S dvoje djece živčani slom

[la_mama]

frogice, i nama je slično.
Mala plače (da ne kažem vrišti), uglavnom u popodnevnim i večernjim satima. Ne vuče, usta puna mlijeka, strašno je nervozna, non stop mi je na prsima ili rukama što u tim trenucima ne pomaže - vjerojatno je muče grčevi. Nije baš lako za otrpiti, ali stalno mantram da je i to faza koja će proći.

A mali ... dok je tako, nema druge nego da se strpi. Dok mala spava, igramo se, mazimo, ... u pauzama brzinski spremam ručak. Pomaže to što ga MM odvede popodne u igraonicu, navečer ga okupa, bavi se njime nakon što se vrati s posla. Ima li ti tko za uskočiti kao pomoć (bake, djede) ?

[frogica]

Mama mi dolazi svaki treći dan skuhati i počistiti, to mi je velika pomoć, a MM se bavi malim dok je ona stalno na cici. :/

[Beta]

Kod mene je razlika 18 mjeseci, a najveći je problem to što je starija cura dosta vremena bila bez mene, odnosno malo-malo su je uzimali muževi roditelji jer su doslovno poludili za djetetom, komentari tipa - prva unuka, obožavaju ju, zašto ne može biti kod njih kad ju oni toliko žele i slična sr***. MM totalno na njihovoj strani jer mu je to super odgovaralo, radi cijeli dan pa bi se radije nakon posla izležavao i ručao u miru (e to je već druga problematika). Kad je stigla druga cura, starija često kod svekrve, ja se brinem o svemu ostalome, dok nisam zamračila. Pokušala sam naći tetu čuvalicu koja bi sa mnom bila par sati na dan, malo s djecom dok ja skuham i sredim stan, malo sa mnom u šetnju (jer nije lako ići u šetnju s djetetom u kolicima i s djetetom koje je nemalo tek prohodalo). Nisam našla takvu. Na jedvite jade nađem tetu čistilicu na 4 h dnevno koja pristane malo biti s djecom dok kuham i ponekad mi je pomogla i u šetnji, to je trajalo dva mjeseca dok nisam skužila da bacam novce na ženu koja loše čisti i gleda tv s djecom tih sat vremena dok ja kuham. Vraćam se na posao, mlađu čuva moja mama, stariju svekrva. Ove jeseni stariju konačno dajem u vrtić i sad radi bolesti treba neko vrijeme pauzirati. Svako doba nosi neke probleme, dok je mlađa beba jako mala moraš ju hraniti, a trebaš starije dijete zabaviti. kad je mlađa prohodala, evo drugih problema. Rezultat svega toga je da smatram kako sam premalo bila sa starijom curom, ona je dosta prkosna i prava mala mudrica, tuče seku, zapravo to je sad obostrano i stvarno se dosta tuku, a mlađa je puno mirnija, u svemu me posluša i jako je vezana za mene. Eto, tako je to kod nas.
Svatko valjda pokuša napraviti najbolje i mala razlika između djece ne znači nužno da će biti teže nego da je veća razlika.

[Trina]

Beta, moji su 19 mj razlike (sad su to već dečko od 7,5 i cura od 6). Kad su bili mali meni je najlakše bilo s njima vani tako da smo svaki lijepi dan koristili za duuuge šetnje. A princip je bio takav da je malena ležala, kasnije sjedila u kolicima a on je sjedio na kroviću od kolica. Ne mora to baš tako biti, ima raznoraznih nastavaka koji olakšavaju šetnje s dvoje djece a jednim kolicima ali imala sam takva kolica di mi je baš tako bilo praktično. Onda bi se vanka fino istrčali, u sebe sam uvijek imala svašta za pojesti, popiti, pelena, maramica... i to mi je bilo super. U kući je bilo tako da sam ja stalno bila u 5. brzini,n nisam imala vremena za poći u wc, pojesti, sjesti...Bila sam kronično neispavana i umorna ali pomirila se s tim i čekala da prođe. I prošlo je. Ne skroz jer je u međuvremenu dođao i braco ali nije nikad bilo toliko naporno fizički i psihički kao kad su oni bili mali.
O tučama ne želim previše jer mi je muka. Evo baš ovaj tren se mlate. ja samo čekam kad će to prestati i da mi je netko prije par godina rekao da će se i ovoliki mlatiti rekla bih da odustajem od svega najbolji su frendovi i najveći neprijatelji. .

