I mi zelimo biti roditelji

[mia]

MM i ja se pridruzujemo i ovom PDF....

Odlucili smo vec prije dosta vremena da zelimo posvojiti dijete bez obzira ako, nekim cudom, uspijemo dobiti i bioloski svoje dijete, ali eto ja nikako da napisem moblu centru za obradu.

Danas su se nekako zvjezde poslozile, sve je oko mene stalo (sto je cudo jer je uvijek nesto hitno i mora bas sada biti gotovo) i ja napisah molbu za posvojenje

Veceras ju jos MM cita, da vidim slaze li se sa svime sto sam napisala i sutra saljem!!!

Nadam se da cemo brzo uci u postupak i da ce dijete/djeca (mi smo spremni i na dvoje odjednom) uskoro doci u nas dom.

Citala sam dosta vasih postova i puno ste mi pomogle i ohrabrile me u ovom koraku. HVALA VAM!!

[Arkana10]

Sretno, drago mi je kad se kockice posloze...

[jelenkić]

Sretno! I mi smo trenutno u vašem stadiju predavanja molbe!

[čokolada]

Sretno, Mia!

[teuta]

Dobro došla i

[Gost]

Sretno

[Anemone nemorosa]

Dobrodosla..i mi samo na samom pocetku...

[Rebbeca]

Dobrodošli i da čim prije postanete roditelji jednom ili dva !!

[ZO]

mia sretno

[Zdenka2]

Dobrodošla i što prije došla do djece!

[ina33]

Sretno !

[Lambi]

sretno,

[Vlvl]

Dobrodošla i sretno!

[mia]

Hvala vam na dobrodoslicama
Javljam cu sve novosti....

[Livija2]

DOBRO NAM DOŠLA I MI SMO TI JOŠ NA POČETKU POSLALI SMO ZAMOLBE PRIJE 8mj PA JO NIŠTA . SRITNO

[mala Ina]

Dobro došla.
Sretno

[leonessa]

Mia sretno .

[kijara]

Mia puno sreće

[pahuljičica]

Dobrodošla i sretno.

[curka]

Ja ću 32, a MM će 37 - čitam pravila o usvojenju i ono od 21 do 35 :shock: , znači li to da smo već prestari ( zbog MM ) ili ?
Oko godinu dana smo u procesu potpomognute i planirala sam još ovu godinu pokušavati, a onda pisati molbu za posvojenje , a sada sam u šoku (
Kako ta molba treba izgledati ( ako netko ima primjerak molila bi na pp ) i gdje se predaje ?
I koliko se dugo čeka na - može biti i starija beba, nebitno je li cura ili dečko ... Ima li kakvih mogućnosti ubrzavanja postupka ?

[čokolada]

Curka, ne boj se, niste prestari. Nema više te gornje granice, postoji samo razmišljanje da se bebe ne daju baš četrdesetogodišnjacima, iako je, ako se ne varam, i na ovom forumu bilo takvih realizacija.

Proroštaj malo ovaj naš PDF, nema previše tema, a pisalo se već puno puta i o molbi i o tome kako krenuti.
Najavi se na razgovor u svoj lokalni Centar za socijalnu skrb, tamo će te uputiti u proces.

[mareena]

Mia i Curka, dobro nam došle i sretno!

[sima]

dobrodosla i sretno!!!!!!!!!!!
mi smo isto na pocetku....
zelim nam svima sto prije da dobijemo svoju djecicu

[curka]

Hvala na dobrodošlici !
Još ćemo u veljači pokušati potpomognutu, pa ako ne uspijemo krećamo u akciju za posvajanje... Zapravo mislim da ću se uloviti i kućne radinosti i potpomognute i posvojenja i dao bog da uspiju sve 3 !

