Rodio se Lucian

[BP]

Dana 08 06 2005 rodio se u rijeckom rodilistu Lucian.
Detaljnu pricu sa poroda cu vam uskoro poslati.
Pozdrav,
BP

[Romina]

ČESTITAM :D

[Fortuna]

cestitka roditeljima a lucijanu velika dobrodoslica na ovaj svit :D

[ms. ivy]

čestitke i dobrodošlica lucianu! :D

[pcelica]

Lucian, dobro nam došao!

[vesnare]

Čestitam :D

[tweety]

:D dobrodošao!

[Nitica]

Čestitam!! :D

[nela]

:D

[Fidji]

Iskrene čestitke!

[BP]

Bok svima,
evo kao sto sam i obecala, da ispricam pricu sa poroda, pa red je, proslo je vec skoro mjesec dana . Termin mi je bio 30/05, medjutim prenjela sam i rodila 08/06.
U medjuvremenu sam radila preglede svaka dva dana (ctg i amnioskopiju), sto i nije bilo tako jako strasno, tek kasnije
kako se priblizavalo vrijeme poroda, postalo je neugodnije, citaj bolno. Cijelo vrijeme trudnoce bila sam
uvijerena kako cu roditi prije termina, jer sam od svog 5-6 mjeseca bila otvorena za prst, pa mi misao o prenesenoj trudnoci
nije bila bliska, ali eto dogodilo se ko u inat, jer sam bila k tome i jako nestrpljiva.
NO, 7 dana nakon termina u pon navecer, pocela sam osjecati nelagodu i nekakve bolove, nepravilne, vodenjak mi nije puknuo
i posto ne stanujem bas blizu bolnice odlucila sam otici na kontrolu koja me je po redu plovidbe ionako cekala sutradan ujutro.
Dosavsi u bolnicu doc me je pregledao, zakljucio da sam otvorena tek 2 cm i da postoje nekakvi trudovi, te me zadrzao na odjelu.
Trudovi su postajali sve pravilniji i po mom mjerenju bilu su cca svakih 9-10 min. Samo da pripomenem da ctg u jednom
polozaju sondi nije registrirao nista, a kad ga je druga sestra pomakla onda je(?!). To isto se ponavljalo svaki put kad sam radila ctg, radila sam ga 100 puta.
Po noci su mi dali injekciju spazmexa i to mi je malo olaksalo ali su trudovi i dalje radili. Usljedilo je svaka 4 sata kontrole,
ctg, amnioskopija, i jos nista. BTW sestra mi je rekla da ne smijem nista jesti jer bi mogla u radjaonu, sto mi se kao sto cete vidjeti
nije dogodilo do prekosutra ujutro. To nisam bas poslusala jer boli i trebala mi je energija, tako da sam srecom imala sobom cokoladu
(sa ljesnjacima) .
Drugo jutro nakon pregleda su me poslali na loptu da se otvorim, medjutim nista. Trudovi su bili i dalje a ja se nisam otvarala,
tek drugi dan navecer (nakon bezbroj pregleda) doc je rekao da je to 2,5 cm i dali su mi opet spazmex i da cekamo. (Moram priznati
da svaki doktor ima svoju filozofiju, prvi mi je rekao da ako se prvi dan preko noci stvari ne pokrenu da ce mi dati ujutro drip i da
cu roditi, ali od toga nista). Tek drugi dan ponoci, nakon 2 dana trudova i "gladovanja" otvorih se na 3 cm i doktor me spusti u radjaonu ( e da, zaboravila sam
i ponovu pretragu na OGTT) koja me izazvala uzasnu slabinju.
Dosavsi u radjaonu u neko gluho doba noci, najprije su mi probusili vodenjak, sto nije bolilo,
dobila sam infuziju i drip. I onda su poceli uzasno jaki bolovi i trudovi .
Tih par sati dok mi nije dosao suprug cinilo mi se kao vjecnost, treskavica me uhvatila i nisam se mogla kontrolirati da ne podrhtavam zajedno sam svim zicama i krevetom.
Jako puno mi je znacilo njegovo prisustvo porodu, davao mi je vodu u usta, tjesio me,
a i on je rekao da mu je to bilo neponovljivo iskustvo.
Drip me je ipak poceo otvarati (zar ste sumnjali? i dosao je doktor da pogleda stanje.
