedne sobe u 2 ujutro začuješ plač, a u tvom tijelu više nema trunke snage i u sebi moliš za još samo 5 minuta sna, a netko te pomazi po kosi i kaže "spavaj, ljubavi, ja ću..."- onda je to ono pravo

[Kavin]

Kod nas je zatajila ona strana vezana za fizički kontakt, kod mene je nakon poroda nastala blokada i nikako sa mrtve točke ... sve je to u glavi. ( neću reći da je porod jedini krivac, ali bio je jako težak sa dosta dug i kompliciran i ostavilo mi je veliku traumu u glavi, svjesno i podsvjesno ).
MM je jako strpljiv sa mnom što se tiče toga ( a možda je već i odustao i pomirio se sa stvarima kakve jesu ), ali ja si polako već idem na živce, a ne znam se noisiti s tim i malo mi fali samopouzdanja na tom nivou ( inače ga imam viška, ako mogu reći ).

Možda pišem malo zbrkano, ali ne mogu reći da je lošije po pitanju komunikacije osim da sam ja laka na okidaču, ali opet, uvijek sam i bila, ali problem je onog maženja - fizičke bliskosti ( mislim da bi svako takvo druženje moglo odvesti znate već kam, pa ga izostavljam u potpunosti, a opet mi fali...ne znam jel me razumijete ) blokada za tu vrstu odnosa mi je veliki teret i nikako da smognem snage i odgurnem ju, nekako mislim da bi se onda osjećala kao nova i ponovo preuzela kontrolu nad svojim životom.

[andrea2405]

sexualni zivot gotovo nikakav jer ja nisam imala zelju nikakvu....ali ovaj drugi odnos je bio puno gori..moj se muz nekako promjenio...nije prisan samnom,pa pomalo i izbjegava na određeni nacin...mislim da je to velika promjena kad dođe dijete u kucu pogotovo prvo,pogotovu muskima ne svima ali ih ima...mi se zene ipak povezujemo s dijetetom u trudnoci a oni to nemogu....ja osobno za svoga mislim da se osjeca zapostavljeno od strane mene a i malene jer je ona vezana jako za mene....

[abonjeko]

sexualni zivot gotovo nikakav jer ja nisam imala zelju nikakvu........

Iz perspektive muškarca (a izuzetno lako se mogu poistovjetiti s drugim osobama; empatija mi je oduvijek bila jača strana) mislim da bi mi ovo bilo daleko najveća kazna i okidač za sva druga (ne)slaganja koja bi se nedostatkom sexa multiplicirala, odnosno predimenzionirala! :/

[Kavin]

abonjeko ovo je istina što pišeš...sve je nekako napeto zbog toga, znamo da je problem, ali nitko ništa...ni trt ni mrt
Mislim mm je pokušavao prije i jedno vrijeme sam pokušavala u sebi zapaliti vatricu, ali jednostavno ne dolazi, a htjela bi nije da nebi. Milim nije problem odraditi, ali kad izostane osjećaj ne vidim svrhu i to mi je korak unazad.
Možda bi trebala hormone prekontrolirati :/

[abonjeko]

abonjeko ovo je istina što pišeš...sve je nekako napeto zbog toga, znamo da je problem, ali nitko ništa...ni trt ni mrt
Mislim mm je pokušavao prije i jedno vrijeme sam pokušavala u sebi zapaliti vatricu, ali jednostavno ne dolazi, a htjela bi nije da nebi. Milim nije problem odraditi, ali kad izostane osjećaj ne vidim svrhu i to mi je korak unazad.
Možda bi trebala hormone prekontrolirati :/

Da sam ja na tvome mjestu, Kavin ja bih gledala to riješiti što prije...ako treba početi od nekog psihologa pa dalje kuda god treba...možda, što kažeš, i na hormonalni pregled...jer mene bi, na tvome mjestu, najviše kopkalo na koji način on zadovoljava svoju potrebu (svjesno znajući da je nekako mora zadovoljiti!)... :/ ...

Bilo kako bilo - poduzmi neke korake ka "naprijed"...barem da se pomaknete s "mrtve" točke!

