Drage rodice, docekala sam i ja svojeg malog princa. Dosta kasnim s informacijom, jer je "mrvica" iz naslova stara vec 3 mjeseca, ali bila sam prilicno zaokupljena malim misem pa me neko vrijeme nije bilo na forumu - i eto, pojavim se upravo u trenutku Pepitine objave, koja me neizmjerno razveselila. Uvijek sam posebno voljela njezine postove, jos i prije nego sto sam zatrudnjela. Nadam se da uziva u maloj Lauri, zasluzila je!
Moj mali princ rodio se prirodnim porodom na SD, bez epiduralne i dripa, odmah sam ga dobila i nismo se u bolnici odvajali jedno od drugog. Nazalost, ipak su me malo recnuli, ali tek nakon sto je beba izasla, jer posteljica nije htjela van - da nije bilo toga, imala bih porod iz snova. Jos uvijek se ponekad nadjem u nevjerici da sam ja nekome mama, promatram ga dok spava i beskonacno sam sretna. Osjecaj je predivan, nemjerljiv s icim drugim. Bebica je vec udvostrucila svoju tezinu, jako voli papati i jako je zivahan i nestrpljiv.
Cesto se sjetim mnogih od vas i uzitak je nakon toliko vremena vidjeti koliko vas je ostalo trudno, neke su vec i rodile. Vidim puno manje poznatih imena, znaci da se izmjenjujemo i da svaku od nas kad-tad ceka mali savrseni smotuljak. Od pocetka nase borbe cure s ovog foruma i njihove price bile su mi najveci izvor informacija, nade i utjehe. Zato se nadam da ce i ovaj post bar neke od vas "podici" i dati vam nadu, a ja vam od srca zelim da sto prije krenete mojim stopama. Pusa![]()