Odmah sam ga zamolila za epiduralnu jer me je uzasno bolilo a i unaprijed sam odlucila da ju zelim. To jest, pri svakom prethodnom pregledu i pri samom
dolasku u bolnicu svakome sam rekla da zelim epiduralnu, mada se to nigdje nije notiralo, posto je doktor rekao, pa sad je zadnji cas, otvoreni ste 5 cm, malo sam se iznenadila :shock: .
NO dobro, minute su mi se cinile kao dani dok nije dosla doktorica anesteziolog, vrhunski strucnjak i covijek koja me je tijesila do kraja.
Evo nesto o epi: Sam postupak ne boli nista, cak ni uvodjenje katetera, vjerujte mi. Cini mi se da vise boli izvaditi krv. Doktorica za cijelo vrijeme
postupka objasnjava sto radi i to je super, kao i njezina asistentica (valjda se to tako kaze). Najprije daju probnu dozu a onda nastave.
Dakle, olaksanje koje nastane kad pocne dijelovati je neopisivo. Mislim da mi umrla da mi je nisu dali (no dobro, malo pretjerujem, ali tako sam se onda osjecala)
Osjeti se doslovno jedan trud dok ne pocne dijelovati a nakon toga NISTA :D . Zamislite,
rodila sam u 12:55 a u 11 sam cak uspjela i pricoriti malo, naravno uz tetosenje MM-a . NEcuveno. Stanje prije ili poslje EPI se ne da usporeda.
Bol rukom odnesena, a na taj nacin skupis snagu za finale. Htjela bi samo napomenuti da filing nije nimalo neugodan, osjecas noge i mozes njima micati, nema
"oduzetosti" ni slicnih nus pojava. Savrseno. U tih par sati otvorila sam se do kraja jer iako su pojacali drip, nista ne boli, jedino vec pred sam izgon
pocnes osjecati jak pritisak kao da ti se kaka. Moram priznati da je prilicno neugodan, ja sam mislila da ce mi puknuti debelo crijevo, nasto su se svi prisutni
nasmijali, a narocito MM koji me je na taj racun danima zezao. I krenulo je, babica je bila super, uz krevet su stavili i drzace za noge i pocelo je tiskanje.
To je ipak najgori dio, pritisak je neopisiv i stalno mislis da je izlazak bebe jos dugo. No, nije bio. Vidjeli su glavicu i vodjena babicom - tiskala.
Malo je to duze potrajalo nego sto je trebalo, pa je mali kasnije imao na glavici dva hematoma, koji su mu BTW za mjesec dana prosli. Reznuli su me sa skarama i to sam
nazalost osjetila prilicno jako . NIsam imala puno savova. Babica je uhvatila bebu, zarotirala ga i izvadila van. Euforija i olaksanje se neda opisati.
Znam samo da sam tek tad skuzila koliko je ljudi bilo na porodu, MM, doktori, anestezilog, pomocnica, naucnici, babica, sestra...
Prvo sto sam na bebi vidjela je spol, prekrasan decko. Dobio je APgar 10/10 i odmah su mi ga stavili na prsa. MM i ja smo bili na sedmom nebu.
Izlazak posteljice i sivanje nije bolilo. Ustala sam 5 sati nakon poroda, EPI me nije ni u kom pogledu smetala, jedino uvodenje katetera za mokrenje je prilicno neugodno,
ali prezivi se...
U sto sam se raspisala, inace nisam tako opsirna osoba
Dakle, ako imate dvojbe oko epiduralne, moje je iskustvo bilo savrseno i ne pada mi napamet da ako opet budem radjala da je ne uzmem.
Ako imate kakvih pitanja, slobodno pitajte.
Pozdrav

BP

[mamma san]

Čestitam!!! Drago mi je da ti na kraju porod nije ispao kao nekakvo traumatično iskustvo!! A o prvom susretu sa bebironom, mislim da se mogu romani napisati...jel'da?

[DanijelaHorvat]

Čestitam BP!
Mislim da nijedna priča s poroda ne može biti preduga, pogotovo za nas koji ne znamo baš ništa o tome iz prakse. a ove priče iz prve ruke mi daju nevjerojatnu sigurnost i utjehu!
Za svaki detalj!