[Kavin]

...jer mene bi, na tvome mjestu, najviše kopkalo na koji način on zadovoljava svoju potrebu (svjesno znajući da je nekako mora zadovoljiti!)... :/ ...

vuka se ne bojim ja tralalalala

ipak se mi malo bolje poznajemo, tako da povjerenje još nije u tom smislu narušeno, ali hvala ti na savjetima [/quote]

[abonjeko]

...jer mene bi, na tvome mjestu, najviše kopkalo na koji način on zadovoljava svoju potrebu (svjesno znajući da je nekako mora zadovoljiti!)... :/ ...

vuka se ne bojim ja tralalalala

ipak se mi malo bolje poznajemo, tako da povjerenje još nije u tom smislu narušeno, ali hvala ti na savjetima

[/quote]


---ma neeeeee, nisam mislila da varanje ili neke slične gluposti već bi me baš kopkalo na koji on način, kao jedan odrastao i zdrav čovjek zadovoljava nešto što mu je gotovo pa svakodnevno potrebno, a da ga istodobno i zadovoljava....ali, otišle smo malo u off!

[kahna]

Aj vas dvije iš tamo na orgazam. :razz:

Ionako je tema zamrla :/

[krumpiric]

sexualni zivot gotovo nikakav jer ja nisam imala zelju nikakvu........

Iz perspektive muškarca (a izuzetno lako se mogu poistovjetiti s drugim osobama; empatija mi je oduvijek bila jača strana) mislim da bi mi ovo bilo daleko najveća kazna i okidač za sva druga (ne)slaganja koja bi se nedostatkom sexa multiplicirala, odnosno predimenzionirala! :/

nebi rekla, to je do karaktera/osobe, nekim je ženama veći problem nedostatak sexa nego muškarcima
šta on mora zadovoljiti?Pa nije životinja, mora prvo i osnovno "pomoći" svojoj ženi da uvidi di se uopće nalazi njen problem :/ Nije poanta braka udovoljavanje, da se održimo. Nego zajedništvo. Ne kažem da seks nije bitan element, nego da mi nije normalno da žena u PPD ili sa "overtouched" simptomima od dojenja i boravka s bebom, mora "zadovoljiti" njegove potrebe da čuva vezu/brak-apsurd.

[kahna]

krumpiric potpis.
Baš to sam i prošla i svojevremeno pitala MM-a kako "zadovolji" potrebu (ako je ima)
kad se meni "neda" pa se onda njemu "neda" pa tako prođe mjesec - dva
Samo me zbunjeno pogledao - da o kakvoj potrebi/krizi ja pričam :/
da kaj mislim, kaj je on?

I sad više ne idem OFFT

[abonjeko]

sexualni zivot gotovo nikakav jer ja nisam imala zelju nikakvu........

Iz perspektive muškarca (a izuzetno lako se mogu poistovjetiti s drugim osobama; empatija mi je oduvijek bila jača strana) mislim da bi mi ovo bilo daleko najveća kazna i okidač za sva druga (ne)slaganja koja bi se nedostatkom sexa multiplicirala, odnosno predimenzionirala! :/

nebi rekla, to je do karaktera/osobe, nekim je ženama veći problem nedostatak sexa nego muškarcima
šta on mora zadovoljiti?Pa nije životinja, mora prvo i osnovno "pomoći" svojoj ženi da uvidi di se uopće nalazi njen problem :/ Nije poanta braka udovoljavanje, da se održimo. Nego zajedništvo. Ne kažem da seks nije bitan element, nego da mi nije normalno da žena u PPD ili sa "overtouched" simptomima od dojenja i boravka s bebom, mora "zadovoljiti" njegove potrebe da čuva vezu/brak-apsurd.

Eh, sada još samo ovo....izgleda da imam drugačije iskustvo...poznajem puno žena koje nikada nisu niti doživjele pravi orgazam pa niti ne znaju kakav osjećaj im nedostaje...ipak, ne poznajem niti jednog muškarca koji ima aktivan spolni život, a ne doživljava orgazme...u tom pogledu on ima jaču "životinjsku" potrebu za zadovoljavanjem svoje želje od žene (u tom pogledu sam mislila da je muškarcima teže zatomiti tu svoju organsku "porebu") Slažem se, nije poanta braka udovoljavanje, to nisam nikome preporučila niti propagirala...Poanta zaista jest zajedništvo, ali i sexualnost (davanje i uzimanje) je zajedništvo i ako tog zajedništva nema u jednom bitnom fragmentu veze (recimo sexualnost je jedan od tih fragmenata) problem će se reflektirati na jednom od partnera koji "trpi" (apstinira)...i onda to automatski postaje zajednički problem...Uopće ne smatrama kako Kavin išta "mora" učiniti, a najmanje u takvim okolnostima zadovoljavati potrebu muškarca...naravno da to forsiranje (kao niti svako drugo forsiranje) nije normalno...ja sam je uputila da pokuša riješiti svoj problem, a ne mužev...jer isto tako nije zdravo niti normalno za jednu vezu da jedan problem postoji, da je osvješten, a da ga se ne rješava...ne zbog njezinog MM, već zbog nje same!!!! (ali, neugodno mi je analizirati nečiju tuđu vezu...ovo je bio primjer na kojemu smo trenutno zapele...) neka se tema kotrlja dalje, ne bih se ni sama više nepristojno zadržavala na tuđim "problemima"! MEA CULPA!

