veza nakon dolaska djeteta

[Peterlin]

Rekla bih i da je to stvar komunikacije.... Ulovila sam i ja sebe da od muža očekujem da "gata" što ja želim i što meni treba. Nije išlo, bila sam ljuta i jadna, a onda sam naučila bolje - lijepo kažem što mi treba (bez cendranja i dizanja glasa) i to je to.

Ako me s druge strane muči što mm želi i treba, PITAM i opet sve pet. Ne inzistiram - nije svatko u svakom trenutku spreman to istresti na stol, ali opet.... ako ljudi ne razgovaraju, stvari s vremenom brzo ili polako krenu na lošije.

Puno toga se riješi ako i kada NAĐEMO vremena uspostaviti pokidane veze, ponovno počnemo razgovarati itd. Nemam kristalnu kuglu. Ne očekujem ni da je drugi imaju. Ako mi nešto treba - pokušavam to tražiti. Ako mi se čini da drugi (muž, djeca) nešto trebaju, pitam ih...


Eh, sad... Kad se moj stariji sin rodio, u prvim tjednima bila sam orijentirana 110% na njega pa nisam muža ni gledala. Kad mi je postalo preteško (noću ustajati itd.) zapitala sam se što nije u redu... Pa sam došla do zaključka da sam totalno zanemarila muža, a bogme i sebe i svoje potrebe - došli smo u situaciju da skoro uopće nismo razgovarali, bar ne kao prije braka. Od silne orijenitranosti na dijete, ja jednostavno muža nisam ni vidjela osim da mu kažem donesi-to-i-to, odnesi-smeće i sl. Ajoooooj! Uhvatih se za glavu (i on isto za svoju, jer očekivao je da "sve bude kao i prije"- oboje smo nekako napravili istu grešku i očekivali neke neizvedive stvari) ali kad smo konačno počeli ponovno razgovarati, brzo smo uspjeli to pokrpati.

A brzina oporavka i prilagodba na dijete je bolja ako su ljudi I PRIJE ROĐENJA DJETETA imali dobru komunikaciju i otvoren odnos. Ako to nije slučaj, zna biti teško... pa ipak, gdje je obostrane volje, obično se nađe i načina i na kraju sve to dobro završi. Ima i drugačijih slučajeva, ali nadam se tu ipak radi o manjini...

[ninavk]

E i kod mene je slično ovako,često sam tužna i ljuta jer mi nitko ne čita misli.Nakon trećeg poroda sam se strašno povukla u sebe i mislim kako me nitko ne razumije,a nisam nikom ni rekla kako mi je jer ako se pojadam onda ja neću biti super mama koja sve može sama.
Jako je bitna ta komunikacija između partnera.Probala sam par puta reći mužu što me muči i stvarno mi je pomagao ali bih ja opet nakon par dana ušutila i tako se vrtim u krug.
Kod mene je još problem što sam ja stalno sa djecom a muž ima takav posao da je često s ljudima i to puno ljudi i mislim da sam ja ljubomorna iako mu to neću nikad priznat.
A ako ovako nastavim samo će meni biti sve gore i gore.

[jasna_mirakul]

E i kod mene je slično ovako,često sam tužna i ljuta jer mi nitko ne čita misli.Nakon trećeg poroda sam se strašno povukla u sebe i mislim kako me nitko ne razumije,a nisam nikom ni rekla kako mi je jer ako se pojadam onda ja neću biti super mama koja sve može sama.
Jako je bitna ta komunikacija između partnera.Probala sam par puta reći mužu što me muči i stvarno mi je pomagao ali bih ja opet nakon par dana ušutila i tako se vrtim u krug.
Kod mene je još problem što sam ja stalno sa djecom a muž ima takav posao da je često s ljudima i to puno ljudi i mislim da sam ja ljubomorna iako mu to neću nikad priznat.
A ako ovako nastavim samo će meni biti sve gore i gore.

Isto ti je tako i kod mene, MM stalno putuje i stalno je u društvu sa ljudima dok radi, onda tu i tamo ako je u nekoj firmi koja ponudi ručak i to se zalomi..pa duže ostane..a ja?doma zarobljena,jedino kada je lijepo vrijeme otiđem sa malom u šetnju pa me to ispunjava..Odselili smo se, nemam nikog i to je sve,ali on to ne razumije i ne shvaća kako je meni biti stalno u stanu i svaki dan mi je isti..I priznam da sam ljubomorna i da mi sve to smeta,čak sam ga mislila ostavit samo da se maknem od njega..Jer od viška vremena kojeg uvijek imam stalno razmišljam što radi, s kim je i to me uništava..

[Maslačkica]

ali bih ja opet nakon par dana ušutila i tako se vrtim u krug

Ovo kod mene, npr. zna biti problem, tj. prestanem da se trudim i očekujem od drugih snagu i volju, tako reć, a znam da to mora doći od mene.

