jednogodisnje djete i problemi

[oktobar2007]

Pozdrav cure!

Kao sto sam vec u naslovu rekla, imam djecaka starog godinu dana. Posto vas citam jos od prijetrudnoce, nekako sam se ovdje udomacila pa bih zeljela cuti i vasa misljenja u vezi ovih mojih problema i dilema. Nisam vise sigurna da li ja to stvarno umisljam ili sa ovim mojim djetetom stvarno nesto nije u redu, pa cu vam pokusati opisati mog dragog djecacica.

Rodjen sa 41 t. 53 cm 4 000 kg, porodjaj tezak ali je dobio ocjenu 9 kao zbog malo zute boje koja je uobicajena za djecu rodjena vaginalno...njegova glava i lice su bili dugo nateceni i nije mogao da doji, ali smo nakon puno truda i muka bili iskljucivo dojeni 5 mjeseci.

E sad problemi, na pocetku se izvijao i zahvaljujuci rodi sam insistirala da nas pediatrica posalje fizioterapeutu, ona je bila i jest uvijek misljenja da je sve ok? i da ne primjeti nista neuobicajeno? Sa 3 mjeseca smo poceli posjecivati fizioterapeuta, i nakon sto smo dobili neke vjezbice izvijanje je nestalo brzo.

Sa 6 mjeseci smo imali pregled kod fizioterapeuta, neurologa i radili smo uzv mozga, sve u redu, a on je cak i vojnicki propuzao sa 5,5 mj, a na stomak se poceo okretati sa 3,5 mj, tako da je on sa puno gukanja i gmizanja, dobro pokazao sta zna i moze , bili su misljenja da je sa njim sve u najboljem redu i meni je pao kamen sa srca.

Sa 8 mj, su dosle i prve 2-3 jako jasne i ciste rjeci, o kako sam bila ponosna.

Sad ima skoro 13 mjeseci, i situacija je sljedeca:
pravo propuzao sa godinu dana,
ne hoda jos,
ne moze sam stajati bez da se ne drzi za nesto nimalo,
sam ustaje uz namjestaj i obicno stoji po cjele dane jer cim ga spustim on se opet popne, a ne smije sam da se spusti.
Ne govori vise niti jedne jedine rjeci .

Ima 76 cm i 9,5 kg.

U zadnjih mjesec dana apetita u opste nema, pediatrica mi je savjetovala da ga prestanem dojiti, pa da ce mozda poceti jesti? ali mi nepada na pamet, jer to je jedino sto ne odbija.

Inace od samog pocetka je jako miran i spava cjele noci u komadu, uvijek je dobre volje ali je nekako u poredeci sa drugom djecom jako tih.
Ako nesto radi, a ja mu zabranim pretezno me poslusa od prve i stvarno nemam nekih primjedbi na njegovo ponasanje, ponekad imam osjecaj da me razumje kad mu govorim, ali ponekad mi se cini da me nista ne razumje .

Da li ne zna, ili nece da mi pokazuje nista kad ga sta pitam (gdje je ovo/ono).

Eto ja se cjelu godinu dana lomim i trazim odgovor na mnoga pitanja i pomalo sam umorna ali se ne mogu da smirim, ponekad mi se cini da trazim problem tamo gdje ga nema jer ni drugi nista ne primjecuju, a ponekad me opet uhvati panika i osjecam da nesto moram poduzeti?
Brinme, kako psihicki tako i fizicki razvoj, zasto je nekad u svemu bio iznad prosjeka a sad ispod????

Eto pa pisite cure svoja misljenja i iskustva, bicu vam jako zahvalna,
nekako mi je vec lakse sto sam ovdje sa vama podjelila ove moje brige...

[paid]

nemam iskustva s jednogodišnjom bebom,nego vam samo želim reći sigurno je sve ok. nismo svi isti. neka se jave mame s iskustvom a ja želim svu sreću svijeta

[mikka]

moj je progovorio s nesto prije 2 godine. isto je povuceni tip, npr. na njegovom drugom rockasu je bilo jedno 4-5 djece, on niti ih je gledao, niti se igrao s njima, nije ih dozivljavao ni na jedan nacin, ili se igrao solo ili ponekad s odraslima

to sto ne hoda s 13 mjeseci je, koliko znam, sasvim normalno.

jesi potrazila jos koje lijecnicko misljenje?

[lrs]

pa sta ako je tisi,mirniji...nisu sva djeca ziva i glasna.......kao sto si rekla da se sada dize na noge i pokusava hodati.....to znaci da je "prestao govoriti"...to je normalno kad se razvija motorika ostalo stoji i kada ide govor ostalo stoji.....barem koliko sam ja citala.....moja l je prohodala sa 14 mj...progovorila prva "rijeci" sa cca 7-8 mj...a sada sa 18 mj kada hoda ko luda manje prica nego sa 12mj.....pa malo pa pocne opet pricat cijeli dan....tako naizmjenice sa svakim razvojem.....nista se ne brini to je normalno i nema veze ako je tihi,mirniji,povuiceniji.......

[zhabica]

ja isto ne vidim sto te brine? meni djeluje sve u redu. djeca ne trebaju pricat sa godinu dana, moj je isto rano progovorio pa je imao fazu kad je sutio, pa opet sad brblja, digao se na noge sa 6 mjeseci, a prohodao tek sa 11 iako su svi mislili da ce ranije. normalno je da djeca ne prohodaju i do 18 mjeseci cini mi se, sve to sto radi je ok, polako ce nauciti sam i sici i dignuti se (samo mu dopusti da nauci pusti ga nek sam radi sta god hoce)

djeca imaju faze kad naglo savladavju puno toga pa onda jedno vrijeme stagniraju pa onda opet nagli napredak, pa se nekad vrate unazad pa opet krenu naprijed.

mislim da je tvoj najveci problem sto se previse brines, opusti se i uzivaj, dijete ti raste i razvija se svojim tokom, lijepo je sto sve pratis i brizna si ali ne valja pretjerivat

ako te bas nesto jako brine podji k doktoru pa se rijesi brige.

sretno u svakom slucaju!

[cvijeta73]

ja isto ne vidim sto te brine? meni djeluje sve u redu. djeca ne trebaju pricat sa godinu dana, moj je isto rano progovorio pa je imao fazu kad je sutio, pa opet sad brblja, digao se na noge sa 6 mjeseci, a prohodao tek sa 11 iako su svi mislili da ce ranije. normalno je da djeca ne prohodaju i do 18 mjeseci cini mi se, sve to sto radi je ok, polako ce nauciti sam i sici i dignuti se (samo mu dopusti da nauci pusti ga nek sam radi sta god hoce)

djeca imaju faze kad naglo savladavju puno toga pa onda jedno vrijeme stagniraju pa onda opet nagli napredak, pa se nekad vrate unazad pa opet krenu naprijed.

mislim da je tvoj najveci problem sto se previse brines, opusti se i uzivaj, dijete ti raste i razvija se svojim tokom, lijepo je sto sve pratis i brizna si ali ne valja pretjerivat

ako te bas nesto jako brine podji k doktoru pa se rijesi brige.

sretno u svakom slucaju!

kad je tako pametno napisala, što drugo nego potpisati.

[cuckalica]

zhabica je super objasnila a ja cu ti dat primjer moje L i njene rodicice, dalje u tekstu R
R je propuzala sa 5,5mj, pocela sjedit sa oko 6 a prohodala sa 15mj
moja L se sa 6mj nije mogla ni okrenut sa leda na trbuh, to je svladala oko 7.mj, sa 8mj je istodobno pocela sjedit i puzat, a prohodala je desetak dana prije rodendana

[Cookie]

Draga, nemoj se uopće opterećivati s prosjekom. Prosjek je sarma koju dobiješ kad svu djecu zbrojiš i podijeliš, a svako dijete je indvidualno i osoba za sebe.

To što ti dijete ne govori s godinu dana nije uopće zabrinjavajuće. Moj je progovorio tek s dvije, i to pomalo. Isto je imao raznih faza, npr. oko osam mjeseci je počeo govoriti mama, pa je neko vrijeme govorio samo mama, onda je jednom rekao tata pa je idućih mjeseci govorio samo tata, a mama netragom nestala... Razvoj djeteta ne ide pravocrtno, uvijek ima skokova i povrataka na staro, sve je to normalno.