[Kavin]

Moje mišljenje je da brak (veza) nije konstanta, razvija se, raste, širi svoje navike, stječe iskustva zahvaljujući nama i svemu kroz šta prolazimo. U životu ima raznih faza, nisu sve crne ili ružićaste, ali bitno je razumijevanje i potpora...to je zajednica kojoj treba pridonositi kako ko može i raditi na njoj, ali naravno sukladno fazi kroz koju prolazi ( dozvoljeno je i stagnirati ).
Mi žene joj pridonosimo na svoj način, nikako isti na koji pridonose muškarci i to je normalno.

Ja vjerujem da je svaka faza novo iskustvo koje će nas za ubuduće ojačati i odrediti naš način razmišljanja, napraviti nas senzibilnijima prema određenom problemu ili ga osvjestiti na način da ćemo se znati nositi sa time kako stvari trenutnoi stoje...a budućnost što nosi to nitko ne zna.

Gledam svoje susjede koji su u svojim 40-tima i imaju kćer 20- tih god. - oni sad tek žive svoju vezu, šta su sve prošli - gradili kuću, postali roditelji rano, pa zar stvarno netko može pomisliti da je uvijek sve bilo savršeno...oni tek sada uživaju jedan u drugom i to se vidi, a nije uvijek bilo tako.

Usponi i padovi su sastavni dio života i sve dok se netko ne preda život ide dalje i tako to mora biti...ruku na srce inače bi bilo dosadno

Da li će netko ovaj period života proživiti kao procvat veze ili kao da je malo "korova" izraslo u nekad "besprijekornom vrtu" to je individualno.
Slažem se i s tim što je netko gore spomenuo da dosta ovisi i o tome kakvo je dijete ( ja imam živo na kvadrat od prvog dana ) sve to na nas ostavlja svoj pečat i na neki način određuje tok kojim će se šta odvijati.

Mogla bi još, ali neću

[abonjeko]

Moje mišljenje je da brak (veza) nije konstanta, razvija se, raste, širi svoje navike, stječe iskustva zahvaljujući nama i svemu kroz šta prolazimo. U životu ima raznih faza, nisu sve crne ili ružićaste, ali bitno je razumijevanje i potpora...to je zajednica kojoj treba pridonositi kako ko može i raditi na njoj, ali naravno sukladno fazi kroz koju prolazi ( dozvoljeno je i stagnirati ).
Mi žene joj pridonosimo na svoj način, nikako isti na koji pridonose muškarci i to je normalno.

Ja vjerujem da je svaka faza novo iskustvo koje će nas za ubuduće ojačati i odrediti naš način razmišljanja, napraviti nas senzibilnijima prema određenom problemu ili ga osvjestiti na način da ćemo se znati nositi sa time kako stvari trenutnoi stoje...a budućnost što nosi to nitko ne zna.

Gledam svoje susjede koji su u svojim 40-tima i imaju kćer 20- tih god. - oni sad tek žive svoju vezu, šta su sve prošli - gradili kuću, postali roditelji rano, pa zar stvarno netko može pomisliti da je uvijek sve bilo savršeno...oni tek sada uživaju jedan u drugom i to se vidi, a nije uvijek bilo tako.

Usponi i padovi su sastavni dio života i sve dok se netko ne preda život ide dalje i tako to mora biti...ruku na srce inače bi bilo dosadno

Da li će netko ovaj period života proživiti kao procvat veze ili kao da je malo "korova" izraslo u nekad "besprijekornom vrtu" to je individualno.
Slažem se i s tim što je netko gore spomenuo da dosta ovisi i o tome kakvo je dijete ( ja imam živo na kvadrat od prvog dana ) sve to na nas ostavlja svoj pečat i na neki način određuje tok kojim će se šta odvijati.

Mogla bi još, ali neću

X...od prve do zadnje riječi...

