 |
|||
da
ne
Ja sam nemajka. Volim svoju djecu, ali su mi neke druge životne komponente puno važnije za afirmiranje same sebe od roditeljstva.
Ponekad se i ja čudim samoj sebi u ulozi mamejer nikad nisam bila majčinski tip i uvijek sam govorila da nikad neću imati djecu pa kad je moja familija čula da sam trudna, pocrkavali su od smijeha, a da ne pričam o prijateljima
Presretna sam što sam mama, pogotovo sad kad sam postala mama i drugi put. Djeca me ispunjavaju i volim se maziti s njima.
Međutim, mislim da nisam majčinski tip u smislu da se raznježim na svu djecu, iako me posebno dotakne kad čujem za stradanje djece ili neku tešku bolest.
Volim imati malo prostora i vremena za sebe. Osjećam da su mi obitelj i djeca najvažniji, ali su mi važni i posao i neke druge stvari.
znala sam da mi se sviđaš, a sad znam i zaštoDeaedi prvotno napisa
Generalno nisam majcinski tip, samo sam mama svojoj curi. Cak znam da za mene kazu da sam hladna, onak, generalni dojam drugih ljudi.
kao da mene opisuješ
ali ja sam glasala da jesam majčinski tip
brinem za druge, mada ne to ne veseli, više osjećam kao obavezu
A zakaj nema više ponuđenih odgovora??
Nisam majčinski tip. Više sam frendica za duuuuge razgovore, za zajedničko lakiranje noktiju, presvlačenje u kabinama dućana, smijanje pod poplunom u 2 ujutro, psihološka naklapanja o prijateljima, savjetovanje, obrazovanje, informiranje...kako M. tako i njenih prijatelja. Vole me, ali ne zato jer brinem o njima...možda baš zato jer to već imaju doma
Kad mi se dijete (rijetko) razboli pretvaram se u onu majku koja pada s nogu od umora samo da bolesnica ima sve najbolje. Tad jesam majčinski tip. U bolesti sam to prema svima, u nevolji bilo koje vrste izvučem iz sebe neke nepoznate osjećaje, a inače sam više mama kojoj dijete kaže: "Daj se uozbilji!! ". 8)
ja sam bas majcinski tip po svemu tome sta si nabrojala. tako em zovu od ... a mogu rec od vrtica
zvali su me tu raznim prilikama drugi ljudi, bas zbog brige o svima i svim potrebama, u srednjoj - posebno na eksurziji
na faksu, o daaaaaaaaa, idemo u menzu na rucak, nas 5 prija, ja stanem zadnja u red (da se najprije pacici namire jel'te
8)
da.
majcinski tip i pase mi ta uloga samo sad manje pretjerujem i ne rasipam energiju na svih i sve. samo tamo gdje treba i gdje zelim.
razocarat ces se bejbe ali ja te vidjela dvaput, a nijednom hladnuznala sam da mi se sviđaš, a sad znam i zaštoGeneralno nisam majcinski tip, samo sam mama svojoj curi. Cak znam da za mene kazu da sam hladna, onak, generalni dojam drugih ljudi.
kao da mene opisuješ
Napisah da se smatram majčinskim tipom, ali ne tipom žene koja živi samo za dom i dijete, kojoj je pregača i kuhanje životni moto, ne, ne ne na taj način nisam mislila. Volim i imam prijateljice, volim kavice, razgovore, imam neke svoje zanimacije uz svoj posao i svoje dijete i što je najbitnije nisam tip mame koja svaku rečenicu započinje ..."moja Tara..".
ja sam onda ocito shvatila pogresno pitanje. za mene majcinski tip nije osoba koja bi se sto psoto posvetila samo majcinstvu nego osoba kojoj ta uloga "lezi", ono bizna je i topla i onako kako je argenta napisala.
ja se smatram bas majcinskim tipom ali su mi vazne i druge uloge koje imam i koje me cine potpunom osobom, ne pada mi napamet da ih se odricem niti zatomljujem, mozda samo povremeno neka uloga izadje vise u prvi plan od druge, ali se niposto ne ponistavaju i ne odjeljuju.