Normalno je i što još ne hoda. Nije mi jasno iz tvog posta jel se ne spušta sam kad se penje uz namještaj zato što neće ili zato što mu ti to ne dopuštaš? Ako je ovo drugo slučaj, svakako ga pusti da se proba sam spustiti. Moraš mu dopustiti da istražuje i isprobava vlastite granice jer tako uči.

Pokušaj ne brinuti toliko. Znam da samo želiš najbolje svom djetetu i te užasno strah da bi nešto moglo poći po zlu, ali pokušaj se opustiti i uživati sa svojim djetetom i ne dopustiti da ti brige pokvare zajedničke trenutke koje provodiš s njim, jer oni tako brzo prođu!

[split]

Prva kćer prohodala sa 10 mj, a progovorila sa 2,5godine - mirna i staložena. Druga prohodala sa 15, a progovorila sa 7,8 mj živa. Savjetuj se sa doktorima i otiđi na koji kontrolni pregled da budeš mirna.

[oktobar2007]

Hvala vam puno na odvojenom vremenu! Ja zelim da vjerujem da je sve u redu i da je to samo u mojoj glavi, ali najvise me brine to sto mi se nekako promjenio u odnosu na prije ali posto se to desavalo i drugima i spada u faze, nadam se da je i kod nas to u pitanju. Moram obecati sebi da barem mjesec necu vise razmisljati o razvoju i nista poduzimati da se malo "ohladim" a i ako bude sta valjda ce za mjesec dana se vise isticati?

Inace ga ne forsiram nista, niti mu sta branim sto se tice fizickih aktivnosti.

Jos jednom hvala puno i ako ima jos neko sa slicnim dilemama neka se javi....

[erik]

Erik prohodao sa 18mj! počeo pričati sa 18mj!
do onda je imao par riječi, puzao i hodao samo ako bi ga držala za obje ruke,
a jutro kad je napunio 6mj rekao je mama i onda to nije ponovio slijedečih 6 mj
mislim da nema frke za paniku, meni su stalno govorili -šta još ne priča!!!???
pa moraš razgovarati sa njim! -ma nemoj mi reći!
još ne hoda!!!!???
sada trči i melje kao navijen, ali sad se svi čude -šta još ima pelene!!!???
-da i imati će ih dok ON ne bude spreman pustiti ih.

[erik]

e da i postoje periodi kad je jako živ i nemoguć,
pa period kad je miran i dugo se zna sam igrati...
sjećam se perioda kada sam bila pod stresom i neke su se stvari u kući promijenile na par dana, ja sam duhom bila u rješavanju te situacije...
iako sam po cijele dane s njim, mislima nisam, on je postao nepodnošljiv...
nakon 7 dana pirčam s jednom ženom o tome i ona kaže
-pa možda mu fališ, posvećena si njima a ne njemu i nisi ona mama kakvu on poznaje, pa privlači pažnju jer te želi...
u tom je trenu prestao divljati po njenom stanu, došao do nje i poljubio je,
a do onda uopće na nju nije obračao pažnju!
kao da joj se zahvalio što mi je to rekla, kao da razumije što pričamo!

htjela sam reći da i naša stanja jako utječu na njihova stanja,
samo nam treba vremena da to uvidimo jer smo zaokupljeni trenutnom situacijom.

[oktobar2007]

Pozdrav Erik!
Bas su me nekako ovi tvoji postovi oraspolozili! Moguce je da smo mi u zacarnom krugu, ja brinem za njega pa sam skoro depresivna a on tako reaguje na moje stanje?! Moracu ja malo poraditi izgleda na sebi a ne na njemu
i meni se upale sve lampice kad mi se kaze da ne pricam sa njim dovoljno, i ako nemam potrebu da se pravdam bilo kome jer to radim iz potrebe i ljubavi prema svom djetetu od vremena dok je jos bio u stomaku, ali me svaki put taj komentar bas pogodi....

[osmijeh]

ma niš ne brini. to je individualno kod svakog djeteta. budi sretna i ponosna što je dobar i tak poslušan. i sama kažeš da ti ponekad izgleda kao da te sve razumije. . to sa hodanjem će doći samo po sebi. a kaj se tiče govora pa poznato je da dečki kasnije progovore.
uživaj sa djetetom. :D

[sandra254]

biti ću kratka...ili ne
imoj malecki ima 13mj.
U SVEMU je iznad prosjeka... a slične stvari radi kao i tvoj.
Isto je pričao - pa prestao,
razumije - nerazumije
hoće - neće.
SVE JE TO NORMALNO.
Mislim da previše očekujemo od današnje djece, koja su ajmo priznati pretpana informacijama, stvarima i sl.

NPR. Moj malecki lupka po tipkovnici, drži komp. miša i da ne govorimo o telefonima i mobitelima (iako mu nedam)...ja do 4g nisam znala šta je telefon. Danas je to tako.
Jednostavno previše očekujemo, jer to radi i susjedovo djete...
Ja sam se brinula kada je od prijateljice malecki odreagirao na riječ bravo pljeskom, jer moj to nezna...a onda opet kada sam razmislila moj to isto radi, ali kada mu pjevam tašin tašin tanana...zanči samo je učen na drugi način.
NISMO SVI ISTI...SVI SMO JEDINSTVENI.
Ne brini nego uživaj u svome anđelu, jer vrijeme kao što vidiš jako brzo leti...

[erik]

oktobar2007
ja svoje dijete odgajam srcem,
čitam puno i razmišljam o tome, ali najviše osluškujem svoje dijete,
i uvijek znam ako nešto nije u redu i što se dešava...
naučila sam da one majke koje znaju odgajati imaju divnu djecu, bez obzira jesu li ta djeca živa ili mirna...i te majke ne dijele savjete, one šute i nježno ponekad kažu svoje gledište...
dok meni dižu živac oni roditelji koji savjetuju a niti ih ne pitaš, pametuju....
a njihova su djeca raspuštena i loše odgojena,
pa kažu ja najbolje znam jer sam pogriješila, a sad znam...
ma ne znaju oni ništa.
da znaju ispravili bi svoje pogreške i njihovo znanje bi usmjerilo njihovu djecu.
slušam samo one majke koje imaju ljubavi i neku mudrost a to se vidi na njihovoj djeci, i ja puno učim samo promatrajući kako postupaju sa djecom.

svako je dijete posebno i jedinstveno i treba ih promatrati i podržavati.
oni osjećaju naše strahove ili uvjetovanu ljubav, osjećaju kada ne vjerujemo u njih i to im može jako naštetiti,
zato okrenimo na pozitivu jer tako najbrže rastu a mi skupa sa njima.

[sandra254]

erik, potpisujem tvoju poruku u potpunosti

[Matilda]

Kao jednogodišnjak
puzi, diže se na noge, ali ne želi hodati, osim kad ga držim za ruke. Jednostavnije mu je puzeći doći do cilja. I lijen je kao hodač, odmah klekne i želi nastaviti puzanjem.
Totalno suprotno od prvog djeteta koje nije puzalo (tek kasnije kad je prohodalo), a točno na rođendan je samostalno prohodalo (potrčalo).
Al zato brblja u rečenicama, stalno nešto žvrgolji. Ko ptičica.

Djeca su razlličita.

[erik]

meni je tako tužno vidjeti kako mame uspoređuju svoju djecu moja radi ovo moj zna ono moji priča sa 9mj moja hoda sa 10....
ta dječica postaju predmet ispucavanja taštine...
a svako je dijete posebno i veliko,
i ona normalna djeca koja nisu kristalna ili zvjezdana,
svako je dijete ogroman kapacitet,
ja ih gledam kao prazne kompjutere i o nama ovisi što ćemo programirati,
oni su kao naše kreacije, odraz nas samih,
iako nose svoj identitet i dušu, ipak mi kao roditelji puno utječemo na to
u kakvu će osobu izrasti.
ja i Erik volimo situacije kad kažu -ajme duda prst, tako veliki,
sram te bilo...ja kažem-
njemu je to poseban osjećaj i ne mislim ga silom odvikavati dok je još mali..
-pa imati ćeš krive zube bući bući!
-pa nositi će aparatić.
onda priča krene u drugom smjeru...

ja bih voljela da ne duda ali duda i nije važno jeli to loše ili ne,
važno je da se netko "pametan" nametnuo mom sinu sa dobronamjernom rugalicom, a ja sam kao mama stala na njegovu stranu, i ta emocija između nas u tim trenucima je divna.
ja i sestra smo dudale do 4. osnovne,
ja imam malo zube kao zeko ona ima savršene i vrlo važno.

isto tako sam uvijek na njegovoj strani kada se isčuđavaju pred njim
jer malo priča, jer ga ne odvikavam od pelena...
i mislim da ga to jača, jer osjeti moju vjeru u njega i jer osjeća da može biti to što je, iako je to nekom čudno.
oni odmah osjete našu nesigurnost u sebe pa onda i u njih,
onda znaju biti nemogući ili se povući u sebe.

ja znam kad se on počne čudno ponašati da moram provjeriti sebe jer
sam očito iskočila iz tračnica

[Ana i mamino zlato]

erik, divna si, hvala ti što si me podsjetila na ono što i sama znam, ali počesto zaboravim...

[erik]

ha ha joj daleko sam ja od divnog,
ali hvala 8)
samo imam drugačije gledište...
ja vjerujem da su djeca sveta i da nose onu duboku mudrost,
pa tako se trudim učiti od djece i svog sina.
moj je zadatak da on tu mudrost i čarobnost ne izgubi odrastanjem,
kao što to najčešće biva, nego da raste s njom.
ja njega učim praktične stvari, kako jesti sa žlicom, kako prati ruke...
a on mene uči o bezuvjetnoj ljubavi.
samo ne spadam u one roditelje koji sve znaju, koji gnjave djecu glupostima
i sputavaju ih, koji imaju frazu, a on je mali ne razumije još...

[ljerka]

Iako je sve već uglavnom rečeno, htjela bih reći da se slažem sa svime i da su i moja djeca prohodala nakon 13 mjeseci. Svima sam odgovarala da stignu jer su svi bili zabrinutiji od mene. Oboje su teške pričalice, a razumiju li? Itekako! I onda kad mislimo da su zaista premali, s nekoliko mjeseci, sve razumiju! Morala sam ovo napisati jer me strašno nerviraju dobronamjernici koji s mojom djecom provedu pola sata i onda sve znaju o njima! Pa ja sam im samo mama!

[bauba]

Imala sam i ja periode straha da zbog emotivnosti možda ne vidim neke pod navodnicima nepravilnosti.

Sada znam ono što je erik kul napisala: ako je on "čudan", hitno se zbalansiram.
Srećom, sada već super pokazujemo stanja, emocije, potrebe i nježnosti. Uopće ne moram nagađati što se događa.
Ima 16 mjeseci.

[lasica]

isto prijavljujem da su "najćudniji" periodi ili kad je on bio "zločest" bili povezani sa nekim mojim emotivnim rastrojstvom ili nekom općenito napetosti u kući (kojoj nikada nije bio direktno izložen,u smislu da je prisustvovao nekoj svađi i sl).i moj je truba što se tiče govora,ali je motorika na razini najboljeg atletičara.od negdje 18.mjeseca je počeo više pričati.i isto tak,pričao je malo u rečenicama od dvije riječi sa 14 mjeseci,15,a onda nakon 2,3 tjedna uporabe iščeznulo i do sada se nije pojavilo više (20 mjeseci).

[lasica]

najčudniji. 8)

[erik]

babe po selu se pitaju međusobno meni iza leđa, nakon što sretnu mene i sina...ma hoće taj mali pričati jednom? hmmm, ne znam... :/
kakva glupost a što da kažem...
ali evo gospodin počeo jahati, jednom tjedno ga vodim, sjednem ga na ponija i pola sata jaše, i ne smijem ga pridržavati, ako ga dotaknem kaže
-ida da mama! maki se! (idi ća, makni se

sisa palac, nosi pelene, jedva priča (priča puno ali japanski, ima svega desetak riječi a i njih je izokrenuo...) ali čovjek jaše konja 8)

oni sve rade onda kada su sigurni da to mogu, ili bar uvjereni da mogu,
i bolje da je tako nego da idu ko muhe bez glave...
mislim lakše je nama mamama što se hodanja tiče, a i oni se manje ozljeđuju.

[koksy]

Ma nema razloga za brigu! Moj malac napreduje u "naletima". A i ako npr. puno "prica" onda ne napreduje u motorici i obrnuto. Kad je prohodao nista ga drugo nije zanimalo, samo usavrsavanje hoda, sad pocinje pricat i samo se tome povetio. To je sasvim normalan tijek razvoja.

[Žabica]

I meni se sve čini ok. Evo, npr. moja sestra i ja, ja prohodala sa 11mjeseci i ubrzo počela pričati, a ona ni da bi riječ progovorila do 2 godine, samo si je nešto mrmljala. Zato sad nadoknđujei tu šutnju.
Druga sestra je bila lijena hodati. Uglavnom svaka je imala neki svoj ritam...

[irena bajrić]

ja sam prvo rodila curicu koja je bila aktivna, društvena, otvorena, brbljava, motorika ko u balerine!!!

drugo djete je muško, i nema veze kojeg su spola (a možda i ima???) koji nije ni tako aktivan, puno zatvoreniji od nje i onda sam se uhvatila da uspoređujem i to sam si strogo zabranila, ona je ona, a on je on

ali bila mi je velika promjenaod nje s obzirom na njega, on pada , trom je (ja mu tepam da je teretnjak mali), pada kao olovka, ne može trčati, tj.još nije ni pokušal, zna par riječi, mama, tata, baba i dada
tek pred mjesec dana je krenul pokazivati gdje je kaj i tko, slikovnicu ne zna ni otvoriti, nego traži da mu ja otvaram, ali počinje evo i slikice gledati, ali do sad ništa, nikakav interes za slikovnicu, ja nisam ni forsirala onak kak oni pokazuju potrebu za nečim novim ja tako sljedim

s tim da je ona već s 8 - 9 mjeseci listala slikovnicu, a ja samm pričala

tak da, mislim da je sve normalno, sto ljudi, sto čudi

[KORNY]

imam kćer od 4,5g a inteligencija kao da ima 7. sin im 13mj i mozak veličine graška, to ti je ta usporedba,al kad ih zbrojiš oni su prosječni.mi ti idemo na vježbe od 3,5mj jer je imao krvarnje drugog stupnja,izvijao se. još uviek fizički nije ok,makar je stao na noge sa 7mj,toliko dugo je gmizao da su mislili da nikada neće puzat,prohodao je sa 11,5,sa 9 je pričao tata, keka za seku i kaka kad se pokakao,a pitaj me kaj sad priča,0, keka i mama za papati. a kad mu nekaj kažem sve kži kad hoće,pogotovo ne (od 6mj). meni ti je fizijatrica s 11mj dala savršen s kojmse ja nisam složila i tražila sam drugo mišljenje na koje imam pravo i drugije rekao da nije sve ok,al da nije tak strašno. zato ti je moj savijet da tražiš drugo mišljenje ak nisi na čistu,pa ak ti drugi potvrdi prvo bar ćeš moći mirno spavati. p.s.5 dana nije jeo,a evo upravo sad se prežderava. to ti je još jedna usporedba

[oktobar2007]

Pozdrav!

Hvala vam puno na odgovorima! Puno mi znace vasa iskustva sa vasom djecom i ako djecu ne treba porediti ali ipak

Ja sam odlucila sacekati par mjeseci pa onda vidjeti da li sta treba poduzimati, inace ga je pregledo neurolog i fizijatar sa 5 mjeseci i sve bilo ok, psihologu smo skoro isli i ni on ne vidi nista zasto bi se trebalo zabrinuti sad za sad, ali mene ipak neke stvari brinu, alinadam se da su u pravu i da je moje djete zdravo, da je sve do temperamenta??

Jos jednom puno Hvala!