-
Tuga bez granica
Cijeli dan razmišljam da li da vam kažem ili ne.
Bol je tolika da me izjeda iznutra, a ipak ne nalazim snage da je podijelim s bližnjima.
Zatvorena i nijema brojim sate do sutrašnjih 8.30.
Tada će mi uzeti bebu koju smo tako dugo čekali, željeli, voljeli....to malo srčeko na ekranu uzv-a bilo je ispunjenje svih naših želja.
Nažalost, srčeko je stalo, a ja sam umrla na onom stolu....ušli smo u 13.tj.došli na rutinski pregled nadajući se da ćemo vidjeti kakvog pišu, a ono skamenjeno doktorovo lice i bespomična slika bez tona......
I opet dobro staro pitanje....zašto baš mi?
-
-
-
joooj draga
-
-
Tonili, jako mi je žao...
-
-
-
ajme tonili ma što to pričaš :shock: :shock:
znam da ti je teško, znam da nema riječi utjehe, znam da je prestrašno, ja sam svoju bebu isto izgubila ulaskom u 13. tjedan kada je sve trebalo biti rutinski....jednostavno je prestalo kucati srčeko
-
-
-
ZO, tonili, i moja frendica 39+ isto tako
, u vrijeme kad već polako prestaju strahovi.
-
-
nema tu nikakvih riječi utjehe.
isplači se, drži se, kreni dalje ako možeš-nek te utješi da je i nama koje smo prošle kroz isto to iskustvo ipak konačno uspjela trudnoća.
-
Joj, tonili draga, žao mi je jako.
-
-
Žao mi je, jako
-
-
Nemam riječi za reći
Neka ti dragi Bog da snage za dalje.
-
Ajme tonili, pa strasno...ne znam sto bih ti rekla jer ja ne mogu osjetiti tu bol koju ti osjecas i svaka rijec bi vjerojatno bila suvisna i zato cu se pomoliti za tebe i tvog andjela, tebi da da snage za dalje i za tvoju mrvu da mu bude smiraj tamo kuda ide
-
baš mi je žao
-
-
Bože mili, strašno!
-
-
-
-
-
Osoblje foruma
-
-
Strasno, zao mi je. Nema rijeci kojima te itko moze utjesiti....
-
-
-
draga žao mi je
-
-
Tonili, strašno mi je žao! Isplači se, daj si malo vremena i hrabro naprijed uz svojeg dragog.
-
-
ajme...
zao mi je. jako.
-
-
draga tonili, jako mi je zao!
nema druge nego odtugovati, pa nakon toga uporno i strpljivo ici dalje.
-
-
-
-
-
Draga tonili, tako mi je žao...
-
-
-
Hvala vam svima.
Ono što sam napisala na početku, dvojba dal da vam kažem ili ne...nemojte misliti da vam nebi rekla....samo... govor, pisanje, priznanje, ovaj jad u kojem se nalazim čini stvarnim, a jedino što želim jest da je ovo fikcija, nestvarno, ružan san...
Zapravo sam u nekom nijemom stanju gdje balansiram između nestvarnog i zbilje...ljepše mi je u tom nestvarnom svijetu, al zbilja me udara i vraća u jad....i tako čekam kraj...
-
-
-
Joj, tonili, strašno mi je žao
Pravila pisanja postova
- Ne možete otvoriti novu temu
- Ne možete ostaviti odgovor
- Ne možete stavljati privitke
- Ne možete uređivati svoje postove
-
Pravila foruma