edit, ovako sam mislila: jesam li ja onda krivo shvatila pitanje?
skuzajte na tipfelerima
Mene na poslu svi zovu mama i govore da mama, pazim mama, hoću mama. Zašto? Jedna kolegica jer sam ju dok smo jednom šetale primila za ruku kad smo prelazile cestu cestu, druga kolegica jer joj uvijek govorim kako ne smije za gablec jesti čips i jogurt da se ne razboli, kolega jer mu uvijek velim da strpa potkošulju u hlače jer će bubrege nahladit, za jednu kolegicu ne smijem ni reći zašto me zove mama
sad me yaya podsjetila na jednu moju (bivsu) kolegicu: znala me voziti s posla, i svaki put kad je kocila, metala je svoju ruku pred mene - kao da me zadrzi ako poletim naprijed.
imala je sina, tad otprilike srednjeskolca, pa joj je ostala ta navika.
bilo mi je to jako slatko od nje, a i dozivljavala sam je uvijek kao neku 'majku'.
ima takvih ljudi, i ja volim da se nadju oko mene - ali ja nisam takva.
nakon svega napisanog, samo ću dodati da ja po tim kriterijima nisam majčinski tip i da me užasavaju takve osobe koje vole brinuti o svima...
mada to one očito i kuže, jer mi ne prilaze
Jesam majcinski tip, ali ne na klasican nacin - debela sicilijanska mama sa keceljom (vissnja, super opis!) koja doji dvoje, a trecem brise nos. Vise sam bara-bara sa svojom i ostalom decom - salim se na njihov nacin, igram se njihovih igara, klizemo, sankamo se, puno se smejemo...rado cu im skuvati ono sto vole, ali cu takodje i naruciti pizzu ako pozelim vise vremena za igru ili setnju sa njima.
Deca me vole i ja volim njih, ali ne po de faultu - ima i onih koja mi nisu simpaticna, slicno kao i u svetu odraslih.
Mrzim drugima da delim savete koje nisu trazili ili da sve price zapocinjem sa "Moooja deeeca..."
Obozavam svoj posao i ostale svoje zenske i ine uloge i smatram da bi me iskljucivo majcinska ubrzo ucinila zarobljenicom.
Ali, zato sam mozda i previse brizna i pozrtvovana kada znam da me neko treba, bolestan je ili nemocan. Bio to odrasli, dete ili zivotinja...
I, nisam glasala, posto nemam jednoslozan odgovor na postavljeno pitanje..
I, u pravu je neko odgore kada rece da je bas zanimljivo citati odgovore. Jer, svi smo roditelji, brizni i osvesteni, a opet, toliko je razlicitih stavova prema majcinstvu.
Koga si vidjela mene ili a70v?razocarat ces se bejbe ali ja te vidjela dvaput, a nijednom hladnuznala sam da mi se sviđaš, a sad znam i zaštoGeneralno nisam majcinski tip, samo sam mama svojoj curi. Cak znam da za mene kazu da sam hladna, onak, generalni dojam drugih ljudi.
kao da mene opisuješ
nisam majčinski tip
ja sam učiteljski tip: volim prenositi znanje
A da definirate malo bolje majcinski tip? Prvo, vidim da neke cure sebe ne obiljezavaju tako, dok ih drugi tako vide. Drugo, vidim da neke cure sebe ne karakteriziraju kao majcinski tip i opisuju kojekakva ponasanja s djecom koja nisu "u opisu posla", a npr. meni su upravo to obiljezja majcinskog tipa. (mim 8) )
Ide li prava majka za djecom 24 sata dnevno uz uzvike tipa: pazi, nemoj, stani, cekaj, jesi jeo, jesi gladan, jesi usran itd?
Ja ne znam jesam li majcinski tip iako sam doma s djecom. Trudim se biti iako se meni cini da taj neki super majcinski odnos prema djeci ide i u nekim drugim pravcima....Po meni je pravi majcinski tip poprilicno samoostvarena osoba koja ima empatican odnos prema ostalim zivim bicima i koja se prema istima ponasa sa, sto je vise moguce, iskrenog postovanja i ljubavi. (cini mi se da bi, po nekim opisima i po onom sto citam po forumu ivarica upala u takav opis, ali ne znam zenu, ne mogu tvrditi)
e to.