Nego, šogorica me malo zbrecala s informacijama oko posvojenja - naime njena radna kolegica je imala nekoliko neuspješnih MPO i odlučili su se za posvajanje, rekli su da je nebitno cura ili dečko i da ne mora nužno biti beba ... Već kroz 4 mjeseca išli su upoznati namijenjenog im dječaka ( 4 god.) i naravno zaljubili su se u njega... Sve je bila idila dok ga nisu poveli doma i ponijeli "lijekić" - maleni je imao strašne ispade i histerično ponašanje u određenim trenucima. Drugi dan su provjerili za što je lijek i njegova namjena je za šizofreniju !?! Potom je ona u domu pitala nadležne o tome, no oni su rekli da je maleni katkad hiperaktivac i da mu je to za smirenje ... Ona je uzela GO kako bi se pokušali priviknuti jedni na druge,pružila mu puuuno ljubavi i pažnje, no nije uspjela ovladati njime i odlučila ga je vratiti ... Njezin muž je rekao da se on zaljubio u malenog i da ako ide maleni ide i on - ona se javila kolegicama na poslu da je u groznom stanju i da se neko vrijeme neće javljati, te da je pred rastavom ...

Nakon ovog malo me strah ... Je li moguće da u centrima taje "zdravlje" djeteta ?
Možda će zvučati grubo, no nisam sigurna da sam se spremna boriti s takvim djetetom, a kako ga odbiti i tražiti drugo "normalno" :?

[čokolada]

Curka, svako posvojenje nosi svoje rizike. Ponekad su odgovorni u centrima vrlo savjesni i znaju svaki detalj o djetetu, a ponekad im je dijete samo komad papira koje treba pospremiti u neku obitelj - o djetetu ne znaju ništa, zdravstvena dokumentacija bude manjkava, službenici doma ti kažu jedno, a zapravo bude nešto drugo i sl.
Najvažnije od svega je biti informiran, biti spreman na učenje o nepoznatom i ne libiti se tražiti pomoć stručnjaka (u ovom slučaju dobrog dječjeg psihologa). Starija djeca nose dublje ožiljke i sigurno zahtijevaju opsežniji angažman posvojitelja u razumijevanju njihove prošlosti. Vjerojatno nije svatko spreman za te bitke.
Obzirom na to da planiraš budućnost i imaš još uvijek vremena, predlažem ti da pronađeš literaturu (nažalost nema na hrvatskom, proguglaj po Amazonu) koja obrađuje područje koje te zanima, jer kad dijete stigne onda se nema vremena nizašto, a svi se problemi lakše rješavaju ako im znaš ime i uzrok.

[Vlvl]

Curka, polako i smireno.
U vezi s centrima - da, povremeno prešućuju bitne podatke. Ali potpisujem čokoladu: pripremi se unaprijed koliko možeš, a kad dođe do razgovora o određenom djetetu raspitaj se detaljno. Svejedno ne možeš sve saznati: djeca budu bez dijagnoze, ili s krivo postavljenom dijagnozom...
Iz primjera koji te straši istaknula bih neke stvari.

muž je rekao ... ako ide maleni ide i on

Iz ovog bih zaključila da potencijalni roditelji nisu unaprijed dobro utvrdili zajednički pristup, odredili s čim (ne)mogu oboje izaći na kraj - a to je bitno.

uzela GO kako bi se pokušali priviknuti jedni na druge

Bliskost se može postići i ranije, ali za privikavanje treba vremena, to su tjedni i mjeseci u pitanju - i s tim treba račnati.

pružila mu puuuno ljubavi i pažnje

Ovdje vidim uobičajenu zabludu (kojoj sam i sama djelomično sklona): ljubav i pažnja ne rješavaju sve probleme. Matematičkim jezikom: nužne su, ali ne dovoljne.

no nije uspjela ovladati njime

Ajme! Djetetom ne možeš ovladati, možeš ga prihvatiti u svoj život (ili ne) i tražiti načine da mu pomogneš.
Ako želiš reći da je dijete imalo i dalje probleme - iole ozbiljniji medicinski ili psihološki problemi rješavaju se godinama. Budući roditelji moraju procijeniti mogu li se određenom djetetu posvetiti u potrebnoj mjeri, i moraju bit spremni da se kod "neproblematične" djece mogu pojaviti problemi kasnije. Zna se da su bolest i drugi problemi djeteta stres i kušnja za svaku obitelj, sa i bez posvojenja. Zato je bitno da roditelji kao par funkcioniraju dobro i budu si međusobno čvrsti oslonac.

odlučila ga je vratiti

Zvuči grozno, ali posjete su i zamišljene s ciljem da se vidi mogu li novoizabrani roditelji i dijete funkcionirati zajedno. Žalosno je što su ovdje potencijalni roditelji donijeli različite odluke.

