Lea ne želi spavati po danu još od prije nego što je imala tri godine. Mi smo jako, jako forsirali dnevno spavanje, jer smo mislili da će krenuti u vrtić sa tri godine, pa, kao, da zadrži tu naviku i da spava u vrtiću.
Ali to su bile žive muke, ona je znala tonuti u san i početi glasno pljeskati rukama da se razbudi I navečer joj je trebalo sto godina da zaspe.

Kad je vrtić propao, odustali smo od dnevnog spavanja, i nema šanse da bi ona zaspala po danu, iako je užasno umorna. Čak niti na moru ljetos nije htjela spavati i to je bilo stvarno teško za izdržati. Jedino zaspe u autu.

Ide spavati između 9 i 10 navečer, a budi se između pol 8 i devet ujutro.
I kad se užasno rano probudi nema nikakve šanse da zaspe preko dana.