mi imamo običaj -
za Nikolu nešto što voli, vrečicu pinjola, čokoladu s 85%kakaoa, neku sitnu igračkicu, drvenu naravno

,
uglavnom da voli, i kombinacija slastice i igračke,
za Božić sitnicu, vjerovatno drvene kocke da upotpuni komplet, slikovnicu...
mi smo nekada puno trošili na Božić, sada imamo nekoliko obitelji (samohrane majke s četvero djece) pa kupimo njima,
a mi neku sitnicu kao znak pažnje veselja..
mi se puno spremamo za Božić, radimo čestitke, nabavljamo dječje drvene ukrase za bor, slušamo blagdanske pjesmuljke, kolačići...
na Badnjak spavamo pod borom svi, u jutro poklončići...
volim da je naglasak na kreativnosti i malim radostima,
da on od malena nauči davati i veseliti se davanju, posebno siromašnoj djeci,
ali i da bude zahvalan na onome što ima i što dobije.
za rođkas imamo popise što fali što bi željeli...
bake i prijatelji su upućeni u te naše običaje pa to jako lijepo funkcionira, nema
gomile igračaka, nema duplih poklona ili beskorisnih...