Prekjučer su nam u gostima bila dva mala brata sa svojim roditeljima i dječica su se tako zaigrala da nam je u jednom trenu došla susjeda s donjeg kata s pitanjem koliko je to djece kod nas i što točno rade (neugodnjak ).

Objasnili smo klincima da se teta požalila na buku i da bi se trebali smiriti i igrati nečeg što ne uključuje trčanje.

Danas se vraćamo iz kazališta i sretnemo tu istu susjedu na ulazu u zgradu. Ljubazno se pozdravimo, djeca strpljivo izdrže "joj-kako-ste-preslatke-muci-buci" tretman i kad je gospođa otišla svojim putem, Flora pita:

- Mama, tko je ta teta?
- To je ona teta koja je prije par dana molila da ne budete toliko glasni.
- Aha! - odgovara Flora - To je Teta Buka!