Znaci, nisam ta.
mislim da jesam...
Da, bašZnaci, nisam ta.
A, vidi, ja bih rekla da jesi.
Što opravdava niz pitanja koja si postavila:
Majka voli dijete više od sebe. Manifestacije i vanjski znakovi ljubavi su nevažni, a empatija prema drugim bićima mislim da nema veze s majčinstvom.Ide li prava majka za djecom 24 sata dnevno uz uzvike tipa: pazi, nemoj, stani, cekaj, jesi jeo, jesi gladan, jesi usran itd? Pece li prava majka redovno kolace? Zanemaruje li prava majka svoju karijeru radi sebe? Je li prava majka iskljucivo pomagalacki i tudjenevoljacko osvijesteni tip ili nesto deseto?
Mim, mozda ja tome tezim, ali znam ja vrlo dobro svoje slabe tocke.Znaci, nisam toliko osvijestena po mnogim od mojih pitanja.
Ne zanemarujem karijeru niti sam odustala od skolovanja radi djece, te odluke su se desile puno prije.
Nisam neki super-domacinski tip pa to odgovara na neka druga pitanja.
Meni ova prica s empatijom prema drugima ulazi u pricu o ljudskoj, evolucijskoj majci i opcenito prema razvoju covjeka kao takvog.
Znaci, znam jako dobro sto bi to bila instinktivna majka. Ali, ovo s ostvarenjem i samoostvarenjem je nesto u cemu smo otisli korak dalje i duboko vjerujem da nema samoostvarenja bez iskrene ljubavi prema sebi. A bez iskrene ljubavi prema sebi nema ni ljubavi prema drugome jer smo, jelte, svi Jedno. Znaci, tko voli sebe, mora voljeti i druge. Iz toga proizlazi moja tvrdnja da "majcinski" osjecaji prema nama i nasoj djeci idu dalje od nas samih.
E sad, naravno da smo samo ljudi od krvi i mesa i kad dodje pet do dvanaest da se svi hvatamo svojih roditeljskih instikata i u skladu s njima djelujemo......Ono gore opisano je kao nekakav ideal, jelte....
Kako kome, dragaOno gore opisano je kao nekakav ideal, jelte....
Idealna majka ne mora zanemariti ništa, ne mora sve u obitelji stavljati ispred svojih želja i potreba. Kolači nedjeljom mogu biti i iz slastičarnice (ili ih uopće ne mora biti jer tak i tak nisu zdravi
Slazem se u svemu osim u ovom zadnjem. Ljubav i ostvarenost sretne, ispunjene osobe, u ovom slucaju majke, ne moze ne ici dalje. To se samo po sebi podrazumijeva.
nisam ta
mene sve sram pisati ovdje među vama
ja ovo pitanje nisam shvatila u smislu kakava 'prava' majka mora biti i tko je ta 'prava' a tko nije.
nego puno jednostavnije - tko je osjetio da je bas sebe nasao u toj ulozi, tko je mozda od malena mastao o tome da se brine o djeci, i prije svega - tko se i prema drugim ljudima oko sebe odnosi na nacin na koji se odnosi prema svojoj djeci (brizno, zastitnicki, s toplinom).
×
nista me u ovom topiku nije ubediralo
kako zna nekad biti
pa da.
ja sam tip "snađi se, druže", pa tako i prema svojoj djeci.
ne ugađam, ne "gladim peruškom po guzi"...
nisam majčinski tip ni prema svojima ni prema drugima.
prijatelj sam.
pomoći koliko mogu i kome god mogu, ali ne nudim se nešto pretjerano, nego ako tko zatraži.
o majčinstvu nisam razmišljala nego kao o nečemu što se podrazumijeva, što će doći kao što je došla i škola, fakultet...
moja djeca su mi najvažnija na svijetu, ali ne u smislu da im budem na usluzi, i da sam previše zaštitnički "nastrojena"...
ima jos nesto sto majcinski tip mora imati, a to su - majcinske ruke.
dobro, u to ja mozda vjerujem zato sto moja mama ima takve ruke, pa mi se to podrazumijeva.
kad sam rodila, i tonku, ali pogotovo antuna - bila sam pomalo nespretna, bojala sam se 'rukovati' njima.
a moja mama bi dosla, i dirala ih i primala s takvom sigurnoscu i mirom i njeznoscu i spretnoscu, kako to mogu samo 'majcinske' ruke
ja bih udivljeno gledala, a i djeca bi osjetila to nesto, i umirila se.
dobro, ima tu i iskustva, ali nije to stvar samo iskustva.
mislim da ja nemam takve ruke.
majčinske ruke,
majčinska terminologija,
majčinski pogled...
ima toga.
valjda je svakoj "pripalo" ponešto.
inače bismo bile organski inkubatori.
a nismo.
Što je uopće majčinski tip?
Kad sam bila dijete, imali smo mljekaricu koja bi svakog jutra bila u silnoj žurbi, kako bi što prije stigla kući pripremiti doručak svojim dvadesetineštogodišnjim dječacima. Kao brižnoj majci, bilo joj je posebno stalo da njezina djeca ne ostanu gladna…
Ako se takvi oblici ponašanja smatraju uzorom majčinstva, iskreno se nadam da nikad neću postati majčinski tip te vrste i to baš zato što će mi dobrobit moje djece biti na prvom mjestu.
Moja predodžba o majčinskom tipu puno je bliže ovome:
Vjerojatno je na to utjecala činjenica da je mene jedna takva odgajala. Ne mislim da potpuna posvećenost roditeljskoj ulozi mora značiti zanemarivanje svih drugih aspekata života, odnosno da će prestanak postojanja na svim drugim područjima biti dovoljan da od nekoga napravi dobru majku.
Što se tiče majčinskog odnosa prema drugima, hm... to uopće nije jednostavno pitanje.
Ako kao ključnu osobinu majčinstva uzmemo empatiju, rekla bih da se u međuljudskim odnosima barem trudim osluškivati druge, staviti se u njihovu poziciju, pogledati stvari iz njihovog kuta, suosjećati, imati razumijevanja za potrebe i sklonosti koje ne moraju biti i moje.
S druge strane, ako majčinstvo između ostalog znači i brigu za bića koja zbog svoje nezrelosti još ne mogu donositi važne odluke ili se samostalno brinuti o sebi, to ne prenosim na odnose s odraslima. Ima nečeg drskog i ponižavajućeg u potrebi da se druge odrasle ljude tretira pokroviteljski.
e, to bi vec ja mogla imati, te ruke
nrekad, kad gledam druge ruke kako drze, svoju ili tudju, nebitno
ali sam zakrzljala u govoru, nikad nisam rekla npr micek moj, sve dok me ivar to nije poceo traziti :shock:
kad tepam, kao da iz mojih usta kamenje izlazi
Škužajte, ja sam bila priličnopa se nisam stigla javiti.
Za one koje se pitaju što sam točno mislila pod majčinskim tipom, mislim da su zhabica i a zakaj najbolje to opisale, pa ne bih išla u detaljnija objašnjenja, one su to super obavile (hvala)
Za one koje zanima zašto nema više ponuđenih odgovora: jer ih se nisam mogla sjetiti
Anketa stvarno nije zamišljena da nekoga izbedira, iskompleksira ili iznervira)
Po meni je majčinski tip onaj tip žene koji često na (skoro pa svu) djecu reagira s pažnjom, velikim interesom i nježnošću. Oni tipovi žena za koje pomisliš da kad će imati djecu, biti će savršene mame! Zapravo to što je azakaj rekla.
Recimo, moja mama je majčinski tip.
Ja nikako nisam majčinski tip. Kad me ljudi upoznaju bez obitelji teško uklapaju dvoje djece uz moju osobnost. Ne zato što nemam "majčinskih" osobina, već zato što snažno živim sve druge aspekte svoje osobnosti i ne nosim "masku majke" posvuda.
To me ne čini lošijom majkom. Možda da mamom manjih kapaciteta! JA dajem puno, ali i trebam puno drugih stvari da opet mogu davati puno obitelji.
