Sad si me baš potaknula na razmišljanje... pogledam li unatrag ovih par godina, vidim puno suza, puno grča, puno dana koji su se vrtjeli samo u mislima o onome što mi je sljedeće za raditi na ovom putu... ne želim da jednoga dana, prisjećajući se ovih godina našeg braka, pamtim uglavnom takve stvari. I mislim si, budemo li sretni dok ćemo jesti svoje kolačiće u svom toplom domu i budemo li sretni dok ćemo obilaziti božićne štandove i pijuckati kuhano vino i sretni dok ćemo plesati (možda u Tvornici?) u novogodišnjoj noći i poželimo li si s osmijehom da nam dođe naša beba... možda će nam se takvima veselima brže odlučiti doći... možda je to i neće požuriti, ali, barem nam ovo sivo doba godine neće biti tako ružno sivo...curka prvotno napisa
![]()