[Beta]

Da Trina, slično je i kod mene, samo što su moje još male. Sada mogu komotno sama s njima van, jedna stoji na kolicima i sama se drži što ranije nije bilo moguće, a druga sjedi. Kod kuće je ludnica, bude svega. Svađe me izluđuju, pa ako se još uz to i MM i ja posvađamo, e onda bude svega.

[Beta]

P.S. Ti imaš troje?

[Trina]

P.S. Ti imaš troje?

Da. Treće došlo 4 god. nakon drugog. I to planirano. Znači, svo ono ludilo kroz koje ti sad prolaziš se svelo na minimum toliko da smo poželjeli još jedno.

[Trina]

A možda je stvar u tome da su me toliko izdresirali da više ne znam živjeti u miru Pa mi je trebalo još malo adrenalina u obliku nove bebe

[Beta]

Znači slika ti u potpunosti odgovara! Kažem ja MM-u - uživaj dok možeš, dok se okreneš te više neće trebati. Kao da su se jučer rodile, a već su ogromne. Vrijeme leti i mislimo da su nam trenutni problemi najveći i ne znamo uživati (to stvarno govorim za sebe). Mislim da je to stvarno lijepo, prošli ste kroz mnogo toga i sad kad se situacija 'smirila', imate još jednu bebicu, prekrasno.

[dorotea24]

Ja sam se nekako u trudnoći nabrijala da će mi biti jako teško pa kada sam očekivala tu težinu zapravo sam se iznenadila da se sve to može otrpiti i izorganizirati. Pošto sam još svježa od poroda mama mi dođe 2 puta tjedno počistiti stvari koje ja ne bih smjela zbog carskog, često mi pošalje ručak, muž preko vikenda također sprema ono što ja ne mogu, a svekrva mi je do sada uskakala sa čuvanjem starijeg no gledam da to svedem na što manji minimum jer ne želim da se osjeća odbačen u stilu sada je došao braco pa ja moram kod bake, a osim toga primjetila sam da mi je puno poslušniji i da imamo veći red kada smo zajedno dok tata ne dođe s posla. On se neko vrijeme hoće sam igrati, a za to vrijeme ja mogu spremati ako manji spava, uglavnom bitna je dobra logistika i organizacija. Ne trpim nered u kući sada dok sam sama s njima i sve mi mora stalno biti spremljeno tako da po cijeli dan upiknem po malo rada po stanu, malo previjanja, malo dojenja, surfam dok mi je mali na lijevoj sisi jer mi je onda desna slobodna za miša i tako se za sve nađe po malo vremena. Kada MM dođe kući malo ručamo i odmorimo, a onda on ode sa starijim u šetnju da se potroši i istrči i naveče uspavljivanje i grčevi.
Evo danas smo i prvi dan otišli zajedno u šetnju nas troje sami. Mali u maramu, a veliki trčeći i bilo nam je super.
Eto jedino mi je ustvari najveći problem to veče jer stariji nema šanse da zaspe prije 22 sata i to na rukama. Katastrofa! Još ako se poklope i Dorianovi grčevi! Koma! No i to nekako prebrodimo

[Beta]

Dorotea, ti si stvarno friška, ali vidim da vam već ide. Najbitnije je da je stariji više s tobom nego kod bake, u tome sam ja neizmjerno pogriješila i posljedice se jako dobro vide.

[Trina]

Dorotea, ti si stvarno friška, ali vidim da vam već ide. Najbitnije je da je stariji više s tobom nego kod bake, u tome sam ja neizmjerno pogriješila i posljedice se jako dobro vide.

To sam ja izvodila tako da nisam nikoga davala bakama nego smo bili svi zajedno sami kući. I onda su nakon kratkog vremena stariji sami htjeli ići baki. Meni je najvažnije bilo baš to da se ne osjete viškom ili zakinuti u bilo kojem pogledu zbog bebe. Inače, meni moja mama strašno pomaže činjenicom da je savršena baka. Osoba koja nenametljivo, blago, toplo, diskretno i sa hrpom živaca sudjeluje u svemu vezanom za moju djecu. Tako da je djeca obožavaju i stalno bi kod nje, s njom...baka je zakon!! Sad svi troje prespavaju povremeno kod nje a ja i muž idemo vani. I to me drži na životu, znači mi neizmjerno puno i zahvalna sam joj zauvijek zbog tih stvari.

[dorotea24]

I mi imamo jako dobre bake koje ga vole i u koje imam povjerenja i on jako voli ići kod njih. Ok, oko nekih stvari se baš i ne slažemo pa mi bude lakše svojoj mami reći nego svekrvi, ali bitno mi je da generalno sve štima. No bez obzira na to ja mislim da je djetetu mjesto uz mamu, a baka treba uskočiti onda kada treba i da je moje starije dijete još definitivno premalo da bi previše vremena boravilo kod baka. Ok, kada se vratim na posao bit će drugačija situacija i onda ćemo morati, no sve dok mogu i dok sam kući mislim da je za jednog dvogodišnjaka najzdravije da bude sa svojom mamom. O spavanju kod baka još i ne razmišljam, tek kad sam izrazi želju, a i moram priznati da ne želim da mi se dijete udalji od mene, odnosno nešto u stilu što je Beta pisala. Ja se osjećam loše kada ga pošaljem, osjećam se kao da ga zakidam i udaljavam od sebe i jednostavno želim da je pored mene i da ga ja odgajam, a ne bake. Uh što sam sebična i zločesta, ali što da radim kad sam takva

[Anci]

Dorotea, pa super ti ide
Uzmi u obzir da su Trinina djeca starija, a mlađi se prikrpelji starijima

I ja sam sa svojim užem bila prije dva tjedna vani i bilo nam je super :D

[Anci]

edit: mužem

[Beta]

Iskreno, meni bi više odgovarao topic - sa svekijem živčani slom. Kao što sam na drugom topicu napisala - starija mi ne smije u vrtić neko vrijeme i opet će biti sa svekrvom. Opet će spavati duže, samim tim će kasnije ići na dnevno spavanje, što opet znači da će se kući vratiti tek navečer i mi ćemo jako malo vremena biti zajedno. A zašto to - zato što sveki želi čuvati isključivo kod sebe.

[sofke]

ali želi čuvati

a ako preko nekih stvari ne želiš prijeći, organiziraj čuvanje bez nje

mislim, žena radi uslugu i čuva (pretpostavljam besplatno)..sad još i da čuva sukladno željama :/

[sofke]

ps.

mi smo naše želje plaćali - 30 kuna po satu

270 kuna dnevno..za dva tjedna si izračunaj

[oka]

Koji topic, joooj nisam¸sama! Mislim da naslov totalno odgovara mojoj situaciji! Joj koma nam je.
Prva sad navršava 2 i pol godine, a strašno zahtjevno dijete i beba od tri mjeseca. U prvih dva tjedna smo svi dobili visoki tlak, ozbiljno, tuče ga, sad je mene počela, ona se budi po noći sto puta sa vrištanjem, dižemo se ujutro u pet sati, cijeli dan turbo aktivni, mene čopio artritis, ma jednom riječju koma. Živce sakupljam i onda ipak puknem i za pola sata mi je tako žao.
Stalno mi govori: mama ja tebe jaako volim, nemoj primiti Bornu
Stalno viče kad njega nosim, mama menen nosi
Kad ju recimo kupam, vrišti hoće tatu, pa mamu, tatu, pa mamu.... unedogled.
Pažnju dobiva jaako puno, čak sam skužila da se od straha skoro niti ne obračam bebi da ona ne čuje slučajno. Stalno joj ga fajem, pričam joj, objašnjavam, nije uzalud znam, ali izgleda kao da je.
................
umorna sam više ne vidim pisati.....

[mikka]

meni je evo dosao md nakon mjesec dana. malo sam razmisljala i skuzila da, otkad se mala rodila, znaci u 7 mjeseci, ja sam bila sama s djecom 5 mjeseci. aaaaaa! malo li je. doslo mi je da pucam, ovo o cemu oka pise. mali ju tuce, ona se budi u 5 ujutro, mali ne spava po danu, ona visi na sisi, place po cijele dane.. doslo mi je preko nekoliko puta da skocim kroz prozor. ali opet, kad ih vidim kako se sad vole, kako se drze za ruke po noci i zaljubljeno gledaju kad se probude, nije mi zao ni jednog do bola napornog dana.

ali hvala bogu da je sad md ovdje, s dvoje zna biti stvarno grdo.

[Trina]

Koji topic, joooj nisam¸sama! Mislim da naslov totalno odgovara mojoj situaciji! Joj koma nam je.
Prva sad navršava 2 i pol godine, a strašno zahtjevno dijete i beba od tri mjeseca. U prvih dva tjedna smo svi dobili visoki tlak, ozbiljno, tuče ga, sad je mene počela, ona se budi po noći sto puta sa vrištanjem, dižemo se ujutro u pet sati, cijeli dan turbo aktivni, mene čopio artritis, ma jednom riječju koma. Živce sakupljam i onda ipak puknem i za pola sata mi je tako žao.
Stalno mi govori: mama ja tebe jaako volim, nemoj primiti Bornu
Stalno viče kad njega nosim, mama menen nosi
Kad ju recimo kupam, vrišti hoće tatu, pa mamu, tatu, pa mamu.... unedogled.
Pažnju dobiva jaako puno, čak sam skužila da se od straha skoro niti ne obračam bebi da ona ne čuje slučajno. Stalno joj ga fajem, pričam joj, objašnjavam, nije uzalud znam, ali izgleda kao da je.
................
umorna sam više ne vidim pisati.....

Oka, nikad sebi ne smijemo dopustiti da djeca vide da smo pukle. Jer onda se dijete više ne osijeća sigurno i ne snalazi se u takvoj situaciji. Ona tebe treba kao čvrstu ruku koja će ju voditi kroz ovu, za nju veliku zbrku.Dobila je brata i to joj se ne sviđa. Ali ti je lijepo uzmi u šetnju, vas dvije same i sjedi je na sebe, gledaj u oči i objasni da razumiješ zašto se tako osjeća, da je to normalno i da se i tebi trenutna situacija ne sviđa jer ste svi živčani i napeti. Ali da je braco sad tu i to se neće promijenitit a svima će vam biti lakše kad se svi opustite. Pa onda možda i vidi kako je braco ustvari zabavan i smiješan. Obećaj joj u danu vrijeme samo za nju kad ćete se igrati ili šetati, bilo što. Objasni joj da je sad voliš još i više jer je tako velika, posebna, draga, dobra i brižna prema braci i da je on jako sretna beba što ima tako super seku. Nek se osjeti puno posebnijom od brace koji još ništa ne zna a ona je tako pametna i velika. Baci malo na humor, pričaj kako je braco mali kakonja, prdonja, ciconja koji vas jako treba i koji ne može bez vas dvije i tate. U svakom slučaju moraš jako puno pričati s njom i baviti se njom.

[spajalica]

ja cu samo reci da mi je tek sad malo lakse, dakle kad ona ima 17 mjeseci. u pocetku mi je bilo OK i nije mi bilo tesko, ali onda kad je dosla zima i kad smo doma bili dulje onda su nastali probelmi. ja nemam niti jednu baku u blizini, ali imali smo tetu igralicu, najdivnije stvorenje na svijetu . dolazi nam jos uvijek, mada ne kao proslu zimu i proljece. tad nam je dolazila svaki dan na 3-4 sata. sad dodje jednom ili dva puta u tjednu. ona me izvukla. cura je mlada ima 21 godinu, ali s toliko volje i zara se igrala BC-om da nam je to bilo rjesenje za brdo problema.
najgori period mij ebio kad je ona postala pokretna i kad je ona postala uljez starijem bratu, jer sad je mogla do njegovih igracaka. a i svojih samostalno. no i to smo prosli. i sad se natezu oko iste igracke. ponekad pustim ponekad arbitriram, ali kazem meni je tek sad laknulo.
mikka citam ja tvoja iskustva tu na forumu i mogu ti samo reci , za to fakat treba velika energija, a oni su mali sisavci ne samo mlijeka vec i energije. uzivaj u svom godisnjem dok traje.

[Anci]

nikad sebi ne smijemo dopustiti da djeca vide da smo pukle. Jer onda se dijete više ne osijeća sigurno i ne snalazi se u takvoj situaciji. Ona tebe treba kao čvrstu ruku koja će ju voditi kroz ovu, za nju veliku zbrku.

...ali i da nas vide kao ljude od krvi i mesa, koji griješe, uvide grešku, ispričaju se, poprave učinjeno...

Ja to tako gledam.
Ne gledam ko tragediju da je dijete vidjelo da je mami teško.
Nikad joj ne bi rekla da je ona za to kriva.

Nekako mislim da oni iz toga uče da je ok i pogriješiti, nije mama savršena, daleko od toga...

[Trina]

nikad sebi ne smijemo dopustiti da djeca vide da smo pukle. Jer onda se dijete više ne osijeća sigurno i ne snalazi se u takvoj situaciji. Ona tebe treba kao čvrstu ruku koja će ju voditi kroz ovu, za nju veliku zbrku.

...ali i da nas vide kao ljude od krvi i mesa, koji griješe, uvide grešku, ispričaju se, poprave učinjeno...

Ja to tako gledam.
Ne gledam ko tragediju da je dijete vidjelo da je mami teško.
Nikad joj ne bi rekla da je ona za to kriva.

Nekako mislim da oni iz toga uče da je ok i pogriješiti, nije mama savršena, daleko od toga...

U pravu si. Ali kad se radi o kratkoročnom pucanju, pukneš, središ se i gotovo. Ali kad se smeteš u čitavoj situaciji i dijete kuži da se ne snalaziš onda se ni ono ne može snaći.

[Anci]

Kužimo se...

[Beta]

ali želi čuvati

a ako preko nekih stvari ne želiš prijeći, organiziraj čuvanje bez nje

mislim, žena radi uslugu i čuva (pretpostavljam besplatno)..sad još i da čuva sukladno željama :/

Sofke, to je naravno istina, no ne možeš generalizirati jer nisi upoznata s našom situacijom. Ja sam ta koja popušta i koja ispunjava želje drugih, sve za dobrobit svoje djece i 'mir u obitelji' (njihove riječi). (O ovome sam već govorila - Npr - Znači da inzistira na čuvanju djece jer po njoj djeca ne smiju u vrtić radi bolesti, inzistira čuvati kod sebe i ne vraća djecu do navečer što znači da sam ja minimalno s njima, vozi ih svakodnevno bez AS itd.)

[dorotea24]

beta, a zašto ih ne vraćaju do naveče?

[Beta]

Dorotea, najprije hvala na savjetu. Malo se priča razvukla na dva topica.
Starija je kod njih i kao što sam već rekla ide kasnije spavati, kasnije se probudi i dok ruča (a vjerojatno se još mora i poigrati) ne dođe prije 6-7 navečer. Još je oni ne vraćaju nego MM ide po nju na povratku s posla. zašto je stave kasnije na spavanje - kažu da neće spavati (a ja se trudim držati vrtički ritam odlaska navečer na spavanje). Ma mi se stalno vrtimo oko istih 'problemčića,' sve dok ja po tko zna koji put ne prihvatim to tako kako je (jer ipak 'moram biti sretna što mo hoće pomoći'). Uvijek ista priča.
A da nemam potporu u MM- u je istina, ni po njemu nije kraj svijeta ako ne koriste AS ili ako je cura kod njih stalno.

[dorotea24]

joj beta baš mi te žao zvučiš mi kao da ni sama ne vjeruješ da je problem rješiv, a znam da ti je teško. ja sam ti na drugom topicu napisala što mislim i kako bih ja učinila i ne znam što bih ti drugo napisala. šaljem ti da riješiš problem

[Beta]

Upravo tako, mislim da je nerješivo iako postoje brojna rješenja koja mi se kod mene nažalost čine neprimjenjiva.
Hvala ti!
Onda ću ja pokušati biti , dok ne zamračim, pa i .

[dorotea24]

[we&baby]

frogice

eto ti i mene u vrsti.

nitko od nas ti ne bude pomogao, ali bit ce ti malo lakse kad cujes da ih ima jos polu-ludih

moji su 15 mj razlike. kcer je prohodala tjedan dana prije nego se sin rodio. od hrvatske i nasih smo tisuce kilometara daleko (citaj nema mi tko donijet mlijeko iz ducana, skuhani rucak, pocistit kucu, sve i da sam na samrti taj dan :/ )\isto ko i dorotea, toliko sam se u trudnoci pripremala na naj-najgore...i onda vidim da je nijansu lakse nego sto sam zamisljala, tj jos sam ziva....

prvo- osvjestite muzeve u KAKVOJ ste situaciji, ako im je to apstraktno pokupite sa cijeli dan ih kuce i ostavite im djecu...vise im nece biti besmisleno davati novce na cuvalice, cistilice, zaposlite ih oko starijeg djeteta, i to tako da SVE rade sto i vi...meni je mm znao reci, nece ko mene biti, place... place?! dobro nek place (a njemu tesko palo jel, da ju opet meni sprasi), i da vidis kako se tata odjednom ZNA baviti djetetom....

mm cim dode na vrata, ga docekam sa onim koji dreci i zaposlim ga u sekundi. jednostavno JEDVA cekam da se pojavi doma da me rastereti....\naravno da je prvo bio ukomiran, ali sad se i on vec navikao na ludu kucu...pa telefonira sa klijentom i drnda bebu itd.

beba isto ima vecernju nervozu svaki dan, to ti je normalno, isto samo njuska po cici, pa se izbljuje, pa opet isponova....ali sta bi sad...

kcer ide spavati sa mm-om u 22 h...ako imam srece i bebac zaspi, ja si jos gustam sama do ponoci

tesko ih je spremit da izademo van, jer je zima i treba milion stvari, koga prvog obuc pa da kmeci i ceka na ostala dva? treba skupit SVE stvari za pola satnu setnju kao i za 3-satnu (jakne, kape, rukavice, dekice, pelene, maramice, gazice, banane, bocice, keksice, novcanike, mobitele, kljuceve, cipele, torbe......kud sam ja ono krenula uopce???)

ja sam oduvjek govorila da moja kcer od god dana nece gledat crtice, ali bogme ih gleda , sta bi ja sad....drugacije ne mogu nahranit bebu. isto dojim na stojecki, jer ona skace po meni cim se sjednem sa bebom u narucju...mazila bi se igrala....uvijek bas taj tren...

puno je ruckova pripremljeno sa bebom u narucju! jednom rukom! bezbroj puta na dan se preznojim, navecer sama sebi smrdim po nervozi.... ali eto dani lete...vec je proslo 2 mj od kad smo sa bebom....

ja samo cekam toplije vrijeme, bljuje mi se na ovu zimu

frogica, organiziraj sve oko sebe da ti pomognu, i ne ocekuj od sebe previse ....

[piplica]

ali želi čuvati

a ako preko nekih stvari ne želiš prijeći, organiziraj čuvanje bez nje

mislim, žena radi uslugu i čuva (pretpostavljam besplatno)..sad još i da čuva sukladno željama :/

Sofke, to je naravno istina, no ne možeš generalizirati jer nisi upoznata s našom situacijom. Ja sam ta koja popušta i koja ispunjava želje drugih, sve za dobrobit svoje djece i 'mir u obitelji' (njihove riječi). (O ovome sam već govorila - Npr - Znači da inzistira na čuvanju djece jer po njoj djeca ne smiju u vrtić radi bolesti, inzistira čuvati kod sebe i ne vraća djecu do navečer što znači da sam ja minimalno s njima, vozi ih svakodnevno bez AS itd.)

Potpisujem sofke.

Svekrvi možeš prigovoriti jedino autosjedalicu, ali onda bi bio red da joj je kupite i montirate u auto.
To što ona inzistira čuvati dijete u njenom stanu je njeno pravo, tako je tražila i moja sveki i nismo niti trepnuli na to, bili smo sretni da će nam uopće uskočiti za čuvanje djetata kada nam je trebalo.
To što ona čuva dijete do kasnog je, kao ja shvaćam, jer tada vi tek dolazite po nju...

[snorki]

oni su danas naprosto LUDI i to oboje.Jel to danas nešto ekstra divlje u zraku :? . Vaši ?

Moji su danas baš nešto posebno dobri. Očito nešto čudno je u zraku

:shock: .Blago tebi.

Ma baš mi se blago kad se čudim što su ovako dobri

kad su predobri, onda ih spijuniram sakrijem se pa virim i gledam sta rade To "Premirni" mi dodje ko zatisje pred buru

[snorki]

Zaboravij napisat da je Roda forum jedino mjesto gdje se zene pozale da im je frka sa djecom
oko mene su sve neki "savrseni"

[bobaibeba]

Frogica,razumijem te potpuno.I kao da čitam o sebi tih prvih mjesec,dva nakon što sam rodila.Između mojih je 2,5 godine razlika.Najgore je bilo baš to razdoblje jer se mali privikavao,Tonka još nije imala nikakav ritam i ja nisam još kužila nju skroz,a pokušavala sam sve uskladiti.Svekrva mi nije htjela pomoći,mama mi je znala pričuvati maloga prvih par dana ali ja nisam htjela da ga odvajam od sebe i male,muža mi većinom nije bilo doma.
Sjećam se dvije epizode-jednom navečer oko 9,pola 10 ona vrišti neće cicat neće spavat,ne znam kaj hoće,nije još imala ni mjesec dana a on se ukakao i hoće se preskinut i ići spavati.U jednoj ruci sam držala nju,drugom sam njega stavila u kadu,skinula mu pelenu, oprala guzicu i kad sam nju pogledala spavala je pa sam ju stavila u krevetić,njega obukla i otišli smo spavat.U jednom trenu sam mislila da ću puknut od jada jer ne znam kaj da napravim i za 10 minuta je bio mir i tišina i svi smo spavali
A drugi put je bilo slično ovom što opisuješ on se tušira,ja njoj dajem cicu i uspavljujem je,otvorena vrata na kupaoni i na sobi,ona neće zaspat,on se dere mama dođi mi,i kad je vidio da ne dolazim počeo je sa tušem špricati po cijeloj kupaoni mrtav-hladan,ja sam vidjela,a, kaj da radim,pustila sam ga,kad je ona zaspala otišla sam po njega,pobacala sve ručnike na pod,njega spremila i otišli smo spavat.Bez riječi,jer ne bi ništa napravila da sam se derala na njega,nije bio kriv ni on,ni mala a ni ja,jednostavno nije se moglo drugačije.
Uglavnom,najgore je prošlo,sad ona ima neki ritam kao i on svoj pa već stvari organiziram prema njima,možemo zajedno i u šetnje.Ima još uvijek trenutaka kad mislim da ću skrenuti,znala sam se i derati na njega ali onda bi završili svi troje plačući.Ona kad vidi njega da plače uvene od žalosti i tuli gore od njega.
A on sada obožava svoju seku,pazi ju i mazi i uvijek mi kaže da ju držim ili dragam ili da joj dam cicu ako se plače.
A on još uvijek doji za uspavljivanje i svejedno mi da da joj dam cicu ako se ona plače a on zaspe tako kaj stavim ruku na njega.
Treba puno živaca i snage da izdržiš sve to,ali proći će brzo.