Cijela priča me ponovo vraća na ono što već dugo ističem: u naš sustav naprosto nije ugrađena adekvatna pripreme potencijalnih posvojitelja na posvojenje i nema potpornih službi za obitelji u i nakon posvajanja. Taj nedostatak se jako osjeća.

[Zdenka2]

Curka, nemoj mi zamjeriti na iskrenosti, ali moram ti reći da ovaj pristup "još ćemo u veljači pokušati potpomognutu, pa ako ne uspijemo krećamo u akciju za posvajanje" ukazuje na nepripremljenost za posvojenje. Posvojenje nije zamjena za rođenje, to je nešto sasvim drugo, posebno i zahtjevno, za što treba biti potpuno spreman. Slažem se sa svime što je Vlvl napisala, a pogotovo s onim da muž i žena moraju biti sto posto zajedno u tome. O posvojenju se treba informirati, znati u što se ulazi, s kakvim se sve problemima možete sresti i imati svoj stav o tome.

Romantične predodžbe o savršenom anđelu kojeg ćete spasiti iz doma dovode do panike kad se čuju priče iz stvarnog života o stvarnoj djeci, kao što je ova koju navodiš. Nasreću, stvarni život pokazuje mnogo sasvim drugačijih primjera. Znam puno osoba i parova koji su posvojili, figurativno rečeno, "dijete s lijekićem", ali nakon zrele odluke i s čvrstim uvjerenjem da se s time mogu nositi. Bit posvojenja je prihvaćanje. Prihvaćanje djeteta takvog kakvo jest i roditelja takvog kakav jest.Upravo zbog toga u posvojenje treba ući psihički pripremljen, s jasnim stavom o samom posvojenju i o tome s čime se možete ili ne možete nositi. I kao što kaže Vlvl, ljubav nije dovoljna, potrebno je mnogo više.

Dajte si vremena, razmislite o svemu i dogovorite se. Kad budete posve spremni za posvojenje shvatit ćete koliko je to nešto divno i posebno, ali ne način kako to misle ljudi koji s time nemaju iskustva.

Želim tebi i tvome mužu da postanete roditelji i da imate sretnu obitelj.

[kijara]

odlučila ga je vratiti ...


Ajme grozno , pa kako mogu samo tako malog vratiti-- pa nije stvar

U potpunosti se slažem sa Zdenka 2 i Vivi !!!!!!

A što se tiče diječice s "lijekićem", ne vidim u čemu je problem :/ :/ :/ , i naš mali mišić iza sebe ima podeblji zdravstveni karton, i za svoju dob je prošao puno toga. bili smo svijesni da će trebati vremena i truda da bi nadoknadio sve što treba-- I EVO GA-- nakon samo par mijeseci privodimo sve skupa kraju. Isto tako, iako ima "samo" malo manje od godinu i pol, još uvijek ima svoje ispade i negodovanja, sa svakim danom ih je sve manje i presretni smo zbog toga. Želim samo reći da ako je našem malom mišu koji je pri dolasku kući imao nepunih godinu dana potrebno vremea i vremena da se adaptira i osijeća sigurno i zaštićeno u novoj sredini, sa starijom diječicom to zasigurno puno duže traje , ali mislim da toga svi koji ulaze u postupak moraju biti svijesni i biti na to pripremljeni.

A osim toga, tko budućim mamama (mislim na trudnice) može garantirati da njihovo dijete neće biti hiper aktivno ili bilo što drugo....

