Citiraj Fidji prvotno napisa
Nemam pojma kako sam ga primila, niti kojom rukom gdje. Bilo je to nešto instinktivno. On je izlazio prema gore, na moj trbuh, u moje naručje, onako kako je to vjerojatno majka priroda i zamislila. Bio je lagan, mokar i topao.
U mom naručju on se odmah počeo derati iz sve snage. Ja sam mu nešto govorila…ljubavi mamina…nemoj plakati…naravno da opet nemam pojma točno što.
Ali zato točno znam kad sam pogledala prema Mimi u onom mraku. Bila je na podu kraj mene. Znam da su joj oči sjajile. Pogledi nam se sreli i počele smo se smijati.
U tom trenu je na trenutak cijeli svemir stao.