Citiraj dankec prvotno napisa
Rodjen je u Merkuru, u subotu 28.05. sa 2900 grama, da bi mu tezina nakon poroda pala na 2650.
Cijelu nedjelju dijete nije bilo uz mamu, jer nisu imali slobodnu sobu.
Tek u ponedjeljak ujutro je dijete doneseno na dojenje. U utorak je pusten kuci.
Termin je trebao biti 10.06., pa se izleda dijete malo "pozurilo", iako je rodjen normalno.

Kad smo bili kod pedijatrice na vadjenju krvi u petak, tri dana nakon sto je dosao doma ona ga je izvagala i imao je porodjajnih 2900g, tj, dobio je 250 grama za 3 dana.

E sad, buduci da nismo neki neuki zatucanci oko dojenja (zena je prosla i rodin tecaj) postavlja se pitanje: Da li je moguce da je on jednostavno halapljiviji od drugih?
Da mu cice, ma koliko pune, nisu dosta?

Moja zena ima 53 kile, koliko je imala i prije trudnoce, a u trudnoci je dobila samo 7 kila, koje je odmah izgubila. Ocito nije neka "krshna" zena, a i jos je izmucena od svih porodjajnih tegoba, tako da ona jednostavno ne bi mogla podnesti jos i muke po dojenju a la roda. Ne kazem da bi one krupnije i sisatije trebale imati vise mlijeka, ali nekako, to se cini... prirodnim.

Mi cemo ga i dalje redovito stavljati na cice prije bocice i DAO BOG I SVI DUSI SVETI da mu jednog dana bude dosta, ali ako i ne bude nije smak svijeta?! Ili mozda je?


Evo, trudio sam se opisati slucaj koliko mogu... a sad bi volio odgovoriti na neke thread-ove:

Za ivanu7997: Kak da stvorimo "mirno ozracje" kad nas to sve oko dojenja zdere?
Kak da budes opusten, kad si mrtav umoran i zabrinut zbog silnog deranja... To su dvije oprecne stvari i trenutno nas sve skupa smiri jedino bocica.

Za dille: Ovo sto si ti "za razliku od moje supruge imala oooogromnu podrsku supruga je krajnje bezobrazno i uvredljivo!!! Sto mislis da bi ja bio na rodinom forumu da nisam zabrinut i brizan suprug? Bolio bi me djon dal se hrani na dudicu, kasicu, flasicu ili uopce ne... A i volio bih te pitati oko tvoje "adaptirano" hranjene djecice: Imaju li kakav
vidljiv nedostatak? Jesu li bolezljivija, manje inteligentna, nedorasla? Ako su vec veci, kako se osjecaju jadna djeca kad im kazes da si "ocajna" jer si ih hranila na dudicu?

Za apricot: )) Ovo ti je sjajno pitanje! "Kako smo mogli dopustiti da dijete place toliko
dugo..." Pa eto, samo smo se pridrzavali i vjerovali u "rodine" upute... PA STO MISLIS DA MI NISMO NA SVE MILE NACINE POKUSAVALI DATI DA CICA?! STO MISLIS DA SMO GA ZATVORILI U SOBU I IZGLADNJIVALI? Nevjerojatno...

Za Anchie76 i Renatu: Hvala na lijepim savjetima, trudit cemo se koliko bude islo!

Za lejlu: Jos jedanput... supruga ima SVU MOGUCU podrsku koju moze dobiti i koju mogu dati. A jedino "isforsirano" misljenje je, ako se ja ne varam, ono udruge roda, gdje se forsira dojenje naustrb svega ostalog. (Da li i po cijenu pshihickog oboljenja djeteta i roditelja?)
STO CE TI SAVRSENA LAKTACIJA I PREDIVNO DOJENO DIJETE, AKO RODITELJI OBOLE I POSLIJE GA NISU U STANJU ODGAJATI.

Eto, sorry na ovolikom post-u, ali jad mora negdje izaci...

Jedino me smiruju milijuni "adaptirano" odhranjenih ljudi kojima nista ne nedostaje.

Bas nista.
Koliko ja primjećujem, vaša beba je u tri dana od kada je stigla iz rodilišta dobila 250 g što je super. Minimum koji se preporuča je oko 115 g tjedno. Dakle, tu ste dobri. Pitanje je sad koliko je od toga od adaptiranog a koliko od maminog mlijeka. Ukoliko se mama stvarno kani vratiti na isključivo dojenje, znači bez adaptiranog, bez čajeva i vode, bilo bi dobro slijediti neke savjete.
Ne trebate čekati da beba počne plakati jer je gladna nego pratite druge znakove (vrpoljenje, stavljanje ručica u usta) jer kada počne plakati teško će se smiriti i neće imati strpljenja pravilno uhvatiti dojku.
Pošto trenutno dajete adaptirano mlijeko, bilo bi ga najbolje davati na čašu (zbog uočene efikasnosti i prednosti kod povratka na dojenje), žličicom, kapaljkom. Hranjenje na bočicu je najlošije zbog toga što se beba uči lošoj tehnici sisanja s koje je kasnije teže prijeći na dojenje.
Zgodno je davati i na gumenu cjevčicu pričvršćenu uz dojku jer na taj način beba istovremeno dok jede adaptirano mlijeko stimulira i bradavicu.
Mama bi trebala piti dovoljno tekućine, otprilike jednu čašu za vrijeme svakog podoja. Neka obrati pažnju na to koliko često mokri i koje je boje urin (tamnožuta boja je znak da ne pije dovoljno).
Adaptirano mlijeko ćete polako smanjivati (nikako naglo). Najvažnije je da beba stalno dobiva dovoljno mlijeka. Najbolji pokazatelj da dovoljno dobiva je sama beba. Ako je gladna ona će nakon podoja na dojkama pojesti još adaptiranog. Neke bebe same pokazuju da im je potrebno manje nadohrane (odbijaju je), a nekima je potrebno da majka sama smanji količinu adaptiranog mlijeka (otprilike 30-50 ml ukupno u danu, svakih nekoliko dana, vi manje jer dobiva sve skupa 50ml po obroku). Time se potiče beba na češće i dulje dojenje.
Da bi znali da beba dobiva dovoljno hranjivih sastojaka napravite slijedeće.
Važite ju jednom tjedno. Ne češće (prije i poslije podoja) jer ne mora jednako dobivati pri svakom podoju. Minimum koji preporuča LLLI je 115 g tjedno.
Neka se mama, pošto je očito da je uznemirena, proba prije podoja istuširati toplom vodom zbog refleksa odpuštanja mlijeka, koji je jako bitan da bi proizvedeno mlijeko došlo do bebice, a jako je podložno stresu. Zbog toga je bitno da se proba smiriti. Dobro je i kada doje da imaju kontakt koža-koža. Ako zaista nema dovoljno mlijeka (trenutno), neka nakon dojenja, dok vi hranite bebu adaptiranim mlijekom, još izdaja da poveća proizvodnju. I to tako da kada i zadnja kap izađe, izdaja još nekoliko minuta. Time šalje signal mozgu da je potrebno više mlijeka. Obično već kroz koji dan zaista to mlijeko i dođe.
To što je vaša žena sitne građe, nema veze sa količinom mlijeka koja se proizvodi. Bitno je da se pravilno hrani i da unosi dovoljno tekućine (najbolje vode).

A što se tiče djece koja su odrasla na adaptiranom mlijku. Moje dijete je jedno od tih. Od mjesec dana je na adaptiranom (nažalost tada još nisam znala za Rode). Ne znam da li zbog toga ima ili će imati posljedice, ali je činjenica da se jako mučimo s bronhitisima. Cijelu zimu smo proveli po doktorima. Da li je to zbog adaptiranog ili ne, ne znam, ali ako postoji i najmanja šansa da je, neću si oprostiti što nisam bila upornija sa dojenjem, tj. što nisam tada znala ono što znam danas. A da sam znala, ništa me ne bi spriječilo da ako treba, dam i zadnji atom snage za to da moje dijete odrasta na mojem mlijeku. I zato, ako želite najbolje svom djetetu, u što ne sumnjam, izdržite, dajte sve od sebe. Sav taj trud SIGURNO će se isplatiti. Najveća nagrada je zdravlje vašeg malog blaga. Sretno!