Vjerujem da je teško sa troje djece, ali evo, ako te tješi, ja nemam djece pa imam isti problem kao ti, iako je muž moj pored mene stalno. Problema imamo i svako se sam sa sobom bori, ali kada se izborim za sebe vidim kako zna biti lijepo, ali mi je teško se svakodnevno tjerati.
Imaš topik na filozofskom kutku imenom - što kad brak puca po šavovima. Možda tamo pročitaš nešto...

[ChikaPika]

prva par mjeseca su bila kao medeni mjesec. uglavnom smo se svi mazili. ja dojila, MM dodavao vodu, i puuuuno vremena provodili u krevetu gledajuci kako nas andeo spava u koljevci i koliko je lijep

s usponima i padovima, mislim da nasa veza svakako uspjesno prilagodava se novim uvjetima. nekako je drazesno sve to.

[ninanuna]

Slažem se s Chika Pikom. Kod prvog bebača prvih par mjeseci je bilo doslovce kao medeni mjesec. Stalno smo se mazili, promatrali našu kraljicu i jednostavno uživali u svakom zajedničkom trenutku. Mislim da su razgovor, međusobna tolerancija i spremnost na kompromis najbolje rješenje za dolazak prvog bebača, a isto tako svakog slijedećeg. I da definitivno, ono što je jedna forumašica napisala; iskoristiti svaki slobodni trenutak za običan dodir, poljubac ili jednostavnu rečenicu: volim Te! Sretno svima!

[Mrs Happy]

Mi smo u braku 13 godina. Da smo bebu dobili ranije, vise ne bi bili u braku. na zalost osjecam da sam dobila sina a izgubila muza. Mozda se situacija promjeni s vremenom, mozda je to samo pocetni sok (beba sada 4 mj), nadam se...

[Smajlić]

Mi smo u braku 13 godina. Da smo bebu dobili ranije, vise ne bi bili u braku. na zalost osjecam da sam dobila sina a izgubila muza. Mozda se situacija promjeni s vremenom, mozda je to samo pocetni sok (beba sada 4 mj), nadam se...

Žao mi je da je tako. Vidi kako će se stvari razvijati, ali ako ne ide, bolje je za oboje, a i za dijete, da izađete iz braka ako niste više sretni.

[ruza]

Mi smo u braku 13 godina. Da smo bebu dobili ranije, vise ne bi bili u braku. na zalost osjecam da sam dobila sina a izgubila muza. Mozda se situacija promjeni s vremenom, mozda je to samo pocetni sok (beba sada 4 mj), nadam se...

Ma posložit će se to sve vjeruj mi..Laganini..hormoni rade svoje,umor..Sve će biti dobro.Samo odvojite vremena za sebe...

[Pepita]

Mislim da je za naše stanje u obitelji jednim dijelom zaslužna i trogodišnja borba protiv neplodnosti :/
Kad je došla naša L isto kao da je oduvijek bila tu i evo sada nakon šest mjeseci nevjerojatno je da smo toliko dobro uhodani, kao da je oduvijek tu.
Nisu me drmali hormoni niti u trudnoći niti nakon poroda :/ što mi je uvijek bilo čudno, da nemam promjene raspoloženja, da sam prihvatila majčinstvo kao da sam oduvijek bila majka.
Mnogi mi kažu da je to stvar osobe.
Kada sam dobila menstruaciju nakon pet mjeseci od poroda ponovno mi se vratilo hormonalno ludilo baš nekako čudno da me menstruacija i dalje tako drma, a sama trudnoća i poslije poroda ništa :/

[Mrs Happy]

ti si pepita sretnica.
doduse, u trudnoci nitko nije bio smireniji od mene. unatoc visokorizicnoj trudnoci, mirovanju 1,5 mjeseci doma i jos 2 mjeseca u bolnici, ja sam bila cool.
ali od kad sam dosla doma, i nakon najmanje iskre planem. onda mi zao,... s druge strane MM je poludio, kao da i njega peru hormoni. grozna kombinacija.
by the way, mi smo se borili sa neplodnoscu 7 godina i covjek bi si mislio da nam je to bilo dovoljno vremena da se pripremimo...

[Anemona]

Mrs Happy, ja nekako mislim da je to početni šok. Kao što i kažeš, čekali ste bebu 7 godina i ipak je to ogromna, predivna stvar što ste ju napokon dobili. Bez obzira na svu pozitivu događaja, život vam se izokrenuo naglavačke, ipak ste godinama živjeli drugačije.
Dajte si šansu. Preispitajte što uistinu želite, pomognite jedan drugome prevladati i hormone i nervozu. Sve je to normalno kod velikih promjena, ali imajte na umu da je vaša promjena "na bolje", bila bi prava šteta da propustite biti obitelj, kad ste toliko to čekali. Sretno!

[Mrs Happy]

anemona, mislim da imas pravo i da je to samo sok od velike promjene. koliko god da svi kazu kako nista nije isto nakon sto beba dodje, zaista je to tesko zamisliti dok sami to ne iskusimo. Npr danas nam je bila godisnjica braka i po prvi puta nismo je obiljezili izlaskom, vecerom, posebnom paznjom, cestitkom. Nicim. Cak se nismo niti sjetili do poslijepodneva .
Ali bit ce bolje. Osjecam i vec sada da ide na bolje.