Slažem se...evo, ja sam u 24.godini...i znam da će moj život početi tek s 40.-ak godina...pravi život...tko kaže da svi trebaju pronaći svoju životnu sreću u 20.-ima...marketing nam je nametnuo kult ljepote i mladosti za kojim trebamo čeznuti...a zapravo pravi, realni, osjetilni, iskustveni i spolno sazrijeli život žene je na samom vrhuncu u 40.-ima i mislim da je to jedno divno živtono razdoblje kojemu se unaprijed radujem....djeca velika, mi staložene, jasne i "premazane" velikim iskustvima....gdje možemo naći bolju kombinaciju za užitak... Je li tako??? Pitam ove preko 40 godina???

[argenta]

Je li tako??? Pitam ove preko 40 godina???

Ja nisam od tih, ali moja mama (koja jest) odgovorila bi ti potvrdno, žena se totalno preporodila otkad smo se seka i ja odselile. Nikad je nisam vidjela toliko sretnu, živahnu a s druge strane vazda spremnu da nam i dalje bude na raspolaganju. Ja stvarno i svoju mamu

A što se tiče djece i veze, moje iskustvo je da su djeca kao neka pojačala, slično drugim intenzivnim i životno mijenjajućim iskustvima. Kao da pojačavaju kod nas ono što nam je važno, dovode naše reakcije do krajnosti, ali i ističu ono najbolje. Čini mi se da isto djeluju na vezu, pojačavaju njene i pozitivne i negativne strane i emocije. Neki parovi to lakše podnesu, drugi teže.

[Anemona]

dunja&vita je napisala:

U teškim trenucima se uvijek iskristalizira dal nešto je ili nije, dal te netko voli ili ne voli, dal se na nekog možeš oslonit i dal nekom možeš vjerovat...
Kao što je netko već napisao, lako je biti zaljubljen u idealnim uvjetima, kad na svijetu ne postoji ništa osim vas dvoje. Ali kad iz susjedne sobe u 2 ujutro začuješ plač, a u tvom tijelu više nema trunke snage i u sebi moliš za još samo 5 minuta sna, a netko te pomazi po kosi i kaže "spavaj, ljubavi, ja ću..."- onda je to ono pravo

Potpisujem i dodam .

[Peterlin]

Dolazak djeteta traži prilagodbu. To je sve! A ne možemo od bebe očekivati da se prilagodi - MI to moramo učiniti, svatko na svoj način....

[elin]

zima, moj brak je krenuo totalno nizbrdo od kada se mala rodila i trenutno sam u postupku razvoda. Dobro si napravila što si frendici napomenula da do toga može doći i zaista si u pravu. Ja sam mislila, jer takvo je mišljenje gotovo svih, da brak i veza procvjetaju nakon što dođe dijete, međutim to u većini slučajeva nije istina. Samo sam se šokirala kad sam počela pričati sa frendicama i skužila da nakon dolaska djeteta imaju velikih problema u braku. Neke od njih su mi se povjerile da čak razmišljaju o razvodu - izgladile su odnose, ja nisam uspjela. Tak da mislim da si dobro napravila kaj si frendici to rekla, sjetiti će se toga kad krenu trzavice i znati će da je to o.k. i normalno.

[abonjeko]

dunja&vita je napisala:
Ali kad iz susjedne sobe u 2 ujutro začuješ plač, a u tvom tijelu više nema trunke snage i u sebi moliš za još samo 5 minuta sna, a netko te pomazi po kosi i kaže "spavaj, ljubavi, ja ću..."- onda je to ono pravo!

Da zaista, to je ono pravo...i mislim da se svaka žena u takvoj teškoj situaciji ne bi smjela zadovoljiti ničim manjim...jer sve manje je gaženje vlastitog samopoštovanja....

Priznajem, ja nemam takav tretman od strane partnera i nekada sam zbog toga jako, jako tužna!

[argenta]

Priznajem, ja nemam takav tretman od strane partnera i nekada sam zbog toga jako, jako tužna!

Nemam ni ja, ali pokušavam ne upasti zato u bed nego vidjeti koja je poruka iza tih riječi ili takve geste i na koji način to mm izražava. Ne mogu svi ljudi iskomunicirati ljubav, brigu i poštovanje na isti način. Neki govore kriptiranim jezicima koje je malo teže provaliti, ali to ne znači da ne osjećaju isto.

I, da, kad je loš dan, pms, previše posla... nisam ni ja presretna što onda još moram "dešifrirati" njegove poruke, ali obično se taj trud isplati. Ako ništa, onda zbog vlastitoga mira.