[we&baby]

bobaibeba

uf...citam tvoj post i ...uf, uf...

[Eka]

kod nas je razlika 29 mjeseci ali isto ima trenutaka da dobijem slom zivaca a nekad se topim od miline kako se lipo igraju i vole

[cokolada_83]

Ja nemam iskustva,jer je beba jos trbuhu a stariji je za sad super.On ce imati 20 mjeseci kad se rodi beba.
Vec me polagano hvata panika kad citam ovaj topic :shock: i vec sam se pocela pitat "A zasto je meni sve ovo trebalo?"
Izdrzat cu nadam se
Jeste li privikavale starije na dolazak bebe i kako?U nasem slucaju prica ne vrijedi puno jer je jos mali,13 mjeseci.

[we&baby]

cokolada, nista je nisam privikavala jer je isto premala bila....
vecu djecu, mislim negdje oko 2 god mogu roditelji pripremat, kroz igru npr..kako ce se beba kupati, pokazivati na lutkici presvacenje, hranjenje, vozanje u kolicima...itd

ali znas kaj...sad si ja nesto kontam, pitam se dal sam u pravu...

mislim da je djeci jednogodisnjacima lakse prihvatit situaciju sa dolaskom bebe u kucu, nego dvogodisnjacima i onim jos starijima....

tak da se ja u biti ne bi mijenjala s nikim, ubiti ce se sve ovo posloziti...i dobro nam je ovak....jaaaako se veselim i znatizeljna sam kako ce se ovi moji klinci druziti kad budu veci...

[saška]

Ma daj
Ne mora kod svakog biti isto. Moja je fakat bila mala kad je dobila seku. Sad kad gledam ovu mlađu, ona je 25 mj i ne mogu vjerovati da joj je seka bila samo koji mjesec starija kad se ona rodila :/

Upravo ovo i ja nekada pomislim i mislim si gdje mi je bila pamet da tako brzo idem na drugo dijete.
I kod nas je nekad kuršlus.
Nekad su predivni.

[mitri]

Evo i nas ovdje. Pisala sam niže o tome. Situacija nam je sve gora i gora. Bojim se da se gubimo u cijeloj situaciji i da se ne znamo nositi s tim.
Od kad sam došla iz bolnice, starija nas kćer uopće ne doživljava, tuče nas za svaku glupost, za sve što nije po njenom i to odmah, ne odaziva se kad ju zovemo, za svaku se glupost moramo natezati satima, od oblačenja piđame, šlapa... do hrane i spavanja. Koliko god bila umorna, u krevet ne želi ići, kad i legne, glupira se i uspavljuje satima. Stalno nam viče neću, što nije nikada prije. To nam sve naravno uzima ogromnu količinu energije i na kraju pucamo, većinom ja, a danas i tata, koji je inače čeličnih živaca.
Trudimo se što više pažnje posvećivati njoj, kako mi, tako i ostatak familije (bake, tete, kumovi...), pokušavamo se igrati s njom, ali to na kraju izgleda tako da se igramo kratko vrijeme i onda opet počinje šiza iz već nekog razloga...
Sada joj je nova fora da želi dudu, koju nema preko godinu dana, a nema ju ni beba. Stalno govori: Daj mi dudu da ne plačem. Pa si je našla neki komad plastike i to žvače kao da je duda... pa se skoro zadavila. Po noći se budi svako malo, cendra, traži dudu ili medu ili plahtu...nađe nešto što nije u redu....
Danas sam se stvarno isplakala, jer se osjećam nemoćno i ne znam kako se postaviti. Mislim da bi nam možda trebala pomoć nekog stručnog.

[flower]

Zaboravij napisat da je Roda forum jedino mjesto gdje se zene pozale da im je frka sa djecom

napredujemo

mitri - dio price s - ne i dio svojeglavosti isl. je i do njene dobi, jednostavno vam se poklopilo - njena potreba za samostalnoscu i nova beba, a ako osjecate da vam je previse - potrazite str. pomoc - sretno.

[Tiwi]

Meni je bilo groooozno ispočetka.
Pokušavali su mi pomagati. Nije mi baš to dobro sjelo i na kraju je ispalo da lakše sve napravim i dovedem u red sama.

Večeri su nakjteže. Okupaj ih, obuci, presvuci, a nervozni, pa konačno cicanje (najčešće je bilo simultano) i kad zaćore zbunjeno i prazno gledam u strop i mislim si Hebate, pa kaj mi itko nije rekao da će to tako teško biti??/

Ali, prošlo je ono najgore. Sad sam već manga, mogu sol sve kaj mi padne na pamet, vučem ih okolo ko mačka mlade

Dobro je. Sad puno rjeđe popi.dim 8)

[Inesica]

eh, eto mene uskoro, ponovno, u sličnoj situaciji.

razlika između P i B 2g i 2mj
razlika između B i nove bebe bit će 2g i 6mj

nas četri cijeli dan same doma od 6:30 do 19. bez baka i teta.

znam da smo prvi put preživjele jel smo tu i još uvijek preživljavamo

al sjećam se nečeg.
tiwi ti si me na 1.RMK pitala kako mi je bilo s curama. i ja ti rekla da je sad već ok ali da je prvih 6 mjeseci bilo pakleno al smo zdurale. ja se sad uopće nemrem sjetit koji su to detalji tog paklenog 8)
jel se ti možda sjećaš jel sam ti ja rekla kakav detalj

[Storma]

tiwi ti si me na 1.RMK pitala kako mi je bilo s curama. i ja ti rekla da je sad već ok ali da je prvih 6 mjeseci bilo pakleno al smo zdurale. ja se sad uopće nemrem sjetit koji su to detalji tog paklenog 8)
jel se ti možda sjećaš jel sam ti ja rekla kakav detalj

looooooooool

[Storma]

gadno je. al da se.
kata ima 6 mj, stvari dolaze na svoje.
gadno je kad se poklapaju anitine faze(ja bih visila na ciki vise od bebe/ NECU/ necu kakat/ sve mama) sa npr katinim skokovima u razvoju ili izbijanjem zuba, pa simultano vriste, placu (s tim da obicno anita izbaci katu iz zen stanja ffs)
imali smo i radove u kuci i selidbu (u stvari, seobu jer smo se manje vise svi izrotirali po kuci i katovima).
unazad par mj MM-a prebacili na drugo radno mjesto. 2 smjene. padam s nogu onaj tjedan kad radi popodne (i subotu ujutro), narocito kad jedna/obje ne spavaju po danu.

al njih dvije zajedno, i mi na okupu...neprocjenjivo

[Anci]

Ja volim ovakve teme...vidiš da nisi sam u tome i lakše prihvatiš ono što te snašlo.
Ja sam isto imala ovako neku sličnu temu svojedobno i svela se na razgovor mene i Trine ...
Ili se javi netko i piše kako se djeca samo obožavaju i nitko nije ljubomoran, sve je glatko... pa si misliš: tko je ovdje lud

Kod nas je prvih 6 mjeseci išlo lako...poslije je nekako bilo teško, kad je malena ima 8, 9 mjeseci i postala dosta pokretna, starija je udarala...nisma nigdje mogla maknuti- ili sam se bojala da ne stane na nju ako je mala na podu ili da je ne kepi...
Ili oboje


Onda je nekako s vremenom postalo lakše.
Zavisi puno od toga kakva je mala beba...moja je recimo papala svakih tri sata i samo spavala. Takav je nekako ritam imala. Onda se tu možeš i odmoriti i posvetiti starijem djetetu i onda su nekako svi zadovoljniji...

Posije se poharačila.

[ninet]

Ja samo zelim da docekam fazu kad cu ih bez griznje savjesti blijedo gledati dok se tuku...

Situacija od prije neki dan: Viktor pogodio Luku mekanom loptom ali se ovaj uplasio i rasplakao. Onda se Viktor posao izviniti Luki, a ovaj mu od srece pocupao kosu. "Maaamaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa ja se njemu izvinio, a on mene cupaaaaaaaaaaaaaaaaaa...Nemoj se smijati Luka!!!"



zen zen zen...mogu ja to

[Audrey]

Sorry na offtopičarenju, ali moram:

Inesica, čestitam :D !!!

(ako ima negdje već otvoren topic s čestitkama, molim admine da me prebace).