elin prvotno napisa
ma zašto je zabavno gledati kako netko ponižava sebe i svoje voljene. Ja to, moram priznati, ne razumijem, ne volim gledati kada se nekoga ponižava, nešto se u meni buni, čak i osjećam neku nelagodu.
Meni je savršeno jasna psihologija ljudi koji to vole gledati. Ne samo tu konkretnu emisiju, nego i sve ostale emisije tog tipa, 'oćeš Big Brother, 'oćeš Mijenjam ženu, 'oćeš Odred za čistoću, ima ih stvarno šaroliko društvance.
To su ljudi koji su nezadovoljni sobom i svojim životima. Nezadovoljni su svojim izgledom, svojim poslom, svojom plaćom, mužem, djecom, kućom, nečime od toga ili svime navedenim. Dosadno im je. Ne vide dalje od ispraznosti onoga što im nudi ovaj konzumeristički svijet. Misle da su debeli, glupi, nesposobni, iako to nikad ne bi nikome priznali.
Satisfakciju nalaze u zavirivanju u tuđe živote. Kad vide da je netko drugi deblji, gluplji i nesposobniji od njih, onda su zadovoljni. Jer su ipak bolji od nekog. Ipak im ne ide tako loše. Iz tog razloga ljudi uživaju gledati kako drugi rade idiote od sebe u reality showovima, iz tog razloga gutaju na lopate kojekakve tračeve o razvodima i aferama slavnih, iz tog razloga uživaju čitati u crnim kronikama kako je netko nekoga ubio, masakrirao, kako se netko raznio bombom... Iz tog razloga pljuju po drugim vjerama, nacijama i rasama. To im možda više od ičeg drugog daje priliku da budu bolji od nekog bez ikakva pokrića.
Sa zluradim zadovoljstvom gledaju, slušaju i čitaju o tuđoj nesreći i o tuđem poniženju, jer u tome nalaze dokaz da su bolji od nekog, odnosno potvrdu vlastite vrijednosti. To nije ništa drugo nego jedan izopačeni način da se zadovolji potreba za samoafirmacijom, koja je jedna od osnovnih ljudskih potreba. I dokle god se ljudi osjećaju tako kako se osjećaju, cvast će žuto novinarstvo, reality showovi, i sve ostale gadosti iz te radionice. I tu ne možemo ništa nego okrenuti glavu na drugu stranu. I svojoj djeci usaditi vrijednosti za koje mislimo da su ispravne, pa ih takve stvari neće niti zanimati.