Ne znam ---- ovo je zaista tužno i mislim da najviše u tome pati i ispašta maleni.......

[sanja74]

meni je ovo prestrašno. vraćati dijete.. pa to ne možeš ni s parom cipela koji si kupio i probao prošetati!

čin posvajanja znači bezrezervno prihvaćanje djeteta. neprekidivu vezu. nitko ne kaže da je to jednostavno. isto kao što ni biološko roditeljstvo nije jednostavno.

[emanuel]

To sa vracanjem djeteta je prestrasno. Tesko mi je i pomisliti na takav scenarij, ma sto god da se dogodilo kada smo mi posvajali naseg sina.

Kada smo mi posvajali naseg Emanuela, nas prvi susret bio je precaroban. Necu sada o tome, makar mi i dan-danas krenu suze radosnice kada se sjetim njegovog lica i okica i naseg prvog dodira.

Kada smo dosli kuci primjetila sam da mozda malo prenaglaseno vrti zglobovima rukica i nogica, ne kao druga djeca, zaista je bilo nesto sto covjek mora primjetiti.

Tada smo otisli do pedijatrice, Emanuel je bio prehlađen pa sam htjela da ga pedijatrica poslusa i ukoliko treba preporuci nam neki lijek.

Na pregledu nam je i pedijatrica rekla da dijete prenaglaseno vrti zglobovima na rukicama i nogicama i uputila nas defektologu.

Kod defektologa smo naucili par vjezbica koje sam radila kasnije sa sinom, no jako me je zabolilo kada nam je rekla kako bi dijete moglo imati neku od zivcanih bolesti, pa da jos razmislimo o konacnom posvajanju.

Srce mi je pucalo, sto da kazem, ali niti u jednom trenutku mi nije palo na pamet da ga, nedaj Boze vratim. Onoga trenutka kada sam ga po prvi puta primila u narucje on je bio moj i suprugov sin. I da su mi rekli ne znam sto on bi bio nas i mi bismo isli zajedno kroz zivot, ma sto god da bilo.

Moram zavrsiti pricu o rukicama i nogicama.
Nakon par mjeseci vjezbica i intezivnog davanja sebe, ljubavi, paznje, mazenja, Emanuel vise nije imao takve probleme.
On je jedno sasvim normalno dijete, koje je propricalo i prije godine dana, prohodao je s godinu dana, ima jako lijep vokabular, izuzetno je pazljiv i dobar.
To kada kazem da je dobar, ne znaci da je miran ko bubica, jako je ziv, stalno trckara i uvijek je u nekom filmu (sada su nam fora Bob graditelj i Rory).
No, sto bi se dogodilo da sam poslusala defektologinju ?
Ne zelim ni razmisljati o tome.

[sanja74]

Onoga trenutka kada sam ga po prvi puta primila u narucje on je bio moj i suprugov sin. I da su mi rekli ne znam sto on bi bio nas i mi bismo isli zajedno kroz zivot, ma sto god da bilo.

Za mene je prvi susret sa K. bio poput čina rađanja. Jedinstven, povezujuć, obvezujuć.. "Zauvijek"

I mi smo tek kad je došla doma saznali za neke zdravstvene smetnje.
Treba prvenstveno uzeti u obzir da su to djeca za koje od prvog dana nitko nije brinu. Nitko ih nije ni zagrlio, ni nosio, ni ljubio, ni mazio, ni obožavao.. ni sve što jedno biće na početku života zaslužuje.
Mjesecima sam plakala kad bi se sjetila sve one dječice koja su ostala u Domu. Da mogu, povela bi ih kući pun kamion. I voljela..

Mi, njeni roditelji smo tu da joj sve to nadoknadimo.

[Livija2]

Ja i mm još nismo postali tata i mama nadamo se da će nova 2009 god nama donijeti malog, slatkog bebača kojeg ni u kojem slučaju neželimo vratiti .
Nikad neznaš kakvo će biti djete koje rodiš može se i ono roditi još gore ja znam slučaj gdje se djete rodilo bez šaka , ali njegovi ga roditelji nisu odbacili već su se za njega borili.
Danas je to veseo i razigran dječak i sva djeca ga vole i pomažu mu.
Kad sam pročitala post i došla do tog djela da vraćaju bebu rastužila sam se , a pogotovo me dirnulo da ce probavati na potom. oplodnju , i posvajanje , NEMOŽE SE NA DVA STOCA SJEDITI ! rekli bi naši stari i bili su u pravu.
MM i ja smo dok smo bili dečko i cura znali kakvo je naše stanje i dogovor je odmah bio da kad utvrdimo da nemožemo više na umjetno da ćemo posvojiti dite koje ćemo voli bezuvjetno i biti mu tata i mama koji će se boriti i biti uvjek uz njega/nju i da više neće patiti dati ćemo mu sve što imamo sve sebe.
A ono će nama vratiti nadu i osmjeh na lice OOOOOOOOHHHHHHHHHHH JEDVA ČEKAMO TAJ DAN DAJ ISUSE DA BRZO DOĐE!!!!
Tako sa se slažem sa emanuel ,zdenka , sanja.
Mia molim te ne slušaj takve priče ja kad vidi malo djete taman da je nekog stranca ja bih ga uzela i uvjek poželila da je naše. , kad bi mogli imali bi barem 5 djece a namjeravamo posvojiti još nakon prvog .
pusa svima

[curka]

Drage moje potupno ste u pravu da smo još neinformirani oko posvajanja i zato smo i došli na forum da vidimo vaša iskustva i prikupimo informacije prije konačne odluke.
Neznam griješim li, no imam osjećaj da ste me osudile za iznošenje ove priče ali : NISMO MI VRATILI DIJETE , samo sam htjela čuti postoje li stvari koje se prešućuju a mogu biti važne i kakva su vaša mišljenja i iskustva ... Teško je biti realan ( jer srce nam zaigra od same pomisli na bebicu ) no želja nam je sagledati i dobre i loše strane i pokušati se što bolje pripremiti za ono što nas ( nadam se) očekuje.
Zašto mislite da potpomognuta i posvajanje ne mogu skupa ? U srednjoj školi sam imala kolegicu koja je bila posvojena i imala je sestru koja je bila biološko dijete istih roditelja - bile su nerazdvojne ... ??
Nama je cilj imati dijete i pružiti mu svu ljubav i vrijeme ovoga svijeta, bez obzira na koji način to dijete stiglo u našu obitelj. Čak da potpomognuta i uspije htjela bih da to dijete ima brata ili sestru (posvojenu) ...

[kijara]

Pozdrav !!!!

Shvaćam da niste vi koji ste dijete vratili, ali vratiti dijete ---- KATASTROFA--- nije bitno o kome se radi.

Iz osobnog iskustva mogu jedino reći da su nama sve rekli i dobili smo na uvid liječničko mišljenje i nalaze i mogli smo onda tek odlučit da li ga želimo ili ne

Ali onog trenutka kada smo ga vidjeli to je bilo to :D :D :D :D :D

[mareena]

... Već kroz 4 mjeseca išli su upoznati namijenjenog im dječaka ( 4 god.) i naravno zaljubili su se u njega... Sve je bila idila dok ga nisu poveli doma i ponijeli "lijekić" - maleni je imao strašne ispade i histerično ponašanje u određenim trenucima. Drugi dan su provjerili za što je lijek i njegova namjena je za šizofreniju !?! Potom je ona u domu pitala nadležne o tome, no oni su rekli da je maleni katkad hiperaktivac i da mu je to za smirenje ... Ona je uzela GO kako bi se pokušali priviknuti jedni na druge,pružila mu puuuno ljubavi i pažnje, no nije uspjela ovladati njime i odlučila ga je vratiti ...

Ne bih rekla da su ovi ljudi "vratili" dijete. Oni su odlučili ne posvojiti ga (ako sam dobro shvatila), a to nije isto. Grešku su napravili ljudi u domu kad nisu potencijalnim posvojiteljima rekli istinu o zdravstvenom stanju djeteta, zajedno s onima u Centru koji su trebali procijeniti (sami, ili zaključiti iz obrade) da li se ovaj bračni par može nositi s teškom psihičkom bolešću. Po meni je bolje da su odustali na vrijeme, nego da su ušli u borbu za koju nisu spremni i time nanjeli još veću štetu djetetu.

Neka svatko za sebe iskreno odgovori na pitanje da li je u molbi napisao da želi posvojiti zdravo dijete, ili da prihvaća i ono s posebnim potrebama. Mnogo je potencijalnih posvojitelja koji se ne mogu odlučiti za posvojenje bolesnog djeteta i nikome ne pada na pamet da ih osuđuje.
Ima i onih koji su tek po posvojenju saznali za poteškoće, pomirili se s njima i danas vode borbu za svoju djecu .

Još nešto. Ne može se uspoređivati posvojenje bebe i djeteta starog četiri ili više godina. Posvojitelji starije djece dobro to znaju. I sa potpuno zdravim starijim djetetom jako je teško, a kako je bilo ljudima iz Curkine priče možemo samo nagađati. Mislim da dovoljno govori činjenica da su pred rastavom.

Nakon ovog malo me strah ... Je li moguće da u centrima taje "zdravlje" djeteta ?

Da, moguće je da ne znaju, ili znaju a šute.

[Vlvl]

Curka, ok da si na forum došla informirat se, i nisi ni prva ni zadnja koja o posvojenju zna malo kad počne ozbiljnije razmišljat o njemu. Dobro je da pitaš, to su važne stvari, o kojima se ne govori mnogo.
Primjer koji si prepričala izazvao je cijelu malu uzbunu vjerojatno zato jer je baš nesretan, na hrpi nekoliko loše odrađenih stvari. Nedovoljne ili krive info, možda nespreman par ili jedan od njih, njihovi međusobni odnosi...
Jedno što te zanima si saznala: ne možeš uvijek dobiti sve informacije, iz raznih razloga. Ostaje na tebi i tm da razmislite želite li uz tu nužnu neizvjesnost nastaviti dalje. A kada i ako dođe do razgovora o određenom djetetu, još jednom je važano iskreno samopreispitivanje.

Ja ne skačem na ideju "vraćanja djeteta" kao drugi. Kod nas se ne može vratiti posvojeno dijete, ali moguće je odustati pred posvojenje.
Kod usporedbe s biološkom djecom treba imati na umu da posvojena djeca moraju više stvari "proraditi" od djece koja odrastaju u obiteljima u kojima su rođena, na probleme odrastanja dodaje se problematika posvojenja, pa su njihovi roditelji suočeni s tim dodatnim izazovima uz uobičajene roditeljske.
Slažem se s mareenom: ako netko osjeća da se ne može nositi sa zahtjevnom ulogom roditelja posvojenog bolesnog (ili na drugi način posebno potrebitog) djeteta, bolje je da to na vrijeme shvati, nego da posvojenjem stvori loše funkcionirajuću obitelj.

Moj stariji sin upoznao je dva para prije nas, kod jednog bio na vikendu. Oni su odustali jer nisu bili sigurni da žele takvo posvojenje. On je bio razočaran i potišten, i kasnije vjerojatno suzdržaniji prema nama nego bi inače bio.
Mi smo smatrali da imamo sreću i da je ionako trebao bit naš.
A kad su nastupila "teška vremena" na početku puberteta, kad smo se borili s neljubaznim ponašanjem i lošim odnosom prema školi, pokušavali otkriti u čemu je problem ne znajući kome se obratiti, mjesecima davali za terapiju više nego su nečiji mjesečni prihodi - tada sam se često sjetila tog para koji je odustao i protrnula od same pomisli da je dijete moglo doći njima.
U naše drugo posvajanje ušli smo sa zajedničkom odlukom da ne posvajamo dijete koje od početka treba redovite terapije, jer nam trenutna situacija to ne dozvoljava - i to smo na razgovoru u centrima rekli. Bili smo svjesni da se potreba može ukazati kasnije, u kom slučaju ćemo osigurati što treba najbolje što možemo. Ali, kako kaže mm: ima bitaka koje možemo izabrati ne voditi.

U posvojenje treba ući svim srcem, ili ne treba ući. (Kao i u drugo roditeljstvo.) Inače smo u opasnosti da nas nadvladaju problemi s kojima se suočimo, i da budemo nedovoljno dobri roditelji.
Baš zato se zalažem za što otvoreniju razmjenu informacija prije posvojenja, od prvog razgovora na dalje. U većini slučajeva ne mora dijete ostat zakinuto jer ako se netko ne usudi napraviti sljedeći korak, drugim roditeljima će baš to dijete biti sva sreća svijeta.

[Zdenka2]

Zašto mislite da potpomognuta i posvajanje ne mogu skupa ? U srednjoj školi sam imala kolegicu koja je bila posvojena i imala je sestru koja je bila biološko dijete istih roditelja - bile su nerazdvojne ... ??
Nama je cilj imati dijete i pružiti mu svu ljubav i vrijeme ovoga svijeta, bez obzira na koji način to dijete stiglo u našu obitelj. Čak da potpomognuta i uspije htjela bih da to dijete ima brata ili sestru (posvojenu) ...

Ovo se vjerojatno odnosi na moj post, pa ću reći da uopće ne mislim da potpomognuta i posvojenje ne idu skupa. Htjela sam reći nešto drugo, a to je da posvojenje nije isto što i rođenje djeteta i nije zamjena za rođenje djeteta. To je nešto drugo, za što treba biti informiran i spreman. Posvojena djeca nisu zamjena za biološku djecu. Posvojenje je susret s vlastitim djetetom kojeg je netko drugi rodio. Napisala sam onaj prvi post zato što stječem dojam da tome pristupaš (za sada) s romantičnim predodžbama i da te zato uhvatio napad panike zbog slučaja tog dječaka. Moraš biti svjesna toga, kao i svi ostali koji žele posvojiti, da su sva naša djeca, i zdrava i bolesna, napuštena djeca koja su proživjela traumu. Mi smo ti koji moramo biti spremni prihvatiti ih takvima kakvi jesu i biti jaki i za njih.

[ina33]

Draga curka, mislim da su će ti koristiti ovi odgovori tu mudrih i iskusnih forumašica, jer samopreispitivanja nikad dosta u fazi donošenja odluke. Ne znam jesi li vidjela i jesi li u ZG-u, ali u Zagrebu su organizirane besplatne radionice za potencijalne posvojitelje, nama su jako koristile - imaš gore link, mislim da se zove "Školica". Posvojenje i potomognuta nisu nužno isključivi, imamo i lijepih forumskih primjera posvojene i rođene djece i mami koje čekaju rođenje biološkog djeteta, i mami koje uz biološko žele posvojiti. Jedino je užasno teško usklađivat i jedno i drugo istovremeno jer je oboje logistički zahtjevno. Sretno !

[ina33]

A da ne govorimo da je i emotivni, ajmo reći "izazov". Sretno u svemu, iako se možda osjećaš kao da se moraš braniti, korisniji su ipak ovakvi odgovori i perspektiva nego samo smajlići i dobre želje, svi su s dobrom namjerom dani .

[Anemone nemorosa]

zdenka, vlvl...vasi postovi mi neizmjerno znace, ne zelim pretjerivat ali..vrijedniji su od suhog zlata ....da nije vas svih forumasa mislim da ne bi nikad do kraja uspjela preispitat svoju želju za posvajanjem, sve ono lijepo i manje lijepo sam saznala od vas i hvala vam na tome. Nadam se da cu jednog dana i sama postati mama i s vama podijeliti svoju pricu i iskustva!

[uporna]

curka ja vam želim od srca da donesete zajedničku odluku i uskoro imate svog (nije važno jel usvojen ili biološki). Dobro je sve preispitati i jasan mi je tvoj šok da možda centri namjerno zataje zdravstveno stanje djeteta ali ni kod vlastitog ne možeš znati što te čeka.
Osobno se nisam odvažila upustiti u postupak posvojenja, ali ne zbog straha da li će dijete biti zdravo, već zato što nakon toliko godina MPO borbe nemam više snage za borbu oko usvojenja.
Shvatila sam koliko to iziskuje angažmana, da je to igra sa strpljenjem, vremenom i najgore od svega birokracijom, a ja sam cijelu sebe dala u MPO i zaključila da ne bi bilo fer ubaciti se u tu borbu ako ne bi mogla dati cijelu sebe.

[Zdenka2]

Nije nemoguće, ali mislim da je iznimno rijetko da bi centri namjerno zatajili zdravstveno stanje djeteta. Stvar je u tome da oni ne znaju koje je zdravstveno stanje djeteta. Domska/udomljena djeca nisu zdravstveno praćena kao ostala djeca - zadovoljen je samo minimum. Pogotovo je to slučaj ako su im potrebne neke kompliciranije i skuplje pretrage na koje se i inače čeka na red - oni najčešće ostanu čekati. Svatko od nas bi ti mogao doći s pričom o nečemu čega "nije bilo u kartonu" - u slučaju mog sina u kartonu nije bilo ničega, doslovno ničega, a dijete je imalo astmu.

[mia]

samo da vam malo i javim neke od novosti.

prosli smo obradu, napisali i poslali molbe za posvajanje u centre i ovih dana skupljam sve odgovore tipa - primili smo vasu molbu, nemamo djece za posvajanje....rijetki napisu i: stavit cemo vas u nasu evidenciju potencijalni posvojitelja....

danas bas nesto razmisljam kako smo razmisljali:
- neka prodje godina-dvi-tri ostat cu ja trudna i bez MPO
- neka prodje prvi, drugi, treci postupak MPO ostat cu ja trudna
- posvojit cemo dijete, necemo dugo cekati
....
a kad ono nista nas ne ide...ma nisam u bedu i ne razmisljam crno, ali me zanima jeste li ikada i vi razmisljale na ovaj nacin?
mozda ja ne trebam biti mama?!
ma mos' si misliti. bit cu ja najbolja mama na svijetu 8)

uf lupi me ova vrucina danas.
svima

[Vlvl]

a kad ono nista nas ne ide...ma nisam u bedu i ne razmisljam crno, ali me zanima jeste li ikada i vi razmisljale na ovaj nacin?
mozda ja ne trebam biti mama?!

Još pitaš? Cijela hrpa sitnih izdajničkih razmišljanja u stilu tko zna što sam u ovom i prethodnim životima ja ili moja obitelj skrivila iako svjesno znam da nije tako, ali ona procmilje ispod barijera i grickaju.
I za utjehu: kad prođe - prođe. Kad dijete dođe, kad osjetiš prvo ushit i veselje, zatim svakodnevne brige, kad se novina slegne, a toplina ostaje, nalaziš se točno tamo gdje si htjela, iako si stigla drugim putem od prvotno planiranog.
I zato samo hrabro i uporno.

[regina78]

mia evo i mene tu
blago vama vec prosli obradu, mi tek krenili u ove vode i radimo zamolbu

ne mogu ti rec koliko puta mi je palo na pamet da mi mozda nije ni sudjeno da budem mama, pa se nekako onda ufuram u taj film i ne vidim sebe kao mamu, pa ponovo jedva cekam jednu, po mogucnosti dvije male mrve u svom narucju, iz dana u dan se to mijenja, jedino sta sam postala vec poprilicno nestrpljiva, jer odlucna oduvijek u svemu sta radim a nikako da ostvarim cilj ovaj put :/ zato i te dileme
tako da ne brini, svi ih imamo