 |
|||
tražimo sport
Dominik ima 2 i 7 mjeseci i puuno energije od jeseni bi mroali naci neki sport ili ozbiljnu igraonicu da se izdivljamo - zasada idemo na bebebribe, a culi smo i za gimnastiku na difu. Idu li vasi klinci na nesti slicno vec od tri godine? Ima li tu napotezu jaruna neka prijepodnevna sportdka igraonica ili slicno u prijepodnevnim satima naime dodo ne ide u vrtic
Bok, evo kao ideja da probaš na jesen kada će počinju upisi u sportske aktivnosti u vrtićima. Moja mala nije išla u vrtić, ali mi smo je upisali u sportski vrtić (pogledaj na www.zagi-sport.hr ) koj se održava u prostorijama vrtića, 2xtjedno po 45 min, cijena oko 180 kn. Uglavnom je to organizirano za vrtićku djecu, ali mogu doći i vanjski, glavno je da platiš.
medo, link ne radi...
Karlo još ne spada u ovu skupinu, ali kad je lijepo vrijeme visimo u Ininoj teniskoj akademiji kod Hipodroma, a kako je on inače lud za loptama tamo mu je raj, treneri ga uredno puste da im skuplja loptice i trči okolo za njima...
Uglavnom jedan od njih nam je rekao da ako hoćemo možemo ga zapisat sada ili doći kroz godinu dana jer s tri godine primaju klince na 'tenis'...Veli prvih godinu dana je to manje-više gimnastika i trčanje okolo za loptama, da steknu veće pouzdanje u sebe i svoju ravnotežu, a tek onda kreću i s reketima itd...
Ne znam ni koja je cijena ni ništa, ali mi zvuči jako dobro...budem se još raspitala pa postam ovdje
vec sam par puta pisala kako smo zadovoljni nasim karateom ali mi smo u Samoboru i to vam vjerojatno nije zanimljivo.
Ali pitala sam trenera da li ima što za preporučiti u Zagrebu on kaže
"Postoji u Zagrebu više sportskih vrtića u kojima se dobro radi s djecom. Da sam mali išao bi u
takav vrtić.
Takvi vrtići postoje na Jarunu, u Novom Zagrebu - Siget, Rudešu..."
mene super nasmijao sa ovim "da sam mali"
moje osobno mišljenje je da je puno manje bitno koji ste sport izabrali a da je jako bitno da ljudi koji rade sa djecom razumiju njihove potrebe i da se na kraju djetetu sviđa ta aktivnost. Ono sto se meni svida u nasem klubu su izleti koji se redovito organiziraju pa su sad uveli i pisanje sastavaka gdje djeca izražavaju kako im je bilo isl. uglavnom super je što nije stvar postavljena tako da je primarni cilj da iz tvornice izađe vrhunski sportaš nego kvalitetniji čovjek i to se jako poklapa sa mojom filozofijom
evo slikice sa japetica da odmah pozelite malo planinariti
http://www.kyokushinkai.hr/izletjapetic.html
Imi idemo na karate i super smo zadovoljni. Počeo je sa 3 godine upravo radi toga jer ima puuuuuuno energije, a zimi baš i nema se gdje ispucati. Super smo zadovoljni i upravo kako kaže Alamama, nije bitno da postane neki vrhunski sportaš nego da se kreće i nauči biti u grupi i rad s grupom. Karate zahtjeva disciplinu i puno rada, a nauči ih i super ravnom držanju te im lijepo formira mišiće.
Sorri, stavila sam krivi link, evo pravog http://www.zagi-sport.hr/
osim karate-a, mogu preporuciti tae-kwondo za vrticane. Imas na Rudesu klub Jastreb koji ima izvrstnog trenera za malu djecu. On je odgajatelj u jednom vrticu a i trenira djecu, ma divan covjek! Sto mi se svidja s taekwondo je to sto su djeca u konstantnom movingu, stalno skacu i trce, pa se dobro izmore do kraja treninga. Djeca mogu polagati za pojase bez borbe, znaci borbe nisu obavezne.
ovo "bez borbe" se zove "forme". samo, mislim da je još premali za taekwondo. s nekih 4-5 godina može pomalo trčkarati (ima i klub susedgrad sokol u vrapču), a koju godinu kasnije može već i nastupati.
za mene je to IZVANREDAN sport, jer kroz igru i učenje borilačkih vještina - uči se i disciplina i koncentracija. a to se odražava i na školskim obavezama, i to u pozitivnom smislu. da ne kažem kako borilačke vještine (iako nisu borbene) podižu samopouzdanje.
SORCIERE POTPISUJEM!