A ovo sve ostalo, brinuti se za druge i bla.... to je zaštitnički tip. Kad sam bila mlađa, voljela sam puno pomagati ljudima. I sad to povremeno činim, ali sve više uviđam da to rijetko ima smisla. Ljudi se samo sami mogu izvući iz svojih problema i daleko više pomažem drugima vlastitim primjerom kako izvući samog sebe i postizati ono što želiš.
Anita, ne mislim ni u kom slucaju da je zivljenje raznih aspekata svoje osobnosti u kontradikciji s majcinskim tipom.
A ovo o brizi za druge, ne bih ja rekla da se majcinski tip (ako tako nesto uopce postoji) moze poistovjetiti sa zastitnickim tipom. Ne mora biti ni u suprotnosti s tim, ali ja sam vise mislila na sami odnos prema drugima, ne toliko na ono sto drugima uradimo ili ne uradimo.
Kad citam ovo sto neke cure pisu, stvarno se pitam neke stvari....
Nije u kontradikciji, ali zasigurno omjer rezultata na poslovnom (npr.) području je obrnuto proporionalan količini uloženog majčinstva.
I radi vremenskog ograničenja i radi usmjerenosti uma.
Plus - zapravo ne poznam nikoga iskreno uspješnog tko nije malo žrtvovao komadić majčinstva.... niti znam super mame koje su JAKO usmjerene na neke druge ciljeve u životu.
Naravno, stvari se tijekom godina mjenjaju! Ja sam apsolutno majčinski tip kad sam trudna i jedno 6 mjeseci nakon rođenja djeteta. Malo mi je drugih stvari potrebno da budem potpuno ispunjena. Nakon toga.... sve manje i manje.
Meni je recimo majčinski tip žena koja želi i zna uzeti svaku malu bebu u ruke, koju to vidljivo i iskreno raznježi, i baš mi je dobar termin 'majčinske ruke' jer se djeca stvarno kod nekih žena odmah umire.
Čim vidim naslov ove teme u glavi mi se stvori slika nekih žena koje znam kako drže moje dijete, i DA one su majčinski tipovi! Iako su neke od njih žene izuzetno jake osobnosti.
u potpunosti potpisujem a zakaj, upravo sam tako i ja mislila
znam zenu koja je totalno majcinski tip, onako topla, njezna, brizna, a uopce nam djece, niti namjerava ikada imati. a obozava djecu i malu i veliku
steta sto nije rodila, bila bi idealna doula
Na studiju sam imala prijateljicu koja je o svima majčinski brinula: vodila je brigu kako tko studira, pisala na predavanjima preko indiga da bi davala bilješke trutovima s godine, sve pozivala k sebi, hranila i tetošila, rješavala svima privatne probleme. Dečki u koje je bila zaljubljena obično su joj plakali na ramenu i pričali o drugoj, a ona je to trpjela. Uvijek je sebe stavljala u drugi plan... i u tom drugom planu je i ostala.
Uvijek sam je doživljavala kao majčinski tip, u pretjeranom obliku. Ne možeš svakome biti mama. Mama sam svojoj djeci, za njih imam i majčinske ruke i pogled i riječi. Ali, i u odnosu prema njima čuvam i prostor za sebe koji mi je potreban za moj integritet. Onako nekako kao Anita AZ. Za drugu djecu uvijek imam nježnu riječ, pogled i pokret; vodit ću brigu o njima, nahraniti ih duševno i tjelesno ako treba, ali njima nisam mama. Prema odraslima nemam majčinskih poriva. Pomoći ću ljudima na prijateljski način, ne na majčinski.
Magriz ja si ne mogu pomoći a htjela bi da ne brinem uvijek za sve i svakoga, ponekad stvarno zna biti naporno. I kao što si rekla takvi ljudi tebe kuže pa ti ne prilaze a izgleda da i mene kuže jer meni prilaze. Nedavno nas je hrpa roditelja bila s klincima vani i jedna mama prilazi meni (ženu nikad u životu nisam vidjela) da joj pripazim bebu u kolicima dok ona ulovi starijeg sina koji se nikako nije dao doma. Prijateljice su bebe uvijek davale meni jer su mi bebe na rukama uglavnom zaspale. E da i sjećam se kad sam bila mala i kad su me pitali što ću biti kad odrastem uvijek sam govorila mama.nakon svega napisanog, samo ću dodati da ja po tim kriterijima nisam majčinski tip i da me užasavaju takve osobe koje vole brinuti o svima...
mada to one očito i kuže, jer mi ne prilaze
ja sam se vec naucila postavit na pravo mjesto u ulogu koja mi pripada, bilo mama, sestra, prijateljica, koju god, posebno u zadnjih godinu dana otkad imam svoje dijete, drugacije se postavljam i prema drugima, najvise i zbog ovog sto Zdenka govori, kad pocnes pretjerivat pocnes se gubit na trenutke. sad sam sigurna da mi se to vise ne dogadja.
a sto mi se dogadjalo i dogadja mi se i dalje ko i yayi da mi jednostavno prilaze oni koji osjecaju i potrebno im je nekakvo tetosenje, posebno djeca, redovito ce mi pric cesto i prije nego ih skuzim, jednom mi je jedna malena od niti godinu dana u kaficu sjela u krilo i prosjedila cijeli sat vremena, a nikad me prije nije srela, nije se htjela odlijepit, mama joj je bila u soku.
kad sam bila manja prema svima sam se tako postavljala i ponasala, i cesto bi se dogodilo da bi na kraju ostala u drugom planu pa to sad vise ne radim, ne pretjerujem.
trebam li rec kako su me zvali brat i sestra kad ne bi bilo mame?
napokon sam se otrgla od te uloge i sad sam konacno sestra i kci, a ne svima mama, al trebalo je vremena dok su shvatili koja mi uloga zapravo pripada, a i meni da stavim stvari/uloge tamo gdje pripadaju.
sad sam samo zhapceva mama
Nisam majčinski tip. Djecu sam oduvijek htjela, nisam mogla zamislit svoj život bez djece, ona su važan dio mog života, ali ne cijeli život. Moji najsretniji trenuci, kad sam potpuno smirena i sretna nisu kad nešto radimo zajedno, nego kad smo blizu, kad se svatko zabavlja nekom svojom ugodnom zanimacijom.
Ja sam majčinski tip ali bez komponente kuhanja. Svom sinu sam Mama ali osjećam odgovornost i za svu djecu u svojoj blizini i nema šanse da se ne obratim djetetu na školskom hodniku koje izgleda zabrinuto, trubnem malcu koji pretrčava cestu u blizini škole (da mu znam roditelje, javila bih im to), u trgovačkom centru gdje neka beba sama hoda oko polica, automatski tražim pogledom roditelja i ne mičem se dok nisam sigurna da je sve ok. Tu se uopće ne radi o nekom užitku nego unutrašnjem "majčinskom" imperativu koji u osnovi ne vodi neka emocija, ali kad se tome oduprem osjećam nelagodu i zabrinutost.
super si ovo rekla, još da to i doživim...
inače, da damo dozu veselja u ovaj topik
dakle, broj jedan mi je definitivno zhabica, dovoljno je pročitati njene postove i vidjeti kako ona iskreno suosjeća sa svime što ostali forumaši prolaze i kako se iskreno veseli svim uspjesima i mama i dječice.
dalje slijedi definitivno zrinka - iz istih razloga. e onda, postaje teže odlučiti, ali u tu skupinu mi spadaju i AM, ivarica i kloklo. oko yaye se nekako dvoumim, a ako tu svrstam i av70 mislim da neću pogriješiti.
Draga, jel tebi nije dosta listi?
a vidiš da nemam pametnija posla
Ovo i ja radim - osjećam potrebu da primijetim i zaštitim djecu, ali to nekako smatram dijelom naše zajedničke odgovornosti prema djeci. Svi mali su "naši". (I volim kuhati! 8) )
meni taj majcinski tip ima pomalo neg. konotaciju znate ono - starija zena koja slaze robu svom pomalo srednjovjecnom sinu, svih gnjavi s jelom, o svima se pretjerano brine (neovisno o starosti i rod. vezama).
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom