Porod-pa to je strašno!
Drage moje,
One koje prate moje postove znaju da sam u trudnoći zaradila gestacijski dijabetes i da su 4 različita i neovisna doktora procijenila kako je moja beba još u 36. tjednu bila preko 4 kile!!!!! .....one koje ne prate moje postove, sad sam vam rekla hahaha
Zbog te situacije sam potražila pomoć tate moje školske prijateljice, dr. Sindik. Pregledao me ali zbog nisko pozicionirane glavice nije mogao izmjeriti kolika je beba. Da ne bi riskirali nepotrebno a otvorena sam bila 2cm, naručio me na indukciju 17.05.2005. u 8 ujutro.
Muž, mama, tata i ja smo u strahu stigli to jutro u KBC. Sestra Marica me smjestila u apartman od Croatia zdravstvenog osiguranja (pretplatila sam se samo zbog poroda). To je bio najbolji potez u cijeloj ovoj priči......imali smo dojam da smo u hotelu na ljetovanju a ne u bolnici!!!! Kupatilo, kompjuter, televizija, klima, kauč, krevet na podizanje glave i nogu.......da ne nabrajam koliko pogodnosti. Muž je ostao čekati u apartmanu a ja sam se presvukla i otišla na pregled. Na pregledu je ustanovljeno da sam i dalje otvorena samo 2 cm i kako sam u 37+6 tjednu da će me inducirati u ponoć. Dr Sindik je uputio sestre da mi daju gel u ponoć pa ako ne bude djelovalo, slijedeći u 6 ujutro te da ga zovu kući ukoliko bude potrebno.
Vratila sam se u apartman gdje smo muž i ja proveli nestrpljivo dan. Od napetosti sam dosta jela i ta bolnička hrana mi je bila baš dobra...... Povremeno su dolazili po mene za CTG i vađenje krvi a kako se bližilo vrijeme indukcije, frka nam je bila sve veća. Oko 22 sata došla je sestra i odvela me na brijanje i klistir. Na predavanju su nam rekli kako se brije samo 2 cm oko međice i to je to......međutim, sestra je čopila britvicu, cak cak i nema više ničeg.
Klistir je bio prvo najneugodnije iskustvo u mom životu.....bilo me sram do ludila....utaknula mi je cjevčicu i rekla da zadržim koliko mogu dok ona lijeva unutra vodu.....mislila sam kako mi baš dobro ide kad je pritisak uslijedio.....stigla sam reći samo «POKAŽI MI KOJA VRATA» te smo obe prasnule u smijeh jer sam ja trčala prema wc-u a ona se smijala kako mi sve curi niz guzu. Strašno!!!! U wc-u me čekala školjka bez daske puna wc papira i velika knta vode.....scena iz filma Glup i gluplji je mala beba za mene! Dok sam tako ispuštala dušu, sestra je otvorila vrata i pitala «ide li?».....kroz smijeh sam joj rekla «šta se ne čuje???».....te sam dodala «kako znam kad je gotovo?».....odgovor nije bio ono što sam očekivala....rekla je «pa ne možeš znati!». Nakon nekog vremena sam zaključila da je gotovo pa makar i nije i onako pokakanu su me vratili u apartman. Muž mi je pomogao skinuti uneređene čarape i spavačicu te sam otišla pod tuš. Kad sam mu ispričala to iskustvo, smijali smo se do suza doslovno.
Ponoć je stigla u trenu i odveli su me k dežurnoj doktorici. Ta krava me pregledala na životinjski način, rasturila mi pola utrobe i utrpala gel....sve s prezirnim pogledom u očima i bez riječi....čak su sestre bile iznenađene koliko je bila brutalno gruba. Nakon toga su me odvezle u apartman i rekle da se 2 sata ne smijem dizati te da ako slučajno dobijem trudove to zapisujemo. Kako su otišle, mene počelo nekako lagano boliti kao pred stvari.....muž je zapisao to kao prvi trud. Drugi je uslijedio za 19 minuta, treći za 5 minuta, četvrti za 5 minuta.....nakon sat vremena pojačala se bol i trudovi su bili na 3 minute a kad je došlo vrijeme od ta 2 sata ležanja, trudovi su se još pojačali i bili su na 2 minute. Sad sam se mogla ustati i šetati pa je bilo sve lakše za izgurati. Puhala sam, muž je masirao križa i sve je prolazilo u vrlo veseloj atmosferi. Došle su sestre po mene i odvele me na ctg da vide jesu li to kvalitetni trudovi....bol je postajala sve jača ali još sam se stigla zezati s njima da mi vrijeme prođe. Trudovi su bili kvalitetni te su me u 4 ujutro odveli k onoj kravi na pregled. Kravetina me opet brutalno grubo pregledala tako da sam prokrvarila, a kad sam joj rekla da me to boli, samo me hladno pogledala u oči i bez riječi zabila ruku još dublje da sam skoro vrisnula od boli, ali zbog šoka od tog tretmana nisam uspjela protisnuti glas. Zaključak je bio da sam otvorena 4 cm i da sam za rađaonu. Vidjevši da očito sve to može biti puno gore nego što ja mogu zamisliti, zatražila sam epiduralnu (daje se na 4-5 cm). Muža su poslali da plati a ja sam otišla u rađaonu.
U rađaoni je bio još jedan par iza paravana.....veselo su nešto brbljali i činilo se kako je baš i n boli kao mene koja sam sad već jedva govorila. Kad je stigao muž, rekla sam mu da ponovi babici da bi epiduralnu jer me jako boli a čini mi se da neću moći izdržati. Babica me spojila na ctg, muž joj je rekao da bi epiduralnu, na šta je ona dreknula kako ne može jer da moram biti 4-5 cm otvorena ....on joj je rekao da jesam na što je ona ljutito pogledala ispis ctg-a i rekla kako mi trudovi nisu dobri i da mi još nije pukao vodenjak!!! Ja sam sad već krepavala od bolova, trudovi su bili na 1 minutu i čak se spajali po 2 za redom.....jedva sam smogla snage da kažem mužu da nije dobro spojila ctg i pritisnula sam rukom pločicu ctg-a da mu pokažem.....trudovi su bili na 100 (znači jaki i pravilni). Pokušao je to reći babici, ali ona je otrgnula ctg, odspojila me i otišla gunđajući kad će 7 sati. Muž izbezumljen vidi kako sam na izmaku snage i gleda istinski strah u mojim očima a prasica ne da epiduralnu......gleda kako žena do mene navodno ima prave jake trudove i pomisli kako ja to neću stvarno moći izdržati kad već sada krepavam od boli a čeka me još tko zna koliko jača bol.....ono što ni on ni ja nismo znali, je da su moji trudovi bili jači ali sam bila preglupa i samo sam šutila pa je ispadalo da sam slaba i ne mogu trpiti. Nije da sam se htjela junačiti, nego od boli nisam mogla ispustiti glasa. U 7 sati stigla je jutarnja smjena i nova super babica koja je stvarno dijametralno suprotna onoj kravi iz noćne.
Nova babica me poslala još jednom pišati i na pregled kod dr Sindika. Jedva sam odpješačila 50 m do wc-a, popišala se i nazad. Popela sam se na kobilu a doktor me pitao kako izdržavam na što sam rekla da ne mogu više. Uzeo je iglu i prokinuo mi vodenjak. Uletilo je trenutno olakšanje međutim, još je nešto pročačkao i onda me pukla nezamisliva bol za koju nisam mislila da postoji. Samo sam protisnula kroz zube šaptom «tražila sam epiduralnu». Dr. Sindik me pogledao blagonaklono i rekao da sam otvorena 7 cm i da ću roditi svaki čas.....uz još pokoju riječ «možeš ti to Nataša, jaka si, super izdržavaš, za tebe će to biti lako, ne brini......». Shvativši da neću stvarno dobiti epiduralnu i uz te riječi ohrabrenja, vratila mi se neka snaga volje. Kroz delirij sam čula kako doktor kaže sestri da mi daju drip. Ta me pomisao izbezumila jer se u životu najviše bojim dripa a trudovi su mi ionako već bili bez predaha jedan za drugim. Kad sam se vratila k mužu na krevet, spojili su mi infuziju. Blesava ja, pomislila sam to je drip i ulovila me panika od pomisli da će me boliti još više a boli me toliko da bih iskočila iz vlastitog tijela. Uslijedili su strahoviti trudovi, cijelo tijelo mi se treslo, disala sam kao manijak shvačajući kako mi to ne olakšava bol ali nemam što drugo. Žena kraj mene je počela vrištati i derati se, govori babici kako ima nagon za tiskanje te je babica usmjerava kako tiskati. Ja sve to slušam i osjetim kako mi se počinje kakati!!!!! Šapnem mužu kako mislim da moram na wc na što on to prenese babici. Ona me pogleda dole i počne strka oko mene....krevet dižu, spuštaju, guraju muža dalje, postavljaju nogare, žena do mene viče rodit ću, namještaju njen krevet......ja jedva protisnem poluglasom da moram tiskati, na što babica mi kaže da podignem pete na nogare, ja joj pokušavam reći da su mi noge predebele i da ne mogu od sala ih dići više, poprave mi visinu zaglavlja, ja se namjestim malo bolje i čopim se za rukohvate. Babica kaže sad tiskaj, ja se napnem iz petnih žila, osijećam kako se kosti razdvajaju, babica kaže sad izdahni pa udahni i opet, ja je poslušam i mislim kako ću umrijeti.....čujem je kako kaže sad slijedeća 2 truda prodiši, ja joj kažem da ne mogu, ona kaže moraš i ja dam sve od sebe....uspjelo je....čujem kako kaže mužu sad ćeš joj dignuti i držati glavu, a meni kaže sad daj sve od sebe.....kroz glavu mi je prošlo «sad ili nikad»....napela sam se do daske, osjetila sam kako mi reže međicu na desno, osjetila sam trganje i pucanje kože i razmicanje kostiju, peckalo me lice od pucanja kapilara......uslijedilo je olakšanje i beba je bila vani.....ljubčasta i plače iz petnih žila.....ja u polusnu pitam kad je slijedeći trud, sestra stiže s injekcijom dripa a babica zaprepašteno pita što mi nije dala drip na što ova kaže da nije stigla.
Muž je zaplakao, a Rebeku su mi stavili na prsa i rekli da je predivna djevojčica od 50 cm i 3430 gr. Posteljica je ispala sama od sebe bez trudova i muž i babica su je zajedno pregledali.
Uzeli su mi Rebeku, a muža poslali vani na slijedeća 2 sata. Ležala sam tamo čekajući šivanje i slušala ženu do sebe kako rađa....zapamtila sam samo to da je propustila onaj odlučujući trud kad je trebala jače tiskati i produžila si porod za još sat vremena.
Noge su mi počele trnuti i lagano sam se počela osijećati blaženo, gubila sam svijest na što su se sletili svi oko mene i počeli paničariti.....iskrvarila sam strašno i tlak mi je pao na 70/50!!! Počeli su me okretati naopako, mjeriti tlak, utopljavati, infuziju pojačali.....i spasili me!
Šivanje je bilo gore od poroda. Osjetila sam svaki ubod i bolilo me opako ali sam pregrmila i to kroz zezanciju s osobljem kojem nije bilo jasno kako nisam glas ispustila cijeli porod a sad na svaki ubod kažem «au,aaauuu».
Već sam puno ispisala o samom porodu tako da ću skratit ovaj dio poslije. Osoblje na babinjačama je grozno. Nisam dobila mlijeko, a htjela sam silno dojiti. Dijete mi nisu nahranili preko 15 sati tako da je sirota plakala od gladi satima dok nisu napokon došli i dali joj jesti. Grudi su mi iskasapili pregledima. Tretirali su me kao folericu koja ne želi dojiti sve dok jedna jedina doktorica nije ustanovila da mlijeko stvarno nije u kanalima i da mi treba prestati stiskati bradavice i čekati da se pojavi te povremeno stavljati bebu da sisa. Kasnije mi je patronažna rekla da su mi mogli dati neke tablete da mi dođe mlijeko.....da sam barem znala! Možda mi dijete sada se ne bi budilo svakih 30 minuta u strašnim grčevima!
 |
|||
Odgovori s citatom
mamazika prvotno napisa
