Abonjeko, dobro te razumijem. Pobjegla sam od onog o čemu sam godinama učila samo zato jer se kosilo sa svim onim što osjećam i onim što jesam. I što sam više znala to sam bila sigurnija da taj posao ne želim raditi. Prvo sam pobjegla iz znanosti u umjetnost, nekoliko godina mi je trebalo da ih provedem dovoljo daleko od svega toga i da se bezbolno vratim najbliže profesiji za koju sam se školovala, a da opet ostanem svoja. I mogu ti reći da je dobar osjećaj.

Ako u želucu imaš konstantni težak osjećaj, ako sebe ne vidiš u svemu tome, ako ti posao koji bi trebala raditi ne može izmamiti ni najmanji osmjeh na lice-uzmi diplomu i idi tamo gdje ćeš biti sretnija.