Naš je u mnogim stvarima još prava beba, pa ne vidim ni traga predpubertetskoj osornosti i živčanoći. Tu i tamo ispali nešto što bi se moghlo nazvati bezobraznim odgovoriom, ali kako stvari stoje, on samo pobnavlja fraze kojima ne zna pravo značenje niti može odrediti njihovu primjerenost.
Kolutanja očima imamo i mi kad pozovemo da obavi neki kućanski posao, uz žalostiv uzdah: zašto baš ja? ali ne damo se zbunit.
Ovo o čem Peterlin govori imamo sa starijim: rukomet i gitara, pa učenje, a za kućanske poslove nikad vremena ili teški pregovori. Zato malog stišćemo od početka.