Bez obzira koja borilačka vještina, ali super su.
Da, recimo "ultimate fight", mogao bi čak sparirati CRO Cop-u.
Nego, kad planirate uvesti steroide?
a hebate davore šta si ti nabrušen tip, vječno gunđaš..
jel ti palo na pamet da si možda svojom prispodobom o steroidima nekoga možda uvrijedio?
mi smo ti svi miroljubivi, pa nam baš i ne pada na pamet djecu poslati da treniraju to što si predložio
Davor za tebe nisu karakteristični postovi bez argumenata, aj nabaci koji pa ćemo elaborirati
Ja sam sigurna da kod svoje djece sa treninzima karate ne da ne potičem agresivnost čak štoviše. Nedavno sam pričala kako je Adriana jedan mali pogodio u glavu i on se nije htio braniti jer "ne želi koristiti karate izvan dvorane".
Uzasno je puno socijalnih vjestina koje su moji klinci naucili na trenizima. Od toga da je svako dijete talentirano za nesto, do strpljivosti , uportnosti isl
Trening je koncipiran tako da prvu trecinu rade neke igre ili vjezbe oblikovanja. Onda nekih 15 minuta kate, pa opet na kraju neke stafete isl.
Lukas koji se inace uzasno srami, na treningu izade pred cijelu grupu i pred dvima pokaze koju da vjezbu rade (izmjenjuju se kao da vode trening). O timskom duhu da ne pricam, jedni paze na druge, vezu si pojaseve, drze strunjace da ne padnu isl. a bez da im to netko specijalno napomene.
Decki koji treniraju sa njima i idu u 3, 4 razred nakon treninga dodu kod mojih na igranje. Dakle to su djeca koja su skoro u pubertetu, ponasaju se jako fino i kulturno. Ne smeta im da se druze sa klincima od 5 godine isl. Ne mogu i ne zelim pricati o drugim sportovima ili cak drugim klubovima ali mislim da sam dovoljno zrela i objektivna da mogu procijeniti situaciju. Ovim te putem pozivam da dodes na jedan trening i da se sam uvjeris.
malo o ovom prekrasnom sportu:
ŠTO JE TAEKWONDO
Taekwondo je borilački sport nastao transformacijom starih korejskih vještina samoobrane. "Tae" u slobodnom prijevodu znači skočiti i zadati udarac nogom, "kwon" znači šaka, a "do" je umijeće, princip ili način. Iz ovoga proizlazi da riječ Taekwondo možemo prevesti kao "umijeće borenja rukama i nogama". Taekwondo se ne može ograničiti samo na umijeće borenja. To je i duhovna disciplina, izvrsna rekreacija, a danas i moderan olimpijski borilački sport sa strogo određenim pravilima natjecanja.
Jedan od najvažnijih aspekata terninga je sparing ili "taekyon", što znači sportski dio taekwondoa, a čemu se nakon svladavanja osnovnih tehnika pridaje najveća pažnja. Ozbiljan učenik taekwondoa neće zanemariti ni disciplinu zvanu "kyupka" ili lomljenje predmeta načinjenih od različitih materijala radi provjeravanja snage udarca, budući da bi isprobavanje udarca na protivniku moglo rezultirati ozbiljim ozljedama pa čak i smrću. U takvim prilikama snaga udarca se obično odmjerava na crijepovima, opekama i daskama različite debljine. Takvi testovi snage udarca uobičajeni su na polaganjima za viša učenička i majstorska zvanja. Za majstora taekwondoa udarcem šake ili bridom dlana nije nemoguče razbiti dasku debljine 5 ili više centimetara, a udarcem nogom u skoku mogu razbiti crijep ili dasku na visini iznad 2 metra! Nije teško zamisliti kakav bi učinak takvi udarci imali u stvarnoj borbi, no filozofija i moralna načela taekwondoa dopuštaju njihovu primjenu samo u krajnjoj nuždi samoobrane.
U taekwondou postoji deset učeničkih zvanja, "geup" (bijeli, žuti, zeleni, plavi i crveni pojas), nakon čega slijede deset "DAN" stupnjeva crnog pojasa. Zvanja viša od 7. DAN pojasa su rijetka i mogu se steći uglavnom nekim specijalnim zaslugama u širenju sporta, usavršavanju tehnike i sl. Iako za treniranje nije potrebna neka posebna oprema i obuča, uobičajeno je da svi taekwondo sportaši vježbaju u tradicionalnoj bijeloj odjeci zvanoj "dobok", koja se sastoji od donjeg i gornjeg dijela, preko kojeg se na propisani način veže pojas. Bijela boja doboka simbolizira ideal moralne čistoće vježbača, a nosioci crnih pojaseva imaju i crnu traku na ovratniku.
Taekwondo se može vježbati u dvorani ili u prirodi, pojedinačno ili u grupi, s partnerom ili bez njega, što je svakako velika prednost u odnosu na ostale sportove. Osim što razvija skladno, jako i zdravo tijelo, taekwondo posredno djeluje i na psihu vježbača. Trenirajući taekwondo dulje vrijeme, stječe se samopouzdanje, jača volja i pojačava mogućnost koncentracije, što je od velike koristi u svakodnevnom životu, a ličnost s takvim osobinama postaje i korisniji član šire društvene zajednice. Sagledavanjem vlastitih mogućnosti, takva se osoba oslobađa agresije, a naporni treninzi čine je otpornijom na stresove, koji su nažalost, postali dio suvremenog života.
Sportski susreti i nadmetanja izvrsna su prilika za stjecanje novih poznanstava i prijatelja širom svijeta; mogućnost da se lakše shvate i upoznaju drugi ljudi ali i vlastita ličnost. Taekwondo je sport koji se, za razliku od večine ostalih sportova, može prakticirati od rane mladosti pa do poznih godina, a redovitim vježbanjem tijelo se može održati vitkim i mišičavim čak i u dubokoj starosti.
OK, istina je, nabrušen sam na samo spominjanje riječi "sport". Neko vrijeme mi je tijekom studija cimer bio jedan trkač koji je radi prometne nesreće zaostao s treningom cca. pola godine i samo sam s nevjericom svjedočio paklu kroz koji je prolazio (nadljudski napori, frustracije, steroidi...)
Da se razumijemo, nisam uopće protiv rekreacije i rekreativnih aktivnosti, ali me sigurno nećete čuti da koristim izraz "sport" za bilo što od toga. Moj malac ide na bebe ribe i za njegov uzrast je to OK, ako se sam odluči za ozbiljnije treninge ili takmičenja, OK, to će biti njegova odluka koju ću poštivati, ali ću se potruditi da ne postane "sportaš", jednako kao što bi se svaki normalan roditelj u starom Rimu potrudio da mu dijete ne postane gladijator.
Vjerujem da je bitna razlika između rekreacije i "sporta" količina love koja se okreće, a ne ljudi koji u tome sudjeluju. Recimo, taekwondo se prije nešto vremena zvao borilačka vještina, a sada je to borilački "sport". Razlika je vjerojatno u količini udaraca koju dijete treba primiti glavom da bi mu rulja na takmičenju pljeskala.
Na nogometnim treninzima obično trener jako-jako viče na klince koji neće loptu primiti glavom. HEEEEJ glavom! Naravno, nakon nešto vremena ih slome, što sigurno jako pogoduje razvoju ličnosti.
Skijaši već s dvadesetak godina imaju koljena koja su potpuno neupotrebljiva ako dnevno ne uzmu nekoliko grama glukozamina. Janica je u međuvremenu ostala bez štitnjače i do kraja života će biti na igli, a ista sudbina je snašla i Blanku. Cure pucaju od zdravlja. Doslovno.
Masakr poetičnog naziva "ultimate fight" je isto tako "sport", a jedino što se tamo u ringu potvrđuje je da ljudske kosti pucaju kad se nad njima obavi dovoljna količina nasilja. Za razliku od ostalih "sportova" sudionici u ovoj potpuno neljudskoj aktivnosti međusobno si tepaju da su gladijatori i ne govore uopće o unaprjeđenju zdravlja i ostalih floskula za privlačenje naivnih.
(još uvijek tražim majicu s natpisom "NO SPORTS")
Ja svog malog mislim upisati na gimnastiku ove jeseni. I kod nas primaju klince od 3 godine i tek ih nakon 7. godine odvajaju prema ambicijama (rekreacija, napredni, vrhunski sport).
Ali zato ne znam što da radim s Anjom. Ona bi išla na balet, a kod nas balet počinje s 7-9 godina i to prava baletna škola. Ima ih jedna ruskinja i imaju satove 4 puta tjedno. Već nakon 2 godine počinju plesati u onim tvrdim papučicama. Vidjela sam sujedovu curicu s krvavim žuljevima kad je to počela trenirati. Pa me to nekako odbija. A Anja bi išla...
to o čem ti pričaš je potpuno ista stvar koju sam ja rekla ali drugačije upakirana. ja pod sportom još uvijek mislim na ovo
"An activity involving physical exertion and skill that is governed by a set of rules or customs and often undertaken competitively." i to što je svijet promijenio neke koncepte ja nisam.
bila sam i na bebama ribima, i iskreno ponašanje trenerice na mladosti je bila prva stvar zbog koje sam odustala , to se ne može mjeriti sa ponašanjem sempaia na trenizima, koji je vođa a ne driler. Žena na bazenu je adriana od 1,5 godine primila za ruke i bacakala ga simo tamo po vodi kao da je lutka, ostalo vrijeme i pricala kraj bazena sa nekim tipom. Kao i u svemu drugom od prehrane, do sporta, odgoja, izražavanja pokušavam odluku donijeti nakon što skupim dovoljno informacija. Samo zato što je hrvatska veliča ultimefight zbog jednog crocopa ne znači da borilačke vještine više nemaju jednake vrijednosti kao nekad
mi cemo na jesen vidjeti sto se sve nudi u skoli
ali u igri su za sada nogomet i karate (sam birao sto mu se svidja)
poslid, ako imate ritmiku, to je isto lijepo, ako curica voli ples i muziku
Anja već tri godine pleše u plesnom studiu "Vivona", ali ona bi sad na pravi balet.emily prvotno napisa
Mi idemo s klincima na palnianrske izlete, Vedranu se to svidja i nadam se da ce tako ostati i nadalje. Priroda + svjez zrak + fizicki napor + nova iskustva (nove planine, staze, ljudi, zemlje) = ugodno provedeno vrijeme uz nova saznanja
detalji
super su svi vaši prjedlozi, ali voljela bih detalje da se možemo raspitati npr. od 3 god gdje i kad upisi za karate, odnosno tenis, sporski vrtic - naravno ako imate. Tenks - imam bebicu od 3 mjeseca pa cete mi uvelike olaksati potragu
pliska, gdje vi idete na karate?
Fran je prošle godine išao na vrtićku 'gimnastiku', a ove bi ga godine možda dali na nešto izvan vrtića. Kad obično počinju treninzi, u koliko sati? treba to sve iskombinirat.
da li netko zna za neki nogometni klub koji ima treninge na trešnjevci?
mi bi počeli "ozbiljno" trenirati....da citiram: "...pa ne moram ići na faks, ja ću biti nogometaš"!
ako razmisljate o hokeju - http://www.khl-mladost.hr/
Moram na ovo reagirati. Uopće se ne slažem s tobom Davore.
Naravno da postoje sportovi koji su opasniji i u kojima kada se njima profesionalno baviš dolazi do veće vjerojatnosti povreda. Za neke sportove su neke povrede specifične. Ali isto tako da moje dijete odluči da to želi i da je to ono što njega ispunjava, nikada mu ne bih zabranila (tu ne odobravam steroide).
Ja sam bila sportašica i to vrlo uspješna. Bila sam i u hrvatskoj reprezentaciji, pa čak i osvajala medalje na nekim međunarodnim natjecanjima. Uz svakodnevne višesatne treninge uspjela sam završiti i školu a kasnije i fakultet. Kroz sport sam vidjela razne zemlje, naučila puno stvari koje vrednujem kao kvalitete. I ne mislim da sam zbog toga gladijator (bez obzira što moj sport nije borilački), već naprotiv, divim se samoj sebi kako sam uspjevala kvalitetno izorganizirati svoje vrijeme, kako sam uspjela prelaziti neke granice napora i boli, a najveće zadovoljstvo je bilo kada vidiš da ti se uloženi trud i napor isplatio, kada bih napravila neki rezultat.
MM je profesionalni sportaš i proputovao je cijeli svijet (doslovno). Sudjelovao je čak i na Olimpijadi, napravio odlične rezultate. To su zadovoljstva koja većina ljudi nikada neće osjetiti. I nije zbog toga gladijator. Divan je čovjek, sa divnim ljudskim osobinama i kvalitetama. Njega je sport, dapače, bolje izgradio kao čovjeka nego što bi ga njegova nesređena obitelj ikada. A nikada nije bio na steroidima, nije imao niti nema ikakve zdravstvene posljedice zbog sporta.
Zbog svega toga, nikada neću biti protiv sporta. Isto kao što nikada neću biti niti za sport na način na koji su mnogi ambiciozni roditelji koji na taj način uništavaju svoju djecu. Moj moto što se sporta i mog djeteta tiče je: ne forsiraj, ne brani. Svatko ionako bira svoj put.
Tražimo sport
Može li mi netko preporučiti sport za "malu princezu" koja je stara 3 i pol, puna je energije koju ponekad ne zna ispucati pa je ulovi šiza. Živimo u Samoboru, a pošto smo friški dotepenci nisam baš dobro upoznata sa svime što Samobor pruža.
Bila bi vrlo zahvalna na svim prijedlozima
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom