Jutros smo pokusali slijediti rodine upute i drzati jadno dijete na cici koliko treba.
Od 8 do 11h pocuclao je obje cice do ibera i onda nezaustavljivo, mahnito i poluludo krenuo urlati i mlatarati rukama, trpajuci ih u usta... Pokusali smo ga nositi da se podrigne, nista!
Ljuljuskati ga, njihati, nista! Samo jedan odgovor je moguc: gladno je za popizdit, a buduci da je cicati odbijao, jer u cicama vise nije bilo nista, nismo mogli drugo neg napraviti "dozu". Pojeo je 50ml, drzao sam ga na ramenu da podrigne i uredno je spavao oko sat vremena.
Nakon sto se probudio, opet je dobio malo cicu (ono sto se uspjelo stvoriti), pa je zaspao na jos pol sata.

Poslijepodne ista prica: bio je na cicama od 15.30 do 17.30, pa je nakon toga poceo iste pljuvati i bacati iz usta... (tesko je to opisati, to je mahnito urlanje uz odbijanje bilo cega sto "ne pusta mlijeko", mozes ga jedino ostaviti u sobi da urla sam dok se ne umori)

Zena je uredno bila spremna drzati ga i 24h na cici, ali nakon sto pocucla sve, on nece ni za majku bozju vise uopce gledati u cicu, a kamoli biti miran.

Naravno da smo mu slozili "dozu" 50ml i sad spava.

A sad nesto o bebacu i mami...

Rodjen je u Merkuru, u subotu 28.05. sa 2900 grama, da bi mu tezina nakon poroda pala na 2650.
Cijelu nedjelju dijete nije bilo uz mamu, jer nisu imali slobodnu sobu.
Tek u ponedjeljak ujutro je dijete doneseno na dojenje. U utorak je pusten kuci.
Termin je trebao biti 10.06., pa se izleda dijete malo "pozurilo", iako je rodjen normalno.

Kad smo bili kod pedijatrice na vadjenju krvi u petak, tri dana nakon sto je dosao doma ona ga je izvagala i imao je porodjajnih 2900g, tj, dobio je 250 grama za 3 dana.

E sad, buduci da nismo neki neuki zatucanci oko dojenja (zena je prosla i rodin tecaj) postavlja se pitanje: Da li je moguce da je on jednostavno halapljiviji od drugih?
Da mu cice, ma koliko pune, nisu dosta?

Moja zena ima 53 kile, koliko je imala i prije trudnoce, a u trudnoci je dobila samo 7 kila, koje je odmah izgubila. Ocito nije neka "krshna" zena, a i jos je izmucena od svih porodjajnih tegoba, tako da ona jednostavno ne bi mogla podnesti jos i muke po dojenju a la roda. Ne kazem da bi one krupnije i sisatije trebale imati vise mlijeka, ali nekako, to se cini... prirodnim.

Mi cemo ga i dalje redovito stavljati na cice prije bocice i DAO BOG I SVI DUSI SVETI da mu jednog dana bude dosta, ali ako i ne bude nije smak svijeta?! Ili mozda je?


Evo, trudio sam se opisati slucaj koliko mogu... a sad bi volio odgovoriti na neke thread-ove:

Za ivanu7997: Kak da stvorimo "mirno ozracje" kad nas to sve oko dojenja zdere?
Kak da budes opusten, kad si mrtav umoran i zabrinut zbog silnog deranja... To su dvije oprecne stvari i trenutno nas sve skupa smiri jedino bocica.

Za dille: Ovo sto si ti "za razliku od moje supruge imala oooogromnu podrsku supruga je krajnje bezobrazno i uvredljivo!!! Sto mislis da bi ja bio na rodinom forumu da nisam zabrinut i brizan suprug? Bolio bi me djon dal se hrani na dudicu, kasicu, flasicu ili uopce ne... A i volio bih te pitati oko tvoje "adaptirano" hranjene djecice: Imaju li kakav
vidljiv nedostatak? Jesu li bolezljivija, manje inteligentna, nedorasla? Ako su vec veci, kako se osjecaju jadna djeca kad im kazes da si "ocajna" jer si ih hranila na dudicu?

Za apricot: )) Ovo ti je sjajno pitanje! "Kako smo mogli dopustiti da dijete place toliko
dugo..." Pa eto, samo smo se pridrzavali i vjerovali u "rodine" upute... PA STO MISLIS DA MI NISMO NA SVE MILE NACINE POKUSAVALI DATI DA CICA?! STO MISLIS DA SMO GA ZATVORILI U SOBU I IZGLADNJIVALI? Nevjerojatno...

Za Anchie76 i Renatu: Hvala na lijepim savjetima, trudit cemo se koliko bude islo!

Za lejlu: Jos jedanput... supruga ima SVU MOGUCU podrsku koju moze dobiti i koju mogu dati. A jedino "isforsirano" misljenje je, ako se ja ne varam, ono udruge roda, gdje se forsira dojenje naustrb svega ostalog. (Da li i po cijenu pshihickog oboljenja djeteta i roditelja?)
STO CE TI SAVRSENA LAKTACIJA I PREDIVNO DOJENO DIJETE, AKO RODITELJI OBOLE I POSLIJE GA NISU U STANJU ODGAJATI.

Eto, sorry na ovolikom post-u, ali jad mora negdje izaci...

Jedino me smiruju milijuni "adaptirano" odhranjenih ljudi kojima nista ne nedostaje.

Bas nista.