tužna tema


moja baka je već godinama u domu ali je nepokretna.sobu djeli s još jednom ženom.ostala je nepokretna nakon dva moždana
prije smo išli češće k njoj dok se navikavala i sve to,osobno mo tata je išao svaki dan makar joj donijeti vodu i novine jer iako je nepokretna absolutno je bistre glave...sve do ovog ljeta kada je tata...umro... prebolno je meni sve još to i prefriško ( 4 mj je prošlo samo) a ja nekako nemam snage ići k njoj iako...ginem,borim se sama sa sobom i ZNAM da bi morala i da bi ON tako htjeo ali boli..jednostavno previše me boli gledati ju,majku moga oca s kojim sam bila toliko vezana a koji otišao prerano od mene...pogled na nju je kao da njega gledam posebno zadnjih dana u bolnici ma identičan prizor u krevetu ,nepokretan samo se drži rukom za ono gore da se pridrži tako da..iako i ona neće dugo živjeti ja znam da bi trebala ići k njoj češće ali strah me..neznam zašto....strah me što ću zateći kada dođem obzirom šta smo prolazili sada ovih mjeseci...
a kako je njoj? sam Bog zna...grozno i pretužno svih ovih godina...osobito se sve srušilo kada je ostala iza svog sina ovo ljeto....