 |
|||
Dajete li tetama komplimente?
Koja su to osobine ili ponašanja teta koje bi se mogli pohvaliti kako bi se žene malo motivisale za rad i dobile i koji pozitivan fidbek?
Ne viđam ih dovoljno dugo da uočim i ono dobro već, mi bodu oči par stvari koje bih menjala,koje mi smetaju.
Kako vi?Da li im dajete besplatne komplimente u vezi rada i ličnosti?
Da,ja često znam da kažem kako mi je drago da se Una lepo uklopila,kako voli da ide u vrtić,aludirajući da je to jednim delom i njihova zasluga.
Da, kad god mogu, svi mi volimo da se naš rad pohvali,
ali isto tako ako uočim nešto što mom djetetu nije odgovaralo ili mislim da mu teba neki drugi pristup, a teta to nisu vidjele kažem.
Jako mi je važna dobra komunikacija sa njima jer smatram da tek onda mogu shvatiti što se zaista događa u sa mojim djetetom u grupi, pa u skladu sa time hvaliti ili kuditi.
Pohvalim jer mi je jako važno da su se djeca dobro uklopila i to naglašavm jer je to zasluga teta.
Moja djeca jako vole svoje tete.
Mene više muči problem s dudama, naime tete vrlo često drže sve dude u jednom džepu. Kad dođem po sina ona vadi iz džepa nekih 5-6 duda i pita koja je njegova :shock: :shock: :shock:
Rado bih na to skrenula pažnju ali da se nezamjerim.
pohvalila sam jednu tetu koja mi je zbilja super i nabrojala sam sve sto mi je super - cim zadjem za ugao vrtica vidim ju (i klince) kako se igraju, plesu; L mi uvijek mirisi po njenom parfemu - tako znam da ju je i primila kad je to mojoj maloj trebalo (na to mi se obavezno zasuze oci... kad vec ne mogu ja, hvala joj sto ju bar malo ona pomazi); super puno pjesmica ucei L ih zna i recitira doma pa onda moram pitati kako ide drugi dio od recimp ide ide patak; L nikad ne place kad dodjem po nju a ta teta je; nikad nije zaglavljena u stolu za stolom i nikad od nje nisam cula nista ruzno zbog toga sto dojimo.
nadam se da je zeni bilo drago.
drugoj sam zahvalila za sav trud koji ulaze i rekla da se nadam da razumije da su to smao jako male cure i decki i da je nekima teze se prilagoditi. nju ne volim, a ne volim niti davati komplimente kad nisu iskreni. ali nesto se uvijek moze reci.
Naravno, ja jako volim našu tetu i "stričeka" (ovo pod navodnicima jer je Lolin odgajatelj mlađi od mene, i sama riječ mi je smiješna).
Neki dan me oduševila ukrasima za Božić koje je napravilajedva čekam da do kraja ukrasi prostorije.
Jednostavno na nju napiši njegovo ime.monax prvotno napisa
Uvijek im kažem kada primjetim da doma radi nešto što je u vrtiću naučio, npr. lijepo sjesti i sam jesti, pokriti se prije spavanja i slično i, kao i monax, napomenem da je to njihova zasluga. Ako se taj dan posebno veseli što ide u vrtić i to spomenem.
Ja sam im se zahvalila zbog toga što vidim da je moja E zadovoljna, sretna, usvaja pozitivne vještine. Kad sam imala neki prijedlog ili sugestiju komunikacija je bila jako dobra. Nisam imala nikakvih velikih primjedbi do sada.
naše tete su drugi roditelji mojoj djeci jer moje dijete provede više vremena u vrtiću nego samnom doma...
obožavamo ih svi
družimo se 6 godina i znam da će nam rastanak svima jako teško pasti...
ja isto pohvalim, jer doista smatram da su one najviše zaslužne da je moje dijete tamo zadovoljno!
kad smo već kod pohvala tetama, zanima me dajete li im šta za Božić+Nova Godina, i što?čemu se recimo razvesele i da li im je uopće primjereno nešto dati, tipa sitnica...
jao, jao, upravo sam vidjela da ima topic s tom temom
Prvo odgovor na pitanje - da, redovito smo davali komplimente kad god je za to bilo razloga (i kritike, ali srećom, jako rijetko, jer je rijetko bilo razloga). Sve u svemu, imali smo izvrstan odnos s odgajateljicama.
Sitnice za blagdane - redovito rukom rađene doma, s djecom... Sami smo crtali čestitke, radili kolaže, pekli kolače (i odnijeli "u tetinu sobu" jer djeca u grupama ne smiju jesti home-made kolače), radili lutkice od glinamola i svašta... uglavnom, nismo ništa kupovali nego baš doma s djecom radili. Nakon nekog vremena točno smo znali što ide kojoj teti...tj. koja se "pali" više na likovne stvari, koja na jestive, koja na knjige (doma rađene od malih papirića) itd. Znala sam im odnijeti cd s fotografijama s božićnog domjenka. ROditelji koji su imali digitalne kamere davali su im snimke. Uglavnom - isključivo osobno i iz kućne radinosti. Nerijetko je bilo i suza u očima.
mislim da je bolje oduciti dijete od dude, jer oni medjusobno kradu dudu jedan drugome, padaju im po podu i ostalo... ako vec ne moze bez dude, poradite na tome da to bude iskljucivo ritual za doma.Jednostavno na nju napiši njegovo ime.
[quote="samamama"]mislim da je bolje oduciti dijete od dude, jer oni medjusobno kradu dudu jedan drugome, padaju im po podu i ostalo... ako vec ne moze bez dude, poradite na tome da to bude iskljucivo ritual za doma.[/quoteJednostavno na nju napiši njegovo ime.
Naravno da je bolje bez dude, ali možda je to njenom dijetetu "prijelazni objekt". Ni mi nemamo dudu, ali vidim da kod I. u grupi dosta djece ima. Ali to je totalno OT.
monax, zašto im to za dudu jednostavno ne kažeš ili je zaboravi ponijeti u vrtićili mu je stavi na lančić
Moj mali miš ima dudu samo za spavanje, u toku dana je ne žvače.
Isključivo je na lančiću dok je u vrtiću i piše ime na njoj iz svih mogućih razloga
Ali valjda neka djeca imaju više duda, pa me teta pitala misleći da ima još koju dudu.
A odvikavanje od dude jako, jako želim ali nisam skroz sigurna kad je pravo vrijeme.
Možda pokušam "zaboraviti" ponijeti u vrtić... :/
monax, i meni je smetala duda kod I. Isto ju je imao samo za spavanje, a onda je jedne večeri jednostavno nije htio. Imao